Redovi ispred kina. Gužve pred velikim platnom. Druženja i zabava. Važnu ulogu u cijeloj toj priči, barem što se tiče Dubrovnika, imao je kino Lapad koji već dugo nije u funkciji, a nekad je bio važno mjesto zabave i okupljanja. Mjesto gdje su se građani okupljali, provodili brojne večeri gledajući blockbustere, filmske hitove, stare jugoslavenske, pa čak i erotske filmove. Mjesto koje brojnim Dubrovčanima koji su odrastali ili živjeli u 70-tima i 80-tima budi mnoge lijepe uspomene.

„Sva su kina tada bila puna, ali kino Lapad je nešto posebno. Imao je neku svoju posebnu draž. Nisi znao ulaziš li u kino ili restoran, bilo je fora,“ prisjeća se sugovornik Dubrovačkog dnevnika koji je upravo tamo odgledao brojne filmske hitove, ali i ne posve zapažene filmove, jednako kao i mnogi drugi jer je kino Lapad bilo nezaobilazno mjesto svakoga od njih.

A kako i ne bi. Nije bilo interneta, a na televiziji su se nedjeljom prikazivali samo vesterni i jugoslavenski filmovi. Stoga se svaki blockbuster s nestrpljenjem iščekivao.

„U Americi je 70-tih zaživio pojam blockbustera. Sve je krenulo s Raljama, Star Warsom i slično. Kina su tada bila prepuna, karta je bila povoljna. Za 20 tadašnjih dinara se moglo poći u kino, pojesti ćevape u kinu i još bi ti ostalo za poći s prijateljima na piće ili kupiti neki strip. Svaki dan je to bilo puno. Blockbusteri su u kinu Lapad igrali po tri večeri. Znali smo platiti kartu prvu večer, a druge dvije večeri bismo preskakali preko zida kako bismo ga opet pogledali. Po 20 bi nas znalo ići skupa,“ tvrdi Dubrovčanin.

Nikome nije smetalo što bi blockbusteri znali kasniti i po godinu, dvije, pa čak i tri za svjetskim premijerama, u kinu Lapad je bila pomama. Uz blockbustere i jugoslavenske filmove, u kinu Lapad su se, od početka 80-tih, prikazivali i erotski filmovi poput Kaligule ili Priče o djevojci O., a Dubrovčani su ih itekako gledali. Osim navedenih filmova za odrasle, našlo bi se ponešto primjereno i za djecu, a ona su često preskakala preko zidova kako bi bacili oko na neki filmski hit.

„Popeli bismo se uz telefonski stup pa bismo došli na jedan zid s kojeg smo preskakali na drugi zid kako bismo se uvalili u zelenilo i tu gledali filmove. Zaposlenik kina bi nas ponekad uspio vidjeti pa bi nas tjerao tako što nas je prskao šlaufom. Ponekad bi čak znali doći i policajci, kad ne bismo htjeli poslušati i maknuti se, pa bismo dobili pendrekom preko guzice. Vraćali bismo se doma s modricom, ali ne bismo roditeljima smjeli reći kako smo naljutili policajca jer bismo tek tad bili u problemu,“ kroz smijeh se prisjeća Dubrovčanin.

Na ulazak u kino Lapad, prisjeća se, čekalo se u redovima. Nije to bilo samo puko gledanje filma, nego druženje i stvaranje uspomena koje kod velikog broja Dubrovčana nikada neće biti zaboravljene.

„Osim što se moglo doći pogledati film, prodavale su se kokice, piće, a bio je i roštilj. Zadnji red je imao nekoliko stolova gdje bi ljudi mogli sjesti, jesti ćevape i gledati film. Tijekom 70-tih je bilo odlično, a u 80-tima još bolje. Kino Lapad je bilo prepuno, odlično posjećeno,“ prisjeća se.

Ipak, pojavom i popularizacijom videoteka sredinom 90-tih, scene u kinima više nikada nisu bile iste. Ponekad bi se dogodio neki filmski megahit poput Titanica koji bi uspio vratiti ljude pred platno kao nekada, ali nakon pojave videoteka, kina u Dubrovniku su postala sve manje posjećena.

Danas kino Lapad izgleda bitno drugačije nego tada. Područje je obraslo travom i prolaznike tek podsjeća kako je nekada bilo. Razlog su neriješeni imovinsko-pravni odnosi stoga Kinematografi Dubrovnik zasad po tom pitanju ne mogu napraviti puno. Ipak, teško je očekivati kako će se na tom mjestu ikada više nalaziti nešto poput kina Lapad. Ipak je drugo vrijeme, Internet je promijenio navike pa se opravdano postavlja pitanje isplativosti revitalizacije nečega što pripada jednom možda ljepšem, ali ipak davnom vremenu.

Fotografija preuzeta s Facebook stranice Dubrovnik nekad.