Roditelji djeteta kome je dijagnosticiran autizam javili su nam se u redakciju i podijelili s nama želju što bi voljeli da se poboljša u Dubrovniku kako bi njihov sin imao kvalitetniji život.

-Za naše dijete najgori period godine je kada nema obaveza i rutine, a to je ljeto, jer tada nema škole. Voljeli bismo kada bi se mogao baviti nekom fizičkom aktivnošću koja bi ga zaokupila, mislimo da bi plivanje bilo idealno, jer je voda opuštajući medij. Nažalost u Dubrovniku ne postoji trener koji može naučiti plivati djecu s posebnim potrebama. Smatramo kako bi taj trener jako povećao kvalitetu života našeg djeteta i sve ostale djece s posebnim potrebama – rekli su nam roditelji.

Jedna od onih koji su itekako prepoznali važnost učenja plivanja djece s posebnim potrebama (kako fizičkim, tako i teškoćama u razvoju) je naša proslavljena plivačica i paraolimpijka Ana Sršen. Ona stoga već treću godinu provodi projekt Treneri velikog srca kojemu je cilj, po Halliwick konceptu, osposobiti što više trenera za rad s djecom s posebnim potrebama koji bi potom dugoročno samostalno radili s djecom. Projekt je do sada polučio sjajne rezultate i dobio je razne nagrade, a financira ga Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Danas u brojnim hrvatskim gradovima treneri velikog srca rade s djecom – od Osijeka, Vinkovaca, Slavonskog broda, Virovitice, Koprivnice, Čakovca, Varaždina, Adamovca, Zagreba, Siska, Karlovca, Rijeke, Opatije, Zadra, a nedavno su s radom počeli i treneri u Vela Luci.

Nažalost u Dubrovniku djeca s posebnim potrebama još uvijek nisu u mogućnosti učiti plivati. Anu Sršen pitali smo zašto je to tako?

-Najveći problem u Dubrovniku je bazen. Naime, djeca, dok ne nauče samostalno plivati, poduku plivanja prolaze u bazenu koji ne smije biti hladniji od 30 stupnjeva. Za sada još uvijek nemamo na raspolaganju bazen koji ima traženu temperaturu – objašnjava Sršen, te potom otkriva koji je problem s Jugovim bazenom.

-Jug ima veliki i mali bazen, ali oni su spojeni na isti sustav. Nama bi mali bazen valjao, ali kada bi se njegova temperatura povećala na preko 30 stupnjeva, plivačima i vaterpolistima također bi se povećala temperatura u velikom bazenu, i bio bi nepogodan za treniranje – ističe Sršen.

Koje je onda rješenje, pitali smo je.

-Najbolje bi bilo kada bi se djecu učilo plivati u bazenu nekog od brojnih dubrovačkih hotela. U početku treninzi se održavaju jedanput tjedno, pa hotelijerima ne bi bio veliki trošak jednom sedmično povećati temperaturu bazena. Pokrenuli smo neke inicijative za pronalazak adekvatnog hotela u Dubrovniku, ali sada još uvijek nemamo konkretan – kaže voditeljica projekta.

Sršen također dodaje da se u dosadašnjem radu susrela s brojnim hotelijerima u Hrvatskoj kojima se ideja da djeca s posebnim potrebama plivaju u njihovim hotelima nije svidjela. Kaže kako se nada da takvih problema neće biti u Dubrovniku.

-Hoteli bi mogli imati velike koristi od ovog projekta. U svijetu osobe s invaliditetom često putuju i imaju novaca, a da im se omogući potrebna infrastruktura, sigurno bi u većem broju pohodili naše krajeve. Još u 2007. godini u Njemačkoj je od ukupno sedam milijuna osoba s invaliditetom, 55% osoba minimalno jednom godišnje uplatilo turističko putovanje. Sveukupno su uplatili pet milijuna turističkih aranžmana i 4,7 milijuna izleta, pri čemu je ostvaren neto promet od 2,5 milijardi eura prometa.Dubrovnik i Hrvatska da žele, mogli bi se isprofilirati kao destinacija za osobe s invaliditetom – objašnjava Sršen.

Osim temperature vode u bazenu da bi projekt zaživio, potrebno je pronaći stručnjake kineziloge, fizioterapeute, učitelje , edukatore i sl. koji bi radili s djecom. Sršen ističe kako je najvažnije da su ti ljudi dobrog i otvorenog srca i vole raditi s djecom.

-Sigurna sam da bi se u Dubrovniku našli stručnjaci  koji bi radili s djecom. Mi bismo im omogućili edukaciju, koja se prvo sastoji od četverodnevnog tečaja, te potom višemjesečnog rada s mentorom. Pozivam ovim putem sve one koji imaju afinitete da dobro razmisle o treniranju djece. Allianz osiguranje, koje stoji iza ovog projekta, financiralo bi obuku za trenera.

Bi li Grad Dubrovnik trebao što financirati?

-Za pokretanje projekta u Dubrovniku, financije nam sada nisu neophodne. Tek ako projekt zaživi, lokalna zajednica bi se trebala uključiti da Treneri velikog srca postanu dugoročno održivi projekt na zadovoljstvo sviju u lokalnoj zajednici – zaključuje Ana Sršen.

Situacija je jasna. Ako u Dubrovniku pronađemo bazen s pogodnom temperaturom, dobit ćemo mogućnost provedbe sjajnog projekta koji će našim sugrađanima omogućiti bolji život. Nadamo se da će gradonačelnik Andro Vlahušić i drugi političari preko svojih kontakata lobirati kod hotelijera da prepoznaju važnost ovog projekta, ali i isto tako da ga financijski podrže ako on zaživi.

Grupacija Jadranski luksuzni hoteli, Valamar i ostali često se diče da su firme koje društveno odgovorno posluju. Evo im prave prilike da se dokažu u jako važnom trenutku i da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija, a kako je i Ana Sršen rekla, to im je sjajna prigoda da prošire paletu svojih ugostiteljskih usluga i na osobe s invaliditetom.

Također, dubrovački političari bi još jednom trebali razmisliti o gradnji novog bazena, jer, kako vidimo, Jugov bazen je preopterećen, a ni ne zadovoljava uvjete sviju.

Maro Marušić