Vječna dilema uglavnom se vrti oko dva stajališta; jedni smatraju kako su Dubrovčani vrijedni i zahvalni radnici koji bi bili još motiviraniji da su plaće za njihova radna mjesta veće, s obzirom na visoke troškove života u sredini u kojoj žive, drugi smatraju kako Dubrovčani biraju poslove te kako nisu najzahvalniji radnici. Dubrovački dnevnik odabrao je sedam sugovornika, poslodavaca ili voditelja u turizmu i ugostiteljstvu koji su anonimno odgovorili na pitanje s kojim radnicima imaju pozitivnija iskustva; s domaćim stanovništvom ili osobama koje su iz drugih dijelova zemlje ili drugih država došle raditi u Dubrovnik.

Kad su u pitanju poslovi čišćenja i sporedni poslovi, poslodavci uglavnom daju prednost došljacima.

„Kad su u pitanju poslovi čišćenja, prednost bih dala Slavoncima i Bošnjacima. Svoj posao bolje obavljaju nego Dubrovčani, imaju veću potrebu za dokazivanjem. Pretpostavljam kako je to zbog toga što lošije žive. Naša djeca znaju biti razmažena i ne javljaju se često na oglase za posao,“ kazala je jedna voditeljica u čijem sektoru uglavnom rade osobe koje su došle iz različitih dijelova RH i BiH, a koje se ujedno i češće javljaju za posao.

Prednost bi, kad su u pitanju poslovi čišćenja, osobama koje nisu iz Dubrovnika dala jedna dubrovačka poduzetnica, dok bi za stručne poslove prednost ipak dala domaćima.

„Sve ovisi koji je posao u pitanju. Što se tiče fizičkih poslova, poslova čišćenja, uglavnom su zaposleni ljudi koji su došli u Dubrovnik i to je logično. S njima imam bolja iskustva, a uostalom to su poslovi koje naši ljudi nerado obavljaju. Kad su u pitanju uredski poslovi, imam dobra iskustva s domaćim stanovništvom,“ izjavila je. 

Još jedna sugovornica koja ima privatni smještaj tvrdi kako joj je draže dati posao domaćoj čeljadi. Smatra kako oni žive turizam i bolje ga razumiju.

„Naš čovjek bolje zna kako funkcionira turizam pa bolje znaju što će i kako raditi. Moja iskustva su pozitivnija kad su u pitanju žene s dubrovačkog područja. Mislim da je to zato što Trebinjke i Slavonke nisu radile u toj branši, ne poznaju turizam toliko dobro. Naše žene imaju bolji osjećaj za turizam, za gosta, mi smo ljudi koji živimo turizam,“ izjavila je.

Dubrovački dnevnik kontaktirao je i dubrovačke poduzetnike i ugostitelje koji smatraju kako su, kad je ugostiteljstvo u pitanju, ipak Dubrovčani ti koji su bolji u svom poslu.

„Dosta djelatnika koji dolaze 'izvanka' ne znaju što ih ovdje čeka pa se dosta njih ni ne vrati sljedeće sezone, dok naš čovjek to zna. Po meni su Dubrovčani odgovorniji i bolji radnici. Osobe koje dođu u Dubrovnik raditi u ugostiteljstvu ili ne žele, ili ne znaju. To su moja iskustva, ali svakako vrijedi spomenuti kako je to dosta individualno. Ima sjajnih radnika koji nisu iz Dubrovnika, ali dolaze kako bi zaradili, no ipak bih dao prednost domaćima. Bolji su u ugostiteljstvu,“ izjavio je jedan od dubrovačkih ugostitelja koji smatra kako su dubrovački ugostitelji u nepovoljnijem položaju od onih koji dolaze raditi u Dubrovnik jer je istima vrlo često zajamčen smještaj, dok ga lokalno stanovništvo koje živi u podstanarstvu mora plaćati.

Prednost bi domaćima dao još jedan dubrovački ugostitelj koji tvrdi kako je s radnicima uglavnom imao pozitivna iskustva.

„Definitivno domaći! Osobe koje iz drugih područja u Dubrovnik dođu raditi ispočetka znaju biti odlični radnici, jako se trude, ali nakon godinu dana obično promijene ploču. Nastojim biti korektan, imaju slobodan dan, radi se jedna smjena. Ispočetka budu odlični, ali nakon godinu dana svakog prvog u mjesecu odmah ujutro pitaju kad će plaća, imaju nove zahtjeve, naglašavaju ako su jedan dan ostali sat vremena dulje na poslu,“ izjavio je.

Još dva dubrovačka poslodavca za Dubrovački dnevnik su kazala kako ne vide neku bitnu razliku u radu osoba koje su došle u Dubrovnik raditi i lokalnog stanovništva.

„Možda se u početku malo više ističu djelatnici koji dođu raditi u  Dubrovnik jer dobiju plaću koja je odlična za standard u području u kojem žive, ali to se sve brzo izjednači. Ne vidim neku bitniju razliku, meni su svi oni podjednako dobri,“ tvrdi poslodavac, a s njim se slaže i drugi poslodavac u ugostiteljstvu s područja Dubrovnika.

„I s djelatnicima koji dolaze raditi iz drugih područja i s djelatnicima iz Grada imam podjednako dobra iskustva, rijetko su negativna. Uvijek me čudilo kad bih slušao kolege koji tvrde kako domaći ne žele raditi jer osobno nemam takvih iskustava. To je sve dosta individualno i ovisi kako se poklopi; možete dobiti odličnu ekipu od pet ljudi iz Grada, a možete dobiti i lošu ekipu od pet ljudi iz ostalih dijelova Hrvatske. Ili obratno. Nema pravila, barem to u svom slučaju nisam primijetio,“ izjavio je.