Kao što to biva svake godine, biskup je krajem prosinca, na božićnom primanju, predstavio ovogodišnje festanjule. U predstavljanju smo tako doznali da je Antun Regjo rođen 1974. godine te da je Pomorsku školu i Pomorski fakultet završio s diplomom inženjera pomorskog prometa 1997. godine. Kontinuirano plovi od 1992. godine, a kapetan je od 2019. godine, na brodovima stranih kompanija. U braku je s Marijom Radić, s kojom ima troje djece, kćeri Lanu i Luciju te sina Antonija. Predstavnik zanatlija Miho Deranja je rođen 1968. godine i živi na Grudi. Pomorsku školu je završio u Dubrovniku, a nakon srednje škole s ocem otvorio stolarski obrt. Trenutno, uz stolarski posao, radi i kao domar u Osnovnoj školi Gruda. Oženjen je Lucijom Paljetak s kojom ima troje djece, kćeri Anu i Miju i sina Petra.

No, kako bismo zaista upoznali festanjule, ali i otkrili što za njih znači činjenica kako su upravo oni izabrani za tu dužnost ususret Festi, pozvali smo ih na razgovor. Iako im je raspored prenatrpan, našli su malo vremena za otkrivanje sitnih, ali mnogima nepoznatih dijelova Feste.

Tako su nam otkrili da su za samu kandidaturu morali dati pristanak i ustupiti životopis.

„Znali smo da smo kandidirani, ali to ne znači ništa jer izbor je baš strog, ne znamo točno ni kako ide, ali tako smo čuli. Petnaestak dana prije predstavljanja dobio sam poziv u večernjim satima od bivšeg festanjula koji me predložio, jer uvijek jedan predlaže. U osam navečer mi je rekao – došli bismo na piće! Sve mi je bilo jasno. Tako su došli i čestitali“, priča predstavnik zanatlija Deranja.

POTAJNO NADANJE I POZITIVAN  ŠOK

Predstavnik pomoraca je u to vrijeme – plovio morem.

„Supruga je bila doma, zvali su nju da će doći. To je isto znak, znali smo da je to - to. Ali nismo znali do zadnjeg momenta! Sve je pod velom tajne, ima više kandidata, strogi su uvjeti izbora. Supruga mi je javila, unatoč vremenskoj razlici, da oni dolaze na piće i tada sam znao. Kao i Mihu, bilo mi je iznenađenje, iako smo predali životopise. Potajno sam se i nadao tome, ali nisam mogao ni zamisliti da ću nakon prve predaje kandidature biti izabran. Ali izgleda da su naši životopisi bili najprikladniji, ne znamo što se sve događalo, ali svakako smo izabrani, dobili smo tu čast“, ponosno priča Regjo.

Titula je to koja sa sobom nosi puno emocija.

„Jedan je osjećaj dok misliš o tome, a drugi kad te stvarno izaberu. Kad vidite sve te ljude koji dolaze i čestitaju vam, znane i neznane. Svatko isto ponavlja – čast, čast, čast, ogromna čast! U današnje doba teškog materijalizma u kojem nažalost svi živimo, ovo je nešto posebno. Jer ljudi stječu poslove i diplome na različite načine, a ovo je nešto što ne možete kupiti, ovo morate zamiritati, što daje posebnu težinu“, objašnjava Regjo.

Slično razmišlja i Deranja koji kaže kako je doživio svojevrstan šok. Naravno, nije bilo lako ni tajiti to od svih, osim, naravno, uže familije.

„Taj dan kad je biskup proglasio nas za festanjule, čini mi se da su se svi u Konavlima sjatili kod mene. Jer nema puno festanjula u Konavlima, pet. Nakon šoka, polagano se privikavaš. A onda uđeš u ritam, radni pogon, ima obaveza skoro svaki dan, što promoviranja Feste, što tribina, medija… Svega! Imali smo i ove godine, s obzirom na to da je jubilarna godina, procesiju koja je došla kao neka proba“, kaže Deranja.

SAMO POZITIVNA TREMA

Puno se o Festi zna, ali malo toga o tome što se događa „iza kulisa“. Tako je količina obaveza uvijek iznenađenje za festanjule.

„Nismo očekivali toliko toga, iako smo bili informirani, naši prijatelji i rođaci su prije bili festanjuli, tako da smo znali dosta toga, ali svakako je došlo još detalja s kojima nismo upoznati. Ali to je i čar toga svega, da ima nepoznatoga! Sve ide svojim ritmom, Bratovština stoji iza nas sa svojim savjetima. Osjećam se sasvim lagodno, imam pozitivnu tremu, nema nikakve strave ili pompe, mislim da će sve dobro proći, samo molimo Boga da bude alavija vrijeme i to je to“, kaže Regjo.

Bratovština festanjula zapravo je veliki oslonac „novacima“ i trudi im se olakšati ovu veliku ulogu koliko god može.

„To funkcionira veoma dobro, kad bi tako funkcionirale ostale grane u našem društvu, bilo bi prelijepo. Mislim da bi nam puno bolje svima bilo. Radi se o velikom zajedništvu i ljubavi prema istom cilju, svetom Vlahu i ovoj Festi. Veliki je entuzijazam cijele Bratovštine. Imamo i mentora, gospodina Antuna Kraljića s Brgata, s njim smo imali neformalno druženje gdje nas je uputio u puno detalja. Javljaju nam se i ostali, dosta ljudi pazi na nas. Naše je praktički da se pojavljujemo, a oni nas upućuju“, kaže Regjo.

Naravno, sve u pripremi za taj veliki dan, početak Feste, kad će sve oči biti uprte u njih.

„Ima stresa, ali umjereno! Dosta je bitno da imate podršku. To je neka životna satisfakcija“, kaže Deranja, dok se Regjo nadovezuje: „Ima tu procedura i detalja, od ponašanja tijekom procesije, pa dalje. Mislim da je to važno napomenuti, da ne bi narod naš mislio da smo se umislili pa da se ne želimo nekome javiti, pravila su stroga. Ne smijemo gledati okolo, strogi pogled naprijed. Maksimalno nam je dozvoljeno lagano klimnuti glavom ili uhvatiti se za klobuk, to je znak za pozdrav. To možda neki ne znaju. Tu je i podizanje barjaka, dosta malih detalja kao gdje će tko stajati, kad se pomaknuti, u kojem momentu.“

Upravo podizanje barjaka mnogi festanjuli iz Feste u Festu ističu kao poprilično stresan momenat.

„Što se toga tiče, jedino nam je žao što nije Orlando tu! Ovo je jedanput u životu, a on je prekriven. Tako da će biti standal na skalinima ispred crkve, barjak će se od tamo dignuti, nije prvi put, ali volio bih da smo generacija koja ga zadnji put diže odavde, a da ga sve dalje dižu na Orlandu“, kaže Regjo.

VELIKI PONOS OBITELJI I PRIJATELJA

No, da se maknemo od procedura i opterećenja, vraćamo se na reakcije poznanika, prijatelja, a poglavito obitelji na ovaj poseban izbor. Svi su oni, naravno, itekako ponosni.

„Reagirali su s velikim ponosom. Malo im je u prvi momenat bilo nezgodno jer su svi znali, a nikome nisu smjeli reći. A sad mi se čini da su više ponosni nego mi, cijela uža i šira obitelj. U široj obitelji, moj dundo koji već ima 90 godina je također festanjul. Tako da sam ja drugi, u široj obitelji, a to je dodatni ponos. Nastavljamo i dalje u pozitivnom smjeru, skupa sa Svetim Vlahom“, kaže Deranja.

Regjo se prvo prisjetio pokojnih roditelja. Kako kaže, žao mu je što nisu dočekali taj dan, a potom opisao kako je vijest primila njegova familija.

„Moji roditelji nažalost to nisu dočekali, oni bi sigurno bili van sebe, jer mi smo vazda obilježavali Festu. Rođen sam u gradu, a moji pokojni roditelji su iz Postranja, iz Župe dubrovačke, iz sela Grbavac. Festu smo pravili uvijek za rođake i prijatelje, tako da sam upoznat s time otkad znam za sebe. To bi njima bila strašno velika stvar. Supruga je isto doživjela pozitivni šok, iako smo znali da bi se to moglo dogoditi, opet nismo očekivali da će to biti ove godine. Kao što Miho kaže, morali smo tajiti, iako su počele glasine sa strane, ali to je bio malo teži dio. Imam i malu djecu koja još to sve skupa ne razumiju u potpunosti, pa se i njima moralo objasniti“, kaže Regjo.

Biti festanjul znači i prilagoditi cijeli svoj život preko mjesec dana baš tom pozivu.

„Ja sam svoj posao, i privatni i u školi, upravo prilagodio tome. Kako je prvi mjesec, a imali smo u školi ovih noviteta, neke stvari se ne mogu odgoditi. Ove privatne odrađuju ljudi koji sa mnom rade, više koordiniram s tim. Imaju razumijevanja, a i drago im je da pomažu festanjulu! Posvetili smo se ovome, radimo samo nužno što bismo trebali, iako ne možeš baš sve odgoditi. Ali ljudi imaju razumijevanja. A ovo u školi odradim ujutro rano, uvečer kasno, nakon obavljenih obaveza. Sve mora funkcionirati“, objašnjava Deranja.

Regjo je, pak, s broda sišao 20. prosinca, baš prije predstavljanja biskupa.

„Stigao sam doma na knap, u zadnji momenat! Tu sam do početka trećeg mjeseca, tako da nemam problema što se toga tiče. Tu mi je malo lakše nego Mihu. Ali normalno, privatno se usklađuje sa svim obavezama, ali sve su to slatke brige!“, zaključio je Regjo.

Nove festanjule finalni „test“ očekuje na Festu, a s obzirom na entuzijazam, želju i volju, ali i podršku, vjerujemo da će ga odraditi besprijekorno. A onda nastaviti dijeliti sve što su naučili onima koji će se na toj poziciji naći poslije njih.