„Istina je kako moja djevojčica nešto bolje uči i tako odskače od vršnjaka, ali nikako nije štreber. Rado pomaže svima za koje smatra da im treba pomoć, ta djeca često dolaze nama ili ona odlazi kod njih doma te zajedno uče ili im pokazuje kako riješiti zadatke iz matematike ili kako bolje napisati domaći iz hrvatskog… No, problem je nastao kad se uz nju vezala jedna od djevojčica lošijeg materijalnog položaja: djevojčica čiji roditelji nisu u mogućnosti kupiti joj markiranu odjeću i obuću, novi iPhone ili Samsung…“, govori nam ova majka. 

MALTRETIRANJE NA FACEBOOKU  

Kako tvrdi, iznenada je primijetila kako je oko nje sve manje prijateljica, kako postupno odustaju od odlaska u kino i bilo kakvog druženja. Njena kći i nova prijateljica postajale su sve izoliranije, a onda su krenule i uvrede.  

„Na Facebooku su počeli, prvo prikriveni, a potom i komentari u kojima je moja kći otvoreno nazivana pogrdnim epitetima jer se druži s nekim tko nije, što bi rekli stari Dubrovčani, 'corta supra corte'. Stravično i za ne povjerovati! Pitam se kako je to danas moguće, što rade škole i oni koji su za to plaćeni?“, govori majka ove djevojčice. Situacija je uvijek vrlo slična – postoje jedan, dva ili tri učenika koja iniciraju nasilje, a oko njih se onda okupljaju ostali. U ovom slučaju, djevojčica koja sebe naziva 'razrednom kraljicom' nameće trendove i pravila s kim se prikladno družiti, a s kim ne, dok joj se ostale vršnjakinje priklanjaju.  

„Mislim kako sam svoje dijete odgajala kako treba: učila je kako smo svi jednaki bez obzira na mjesto stanovanja, način i mogućnosti oblačenja ili posjedovanja kvalitetnijih mobitela ili markirane robe i obuće, kako smo svi jednako vrijedni, kako nisu lijepe okrutne šale na bilo čiji račun, kako nije lijepo bilo koga vrijeđati ili ga iza leđa ogovarati zbog njegova fizičkog izgleda i oblačenja ili načina govora. Ipak, sad se pitam jesam li pogriješila, jesam li takvim odgojem kod nje stvarala temelje budućeg 'luzera'?“, pita se ova majka.  

DJEVOJČICE SU ČEŠĆE ŽRTVE NEVERBALNOG NASILJA  

Povodom ove ispovijesti koja je ponovno ukazala na sveprisutno vršnjačko nasilje (bullying), obratili smo se brojnim psiholozima i stručnjacima za rad s djecom i starijim maloljetnicima. Predsjednica Društva psihologa Dubrovnik Tena Erceg Milković ističe kako takvi navodi roditelja govore u prilog porastu vršnjačkog nasilja, posebno onog u online okruženju, što je u skladu sa statistikama nadležnih institucija. No, objašnjava i kako brojnije prijave vršnjačkog nasilja u školama ne moraju biti odraz stvarnog stanja, nego i sve veće osviještenosti i spremnosti djece i roditelja da reagiraju sukladno zakonima i protokolima.  

Tena Erceg Milković, foto: Aida Čakić

„Prevencija i intervencija nasilja treba obuhvatiti svaki segment obrazovanja jer, ako se ne prevenira, nasilje među vršnjacima može svoje korijene imati i u predškolskom dobu. Inače, dostupni podaci sugeriraju da su djevojčice i djevojke, u odnosu na dječake i mladiće, češće žrtve verbalnog odnosno 'netjelesnog' nasilja. Takvi oblici nasilja mogu biti direktno vrijeđanje, isključivanje iz društva, ignoriranje, nepozivanje u aktivnosti ili grupe na društvenim mrežama te Viber i WhatsApp grupe, stvaranje grupe s ciljem izoliranja određene osobe, ogovaranje, širenje neistine i druga omalovažavajuća ponašanja poput definiranja tko je lijep/ružan, pametan/glup, dobro obučen/loše obučen. Ljudima, a to vidimo značajno u doba adolescencije, je važno pripadati nekoj grupi, imati svoj identitet i društveni status, htjeti se pokazati i dokazati, a ako ne postoji dovoljno razvijena empatija ili socijalna zrelost, to može dovesti do dokazivanje sebe nauštrb drugih, svojih vršnjaka“, govori Erceg Milković. 

I PSIHIČKO NASILJE JE OZBILJNO KAO I FIZIČKO! 

Školska psihologinja Sumejje Brković kaže kako kod dječaka na jugu Hrvatske i dalje prevladavaju oblici fizičkog nasilja kao što su udaranje, gurkanje i prijetnje, dok je kod djevojčica sve više prisutan suptilniji, ali vrlo štetan oblik kojeg nazivamo psihološko nasilje. 

Sumejja Brković, foto: Ahmet Kalajdžić

„Karakterizira ga namjerno isključivanje iz vršnjačkog društva, širenje glasina, zadirkivanje i ponižavanje zbog tjelesnog izgleda, odjeće, imovinskog statusa ili školskog uspjeha. Mogu potvrditi kako opisana dinamika odnosno nastojanje pojedinih djevojčica za nametanjem kao dominantnih unutar svoje vršnjačke skupine, dok pritom manipuliraju odnosima i reputacijom drugih, zaista postoji i u stvarnosti. Takva ponašanja uključuju kontrolu nad vršnjakinjama, stvaranje podjela i ciljano širenje glasina“, kaže Brković te objašnjava kako su na meti najčešće one koje su drugačije, povučenije ili se ne uklapaju u nametnute kriterije.  

„Iako su ovakva ponašanja ponekad previđena jer nisu fizički vidljiva, mogu imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje djece, uključujući razvoj tjeskobe, depresivnosti, sniženo samopouzdanje, lošiji školski uspjeh. Nažalost, u težim slučajevima dođe i do razmišljanja o samoozljeđivanju. Zato je važno da roditelji, učitelji i stručno razvojne službe u školama ne zanemaruju ova ponašanja samo zato što nisu fizički vidljiva. Psihološko nasilje ostavlja duboke tragove, a pravovremeno prepoznavanje, podrška te otvoren razgovor s djecom mogu napraviti veliku razliku. Djeca, često, ne govore otvoreno što proživljavaju, ali njihovo povlačenje, promjene u ponašanju ili osjećaji nelagode mogu biti znak da je vrijeme za intervenciju odraslih“, govori.  

I sociolozi koje smo kontaktirali ističu kako se kod učenika koji su više puta ili trajno svjesno i namjerno izloženi negativnim postupcima od strane jednog (nazvali su ga: dominantnog) učenika ili više učenika okupljenih oko njega, može prepoznati kao vršnjačko nasilje. Sociolozi ističu da su fizičko, verbalno, emocionalno, seksualno, kulturalno i ekonomsko nasilje oblici vršnjačkog nasilja koje nije uvijek lako prepoznatljivo. Kažu da su najlakše uočljivi fizičko (udaranje, guranje, čupanje za kosu, štipanje ili podmetanje nogu) i kulturološko nasilje (vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi). Verbalno nasilje se često naziva šalom, a najčešće uključuje vrijeđanje širenjem glasina, stalnim ismijavanjem i zadirkivanjem, dok je emocionalno nasilje vrlo perfidno i nerijetko se širi Viber i WhatsApp grupama te društvenim mrežama, a podrazumijeva ignoriranje, svjesno širenje laži i zločestih glasina te isključivanje žrtve iz svih aktivnosti zajednice. Ekonomsko nasilje podrazumijeva krađu i iznudu novca od žrtve, dok seksualno nasilje uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare. 

GLAVNI 'BAJA' U RAZREDU 

Jedan nam je 17-godišnjak priznao kroz kakvu je krizu identiteta prolazio u pubertetu zbog toga što se razlikovao od vršnjaka u razredu. Iako odlikaš sa svim peticama i onaj koji je svima pomagao oko učenja, odskakao je jer je bio mršav i nespretan. 

„Kao netko tko nije iz samog grada nego je doselio iz unutrašnjosti, glavni 'baja' u razredu, inače sin uspješnog poduzetnika, smatrao je kako nisam dorastao druženju s ostalim kolegama iz razreda pa i škole te sam u postupku 'inicijacije' u društvo, morao često kupiti mu sok ili sendvič, napisati zadaću ili 'držati stražu' dok je pripremao neku nepodopštinu. Sad je sve to iza mene, ali slutim da će, uz neskrivenu potporu obitelji za koju se njihov sin ponaša baš kako treba, uskoro postati dio gradskog podzemlja i junak crne kronike“, izjavio je.  

I jedna nam je izvrsna 23-godišnja studentica koja se nedavno vratila iz Erasmus studentske razmjene opisala kako je tijekom boravka u zapadnoj Europi spoznala kako nadležne službe problemu vršnjačkog nasilja posvećuju znatno veću pozornost. Tako je od kolega doznala kako u Skandinaviji posebni timovi dječjih psihologa detaljno proučavaju dječje crteže kako bi iz njih izvukli detalj koji upućuje na to proživljava li i skriva li dijete zlostavljanje bilo koje vrste.  

„Iako se iz američkih filmova može suprotno zaključiti, u Skandinaviji se glasno priča, a ne šuti o vršnjačkom nasilju. Kalvinistički mentalitet te sredine, pa i zemalja Beneluxa, ističe da pojedinac vrijedi koliko doprinosi uspjehu zajednice, da je zlostavljana osoba opterećena svojim problemom i da ne može doprinijeti uspjehu kompanije u kojoj radi. Znaju kako se guranjem problema pod tapit ništa ne rješava i kako svaki bullying izrazito utječe na mentalno zdravlje pojedinca i društva u cjelini, kako utječe na javno mnijenje i otpornost društva. Sve se to odražava i na građansku hrabrost i svijest pojedinca da javno kažu svoj stav pa se, posljedično, nerijetko pitam kome je stalo da se neke stvari desetljećima ne mijenjaju? Naravno kako i tamo mnoga djeca plaču unutar četiri zida i pate zbog omalovažavanja vršnjaka, ali su nadležni puno aktivniji u razvoju samopouzdanja zlostavljane djece. Mislim kako psiholozi u Hrvatskoj igraju sve jaču ulogu, ali bi država trebala obnoviti neke programe, posvetiti više pozornosti mentalnom zdravlju kao i jačoj ulozi psihologa i socijalnih radnika“, smatra naša sugovornica.  

CILJANO MALTRETIRANJE LAKE METE 

Programska koordinatorica Hrabrog telefona Helena Vučković kaže kako je 90-ih godina prošlog stoljeća nasilje većinom bilo fizički ili verbalno, odvijalo se uživo i najčešće u školi, na putu do ili iz nje, u parkovima i mjestima okupljanja djece, a ono bi stalo kad bi se dijete fizički odmaknulo. Danas je bijeg od vršnjačkog nasilja gotovo nemoguć. 

„Što se nekoć govorilo uživo, sada prelazi u online svijet pa dijete može biti izloženo vrijeđanju i izrugivanju dok god ima pristup internet-vezi i mobitelu. Dječja soba kao nekoć sigurno mjesto, više nije zaštita od vanjskog svijeta koji dopire kroz ekrane. Cyberbullying je vršnjačko nasilje u digitalnom okruženju putem poruka, društvenih mreža i gaming platformi, a vrijeđanja, prijetnje i širenje glasina iz školskih hodnika sad se širi online prostorom ili objavama u grupama koje ciljano izruguju djecu zbog njihova izgleda, stila, materijalnog statusa ili bilo koje druge osobine koja ih izdvaja i čini 'lakšom metom'. Programi za obradu slika i videa rezultiraju da se lice žrtve zalijepi na tijelo životinje ili neprimjereni porno- sadržaj. Otvaraju se lažni profili s ciljem objave tuđih privatnih podataka, što dodatno ugrožava sigurnost djece, a anonimnost online komunikacije ne samo što otežava pronalazak počinitelja nego mnoge čini sklonijima okrutnijem ponašanju pa se češće usude napisati i ono što nikad ne bi uživo izrekli“, rekla nam je Vučković, naglašavajući kako djeca sve češće uspoređuju materijalni status vršnjaka, što postaje novi temelj za zadirkivanje i isključivanje, te podjele tko može ili ne može pratiti trendove i oblačiti se u popularne modne marke.  

„Primjećuju tko je kakve poklone dobio za rođendan i blagdane, a danas to mogu dodatno pratiti kroz društvene mreže i digitalnu prisutnost. Ako primijete kako neko dijete odskače i ne može se priuštiti odjeću i druge skupe predmete, nerijetko mu se rugaju, vrijeđaju ga i izoliraju iz društva. Znali smo čuti kako djeca prate i tko kakve poklone poklanja na rođendanima pa tako biraju i uzvanike. Tako će pozivnicu za rođendan prije dobiti dijete čiji roditelji potroši puno novca na poklon, za razliku od djeteta čiji roditelji to ne mogu priuštiti“, izjavila je.  

ANKSIOZNOST I DEPRESIJA KAO POSLJEDICE 

Obratili smo se i našoj poznatoj sugrađanki, kliničkoj psihologinji i psihoterapeutkinji Gordani Buljan Flander koja je osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te udruge za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci Hrabri telefon. 

Gordana Buljan Flander, foto: Petar Glebov/PIXSELL

„Nisu mi poznata zadnja istraživanja na jugu, niti drugim dijelovima Hrvatske o oblicima vršnjačkog nasilja, ali mi se iz moje kliničke prakse čini da je cyberbullying kao nasilje putem interneta najprisutnije. Znam da je u našoj zemlji 60 posto ili troje od petero djece doživjelo neki oblik cyberbullynga! Prije pojave tog oblika nasilja istraživala sam i utvrdila da je skoro svako treće dijete (točnije, 27 posto) doživjelo fizičko, emocionalno ili ekonomsko nasije. Cyberbullying je puno opasniji od bullyinga uživo zato što su mu djeca izložena 24 sata dnevno i stoga jer iz te situacije ne mogu otići: jednom kad je stavljen na internet, tamo i ostaje!“, govori Buljan Flander. 

Naglašava i kako je publika puno šira: za razliku od klasičnog gdje dijete nakon škole ili igrališta ide doma i gotovo je, ovdje sve samo jednim klikom dolazi do mnogih i sve vidi nekoliko stotina ili tisuća djece.  

„Za razliku od klasičnog nasilja, počinitelj je kod cyberbullyinga najčešće nepoznat, što djeci povećava osjećaj nesigurnosti i stoga im je najčešće teško izaći van. Dio te djece čak nije želio ni ići u školu! Tu je i kombinacija bullyinga i cyberbullyinga: tuku neko dijete i to postave na Internet. Ta djeca imaju i anksioznost i depresivnost i lošu sliku o sebi, pitaju se 'mora da sa mnom nešto nije u redu kad se sve tako dugo događa' i dvostruko su suicidalnija nego djeca koja doživljavaju bullying uživo. Problem kod cyberbullyinga je što ga mi stariji ne prepoznajemo kao bullying, nego mislimo da su to neke dječje igre i šale. I djeca koja to rade često kažu da su se 'samo šalila', ali su posljedice teške i dugoročne- kaže Buljan Flander. 

Napominje kako je veliki problem posljednjih godina i sexting: slanje, primanje i prosljeđivanje golišavih slika.  

„Kad je dijete poslalo takvu sliku, slijedi ‘sextortion’ odnosno ucjena: pošalji mi još takvu sliku i video, inače ću obavijestiti cijelu tvoju školu ili roditelje što si mi prije poslala. Stoga djeca, pod prisilom, šalju još eksplicitnije sadržaje, a posljedice su vrlo teške jer se osjećaju krivima što su prvi put poslali takvu sliku. Inače, što se tiče lošijeg materijalnog položaja djece i roditelja, imam i takve pacijente gdje se djeci rugaju zato što imaju lošiji mobitel i teniske te budu meta u razredu, a stvaraju se i grupe koje mrze tog dečka ili djevojčicu kao 'luzera' koji nema određenu marku obuće, odjeće ili mobitela“, kaže Buljan Flander. 

Stoga je potrebno odmah reagirati kod znakova vršnjačkog nasilja te otvoreno razgovarati s djecom, ali ne oklijevati pri traženju pomoći i rješavanju problema. Nešto što se može činiti kao 'dječja šala', može imati ozbiljne i dalekosežne posljedice.