Dubrovnik je puno toga s čim se građani busaju u prsa. Dubrovnik se tako predstavlja kao grad bogatog povijesnog naslijeđa, kulturne baštine i ostalih jezičnih drvenarija. No, ako ga se već predstavlja takvim, Dubrovnik treba punokrvno predstaviti i kao turistički grad, što se u posljednje vrijeme izbjegava kao da je to nešto - loše. 

A što u praksi nema nikakvo uporište u stvarnosti. Jer Dubrovnik jest turistički grad.

Ako Dubrovnik živi od turizma, a dakle živi, za što uopće ne treba predočiti argument, žive od turizma direktno ili indirektno i oni koji su najglasniji u imaginarnoj borbi protiv turizma, onda to ne znači nužno da Dubrovnik nije grad koji brine o svojim građanima i kojemu nije stalo do kvalitetnog života svojih stanovnika.

To je upravo ono što se u praksi pokušava "progurati", svesti na nivo konsenzusa.

Govori o tome i primjer CNN-ove liste, koju su prenijeli i određeni domaći mediji, gdje je Dubrovnik našao mjesto među gradovima kojima turizam kao šteti, mada tu Dubrovnik praktički i nije svrstan kao loš primjer.

U napisu CNN-a stoji tu izjava direktorice Turističke zajednice Grada Dubrovnika Romane Vlašić, koja kaže kako je cilj disperzirati ponudu na cijelogodišnje razdoblje, ali i navodi se gradki projekt Respect the City te reguliranje gostiju s kruzera.

No, kako su pojedini mediji to prenijeli ispalo je eto da CNN piše da Dubrovnik samo što ne potone i kao da su određeni zagovornici apokaliptičnih teorija tu došli na svoje.

Uopće, opasna je to priča za forsirati jer bez turizma i stranaca, novca kojeg stranci nose sa sobom, Dubrovnik bi bio kao neki grad u nekoj zabiti koji je eto nekoć imao svoju važnost. Unatoč "kulturnim baštinama i povijesnim naslijeđima".

Naravno da to ne znači kako bi se trebalo prepustiti stihiji, da bi trebalo prepustiti sve tiskanjima i gužvanjima. Upravo suprotno, najviše u datom času idejna je kovanica koja se može i mora primijeniti kroz turistički aspekt. Dakle, najviše moguće pozornosti uz očuvanje spomenika, reguliranje gužvi i dolazaka kruzera, osiguravanje normalnih uvjeta za život... Onoga o čemu Romana Vlašić i govori CNN-u.

Nije to lako ostvarilo, lako je to tek reći i naravno da tu ima puno prostora za napredak. Naravno da nisu normalne neke situacije kojima je turizam odredio gabarite, uz što se mrvi dostojanstvo Grada i građana.

Ali, takav turizam je ono najbolje što smo znali, najbolje do čega smo dogurali. Najbolje što su znali i nekadašnji stanovnici Grada, kao i sadašnji, kao uostalom i sve političke garniture na čelu Grada. Takav turizam omogućio je ipak život koji u principu nije omeđen siromaštvom, život koji ipak ima neku mogućnost.

Pa kad već Dubrovnik ne živi od mikročipiranja ili uzgajanja narančina, nego isključivo od jedne djelatnosti, onda bi trebalo malo i fermati s ufavanjima i pogrešnim interpretiranjima CNN-ovih ili kojekakvih drugih rang lista samo kako bi došli na svoje u vlastitim katastrofičnim predviđanjima. 

To je ionako najlakše. Stvoriti nešto i poboljšati stvari daleko je teže od toga.