Ovoga tjedna na prostor Luke Gruž tradicionalno, kao i svake godine, stigla su prirodna božićna drvca koja Dubrovčani rado razgledaju i kupe kako bi uživali u pogledu na okićenu jelu ili smreku, ali i mirisu koji obogati dom. Nešto je posebno u tom mirisu prirode, pravog, živog stabla koje unosimo u dom i tada, složit će se svi ljubitelji prirodnog, osjeti se onaj pravi miris Božića.

Iako ćemo najčešće u svakodnevnom govoru reći kako kitimo bor za blagdane, to zapravo i nije točno. Bor ima duge iglice i poprilično razgranatu krošnju, pa i nije najbolji izbor za božićno drvce. Najčešće pak ukrašavamo jelu ili smreku jer su izgledom krošnje podatne za unijeti u dom i ukrasiti ih. No, kako se taj 'bor' nekako ustalio u govoru, zamijenio je izraz božićno drvce.

No, nisu sve vrste jednake, svaka ima nešto po čemu je drugačija, kako prednosti, tako i mane. A sve o odabiru i održavanju božićnog drvca ispričao nam je Božo Prkut, koji ih već 12 godina prodaje u Luci. 

 „Imamo Nordijske jele. One su najkvalitetnije, ali i najskuplje jer im najduže treba da narastu i najduže traju, mekane su i ne opadaju im iglice kao kod smreke. One mogu trajati i do Svetog Vlaha, tako nam kažu Dubrovčani koji vole duže držati jelke. Ove druge Srebrne i obične smreke ipak ne mogu toliko trajati. Nordijske jele uglavnom kupuju ljudi koji ih dulje drže“, kaže nam Božo. 

U odabiru će pomoći kupcima i sa savjetima o kojima možda i ne razmišljamo, kao na primjer, ukoliko imate teške ili staklene kuglice, bolji su izbor Srebrne smreke, one su najčvršće, dok bi u Nordijske jele kuglice, ukoliko su teže, trebalo stavljati malo dublje u granu gdje se manje savijaju, ili pak staviti kuglice koje su laganije. 

„Dubrovčani najviše kupuju Nordijske jele, to su ljudi koji vole prirodno, ali da im duže traje. Njihove cijene su od 300, 350 kuna pa na gore, one su najskuplje“, otkriva Prkut. 

Srebrena smreka  ima srednju cijenu od 250 do 300 kuna, dok su obične smreke od 150 kuna pa na dalje. 

ODRŽAVANJE  

Božo je s nama podijelio savjete kako da 'božićni bor' potraje što dulje. „Puno ljudi ima stalak s vodom, ali poanta je da drvo mora biti s korom u vodi“, govori i dodaje kako se drvo ne bi trebalo tesati. „Trebalo bi imati širi stalak na sajlu u koje se onda stavi drvo s korom. Ljudi obično imaju uže stalke, pa kada mi to otešemo, to je isto kao da je u suhome, jer drvo kroz koru pije vodu“, objašnjava i kaže kako je drvo s korom u vodi najbolja opcija i da će tako trajati najduže. 

Sve što prodaje, bere se freško, kako bi kupci što duže uživali u pogledu i mirisu na prirodu kroz blagdane. „Nordijske jele su brane u subotu, drugo u četvrtak ili petak. Uvijek gledamo da to bude freško, malo nam je komplicirano kako je bila bura oko sv. Roka pa se nije moglo dovesti pa smo došli tek u nedjelju, a trebali smo koji dan prije. Gledamo da to naberemo što kasnije“, govori. 

STARI SE DRŽE TRADICIJE, A MLADI STVARAJU VLASTITU

A kada Dubrovčani najčešće kupuju i ukrašavaju 'bor' otkrio nam je Božo koji primjećuje razlike kroz posljednjih 12 godina. „Mi smo primijetili da masovno mlade obitelji kite bor što ranije. Stariji se ljudi drže običaja i kite na Badnji dan, pa i misle da će ga tada kupiti, misle kako će pasti cijene“, govori i dodaje da to ipak nije tako. „Mi zadnjih godina imamo situaciju da ovdje u Luci 23. prosinca ne možete kupiti bor, jer se sve proda. Mladi kite što prije, pogotovo koji imaju malu djecu, hoće se što prije slikati za Facebook, Instagram...“, dodaje uz smijeh. Moglo bi se reći kako mladi pomalo stvaraju svoje vlastite tradicije.

SMOLA JE MIRIS BOŽIĆA

A zbog čega ljudi i dalje biraju prirodne, pored svih vrsta i oblika umjetnih borova, sa 'snijegom' i bez, bijelih i zelenih, otkrio vam je Prkut. „Prednost prirodnih u odnosu na umjetne božićne borove je prvenstveno u mirisu. Recimo ovaj srebrni ima tako jak miris smole, da je baš ugođaj Božića u kući“, govori nam. Kaže kako ih često ljudi pitaju je li ih prodaja umjetnih borova 'pregazila', imaju li manje posla, i govori kako to nije slučaj.

„Svake godine imamo, usudio bih se reći i desetak primjeraka ljudi koji dolaze i kažu kako će ove godine uzeti prirodni, iako imaju doma umjetni bor, stavit će ga u šupu, neki čak i baciti“, priča nam. Uvijek, koliko god se kupuju umjetni borovi, toliko ljudi svake godine i odustaje od njih. „Nemamo trend da prodaja opada. Svake godine uzmemo 400 komada, kolege isto tako od 300 do 400 komada. Ovdje u Luci od 1500 do 2000 komada, s onima s Pelješca se proda svake godine“, pojašnjava.

Svake godine Prkut ima i posađena stabla sa žilama, ne bude ih puno, ali uvijek se nađe poneki Dubrovčanin koji se želi okušati u brizi za posađeni bor koji će onda pokušati sačuvati za naredne Božiće. „Stvar je u tome da svaki treći, četvrti, možda uspije u Dubrovniku. Naše podneblje nije najbolje za njih. Oni vole hlad i vlagu, naše sunce ih ljeti sprži. Ljudi kupe, pa potraje nekad taj sa žilama i dvije godine, pa se onda osuši. Nekima uspije negdje iza kuće, gdje ga sunce ne dotiče jako“, govori Prkut.  

Osim božićnih drvca, u ponudi je uvijek i mahovina, koja se brzo prodaje. Iako neki imaju običaj otići u Petku, na Brgat, u Župu ili negdje drugo gdje je vlažno i hladno tražiti i 'ubrati' mahovinu, ipak ima puno više onih kojima je jednostavnije mahovinu kupiti kad kupuju i 'bor'. A mahovina i smola, s pokojim suhim kolačem ili priklama, pak čine onaj prepoznatljivi miris Božića kojemu se vesele, kako mali, tako i veliki. 

Gospođa Suzana Draganić je u potrazi za jednom specifičnom vrstom božićnog stabla koje ima, kako kaže, jako oštre i male iglice, a razlog nas je nasmijao. Gospođa Suzana ima nekoliko mačaka za kućne ljubimce, a njezine mačke vole skakati po ukrašenoj jelki. Ona je pak našla način kako doskočiti njihovom nestašluku. Otkrila je vrstu koju kupuje svake godine, no nije zapamtila ime. Kaže 'nema veze', pričekat će gospođa Draganić da njezina 'opskrbljivačica' bodljikavim božićnim stabalcima stigne u grušku Luku, i ove godine, provjereno uzeti tu vrstu, pa će mace i dalje biti malo neposlušne i leći u Betlehem, ali se barem neće popeti na vrh jelke.

Iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik petkom