-Radim u jednom dubrovačkom hotelu i podstanar sam – započeo nam je svoju priču rođeni Dubrovčanin – Imam suprugu i djecu, a mjesečno najam stana plaćam 4 tisuće kuna. Strahujem da će vlasnici, stan jedan dan početi iznajmljivati turistima, a onda ne znam gdje ćemo, jer stanova na području Dubrovnika ima sve manje koji se daju na duži najam.

Dodaje da je rođenim Dubrovčanima bez naslijeđene nekretnine najgore u ovom gradu.

-Drago mi je da moji kolege iz hotela koji dolaze raditi kao sezonci imaju riješeni smještaj, ali to je nepošteno prema nama koji smo rođeni ovdje. Njima hotel riješi smještaj, a mi koji smo rođeni u Dubrovniku, moramo iznajmljivati stan za 4 tisuće kuna. Ponavljam drago mi je zbog njih, ali osjećam se nekako zakinuto. Zbog cijele ove situacije oko cijena stanova u Dubrovniku, ozbiljno razmišljam da pokupim suprugu i djecu, te da odemo u Irsku ili Njemačku – ispričao nam je naš sugrađanin.

Nažalost, on nije jedini. Nekretnine su odavno postale gorući problem Dubrovnika i sve se vrti oko njih i njihovih ogromnih cijena, bilo da je riječ o najmu ili kupnji stana. Zbog te situacije, međutim, nije ni poslodavcima lako, primjerice vlasnicima restorana. Nikolina Farčić, predsjednica Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Obrtničke komore Dubrovačko-neretvanske, kaže nam da su ugostitelji primorani rješavati stambenu situaciju svojih zaposlenika, iako se time realno ne bi trebali naviti.

-Radnici znaju da mogu postavljati uvjete oko smještaja, pa ugostitelji da bi privukli radnu snagu, koja je ionako veliki problem u Dubrovniku, sve više rješavaju stambena pitanja svojih zaposlenika koji dolaze raditi u Grad iz drugih krajeva Hrvatske. Po meni su uvjeti radnika nerealni, ali izlazi im se u susret, jer je takva situaciju u Gradu. Sve je nekako krenulo u krivom smjeru, a otvaranjem novih hotela poput Belvederea, Kupara i drugih, bit će još gore – pesimistična je Farčić, te dodaje da bi novi investitori itekako morali razmišljati o radnoj snazi.

-Konstantnim manjkom radne snage u ugostiteljstvu, gubi se kvaliteta usluge. Mnogi radnici neozbiljno shvaćaju ugostiteljski posao, kojeg smatraju privremenim, dok se ne snađu. Situacija je kompleksna i teško rješiva preko noći, a poslodavcima je sve teže. Recimo za smještaj radnika nemaju porezne olakšice, niti to mogu prikazivati kao trošak poslovanja – ističe Farčić.

Zbog ovoga što Farčić priča, dubrovački ugostitelji sve više kukaju. Rijetko ćete vidjet osmjeh na njihovim licima. Uz svoj osnovni posao sve više moraju rješavati i smještaj radnicima, i tu se opet vraćamo na početak priče gdje su dubrovački konobari bez nekretnine u znatno težoj situaciji od primjerice Slavonaca koji sezonski dolaze raditi kao barmeni. Pohvalno je od dubrovačkih ugostitelja što pokušavaju pronaći rješenje plaćajući smještaj svojim radnicima, ali, gledajući Zakon o radu, oni ga na taj način indirektno krše. Naime, članak 91. Zakona o radu kaže kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Pod plaćom se, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Gledajući ovaj članak Zakona o radu, jasno je da ga hotelijeri i vlasnici restorana neizravno krše. Ako, recimo, konobar iz Dubrovnika i konobar iz Slavonije imaju istu plaću od 6 tisuća kuna mjesečno, ali konobar iz Dubrovnika mora platiti podstanarstvo (čak i ako je vlasnik nekretnine ista je stvar), a slavonskom konobaru podstanarstvo je platio vlasnik restorana ili hotela, jasno je da za isti rad poslodavac izdvaja puno veće novce za Slavonca, nego za Dubrovčanina, što hoće reći da njihov identični rad ne vrednuje jednako, odnosno drugim riječima da krši članak 91. Zakona o radu. Naravno, poslodavci bi bili najsretniji da uopće ne moraju kršiti Zakon o radu, ali nažalost, zbog nedostatka radne snage, primorani su na to. Pitali smo Dolores Lujić, iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske kako komentira ovo indirektno kršenje zakona.

-Ovo se može protumačiti kao kršenje zakona, iako tehnički je sve legalno. Radnicima koji dolaze iz drugih krajeva Hrvatske nikakva dodatna sredstva se ne isplaćuju preko ugovora, nego samo poslodavac ima potpisan ugovor o najmu s vlasnikom nekretnine. Što se tiče platne liste, ona je jednaka i za domaćeg radnika i za onog koji dolazi sa strane, pa gledajući samo tehnički, nema kršenja zakona. Ali jasno je da su oni koji imaju plaćeni smještaj i hranu u puno boljoj poziciji od Dubrovčana koji nemaju nekretninu i koji su podstanari. U boljoj su poziciji i od Dubrovčana koji imaju nekretninu, jer opet poslodavac više sredstava za jednaki rad troši na radnike sa strane  – naglašava Lujić.

Kaže kako se dubrovački radnici zbog svega toga sve više bune, jer smatraju da su zakinuti.

-Turistički djelatnici iz Dubrovnika često su bolji radnici od ovih koji dolaze sa strane, jer je potonjima to nekakav plan B, dok Dubrovčani koji se bave ugostiteljstvom ne planiraju mijenjati struku, barem ne ovi stariji. Dubrovčanima je jasno da su u goroj situaciji od pridošlica, pa nezadovoljstvo po hotelima, kojemu čujemo od sindikalnih predstavnika, sve više jača – kaže nam Lujić.

Kako riješiti ovu zavrzlamu? Treba li turističkim djelatnicima iz Dubrovnika povećati primanja kako bi bili u jednakoj poziciji kao radnici sa strane (ne bi se kršio zakon o nejednakosti, jer imaju podjele konobar 1, konobar 2…)? Upravo smo ta pitanja postavili najvećoj hotelskoj grupaciji u Dubrovniku, Jadranskim luksuznim hotelima (ALH).

- Tvrtka Jadranski luksuzni hoteli prilikom sezonskog zapošljavanja uvijek prvo nastoji zaposliti radnike koji u Dubrovniku ili široj okolici imaju svoje prebivalište budući da su takvi djelatnici čvršće vezani za rad na području Dubrovnika, jer žive u zajednici i nisu odvojeni od obitelji, za razliku na djelatnika koji dolaze iz drugih krajeva. Osim toga, sezonski djelatnici s dubrovačkog područja rade dulje od sezonskih djelatnika iz drugih krajeva Hrvatske. Plaćanje smještaja djelatnicima koji na području Dubrovnika ili šire okolice imaju prebivalište, a koji su podstanari smatralo bi se diskriminacijom u odnosu prema djelatnicima koji su uzeli kredite za kupnju stana a tvrtka im ne sufinancira dio stambenog kredita i onima koje žive u svojoj nekretnini i dijele je s ostalim članovima obitelji – kazali su nam iz ALH.

Tijekom sljedećih godina ovaj problem, prema svim pokazateljima, bit će još veći, pa smo ALH pitali kako ga misle riješiti. Oni planiraju dio sezonaca koji dolazi iz drugih krajeva Hrvatske smjestiti u svojim smještajnim jedinicama.

- Obzirom da je manjak radne snage na dubrovačkom području itekako prisutan, Jadranski luksuzni hoteli pokušavaju povećati smještaj unutar vlastitih nekretnina te razmatra mogućnosti povećanja broja vlastitih smještajnih jedinica za potrebe sezonskih radnika – zaključuju iz ove hotelske grupacije.

Problem oko nekretnina u Dubrovniku već sada je top tema, a u budućnosti bit će još gore. Najdeblji kraj izvukli su rođeni Dubrovčani bez naslijeđene nekretnine. Nemaju gdje živjeti, jer se preskupi stanovi iznajmljuju turistima i radnicima, a na poslu im hotelijeri i vlasnici restorana ne daju nikakav dodatak na plaću, pa su u goroj situaciji od radnika iz drugih dijelova Hrvatske kojima poslodavac plaća smještaj.

Zbog svega ovoga, brojni Dubrovčani bez nekretnine, bi se nepovratno mogli iseliti iz Grada, a hotelijeri i ugostitelji bi mogli ostati bez još radne snage. Pravi šou kojem ćemo svjedočiti u bliskoj budućnosti, nažalost, tek počinje.

Maro Marušić