Mackenzie nas je primio u prostorima ove Crkve o Gružu te je pojasnio samu bit baptista i razliku od katoličanstva, a porazgovarali smo i o nekim društvenim pitanjima koja se tiču vjere, odnosno samog odnosa između vjere i države.

O RAZLIKAMA

Govori kako je Baptistička crkva u Dubrovniku registrirana pri državi 2003. godine, ali i kako su se baptisti okupljali još od početka prošlog stoljeća. Dodaje kako su prva krštenja bila na Lokrumu 1950. godine. Inače, kod Baptista je specifično što se krste samo oni koji ispovijedaju vjeru, a krsti se uranjanjem, a ne polijevanjem.

- U Dubrovniku nas ima 25 s tim da našu djecu ne brojimo kao članove. Sama krštenja vršimo na plažama, najčešće je to Mandrač - kaže Mackenzie.

Što se tiče razlike između katolicizma i baptizma, Mackenzie navodi kako je "temeljna razlika što je u katoličkoj teologiji izbor nepogrešive Božje objave iz Svetog pisma, ali i iz svete tradicije".

- Baptisti smatraju pak da je izvor Božje objave jedino Sveto pismo, ono što nije u Svetom pismu, toga se ne smatramo obaveznim držati. To je temeljna razlika pa shodno tome ne vjerujemo niti u nepogrešivost pape. Evo, mi smo imali nedavno Božić, pošto u Svetom pismu ne piše kad je Božić, neki Baptisti ga uopće ne slave - dodao je.

- Jedno od načela reformacije tako jest Sola scriptura, to je to što sam rekao da je Sveto pismo izvor nepogrešive vjere, ali tu je i načelo Sola fide, dakle - naučavanje da se spašavamo samo po vjeri i Božjoj milosti. Katolici uče da svojim djelima doprinose opravdanju pred Bogom, moraju učiniti djela kako bi nakon grijeha povratili Božju milost. A mi baptisti vjerujemo da osoba koja je opravdana pred Bogom će neminovno živjeti život vjere koji će rezultirati djelima, dok naša djela ne doprinose opravdanju pred Bogom - precizirao je Mackenzie.

ŠTETNA JE POVEZANOST VJERE I DRŽAVE

On je odgojen u kući propovjednika i pastora. Naime, njegov otac je došao u tadašnju Jugoslaviju propovijedati vjeru.

- On je odgojen kao metodist, a kasnije je postao baptistički pastor. On je Britanac i prijavio se u Zagrebu studirati, ali ustvari je propovijedao vjeru. Tu se oženio i tu sam se rodio. Odgajan sam kršćanski, ali vjeru sam doživio s osam godina, a tek sam se sa 17 godina krstio. Studirao sam teologiju u Osijeku, ali nisam mislio da ću biti pastor ili propovjednik. Nakon fakulteta sam kleknuo sam u studentskom domu i molio Boga da mi otvori vrata za zaposlenje. Dobio sam sutradan tri, četiri prilike, jedna je bila da dođem u Dubrovnik. Trebalo je doći na godinu dana, ali ovdje sam već dvadeset godina - kaže.

Zapela nam je za uho sintagma o "propovijedanju vjere u Jugoslaviji".

- Pa on je kršio zakon! - energično kaže Mackenzie.

- Bilo je dozvoljeno propovijedati u registriranim crkvama, sprovodima i na vjenčanjima. Ali ne na ulicama. I bio je pozivan putno u puta na razgovore u policiju. Prijetili su mu da će ga zatvoriti.  Zato sam živio i deset godina u inozemstvu, bilo ga je strah da će biti izbačen iz zemlje, a da će žena i djeca ostati u Jugoslaviji jer su pozivi u policijsku stanicu bili sve učestaliji - naglasio je Mackenzie.

Kako smo počeli govoriti o odnosu Jugoslavije i vjere, neminovno je pitati više o drugoj krajnosti, a to je isprepletanost hrvatske države i vjere.

- Hrvatski Ustav kazuje da je Hrvatska sekularna država. Vidim da se puno govori o financiranju vjerskih zajednica. I mi baptisti dobivamo novce jer ih dobivaju svi, to je tako uređeno i nećemo odbiti. Ali, osobno ću sad ovo reći, možda će drugi baptistički propovjednici reći drugačije -nisam za to da se ijedna vjerska zajednica financira iz državnog proračuna.  Politika se može umiješati u religiju te je takvo što štetno za samo društvo - rekao je pastor.

- Mislim i da nema potrebe za vjeronaukom u školama. Možda sam radikalan, ali mislim da nisu potrebne niti državne škole, mislim da bi bilo bolje kad bi bile privatne, a da se tu ljudi oslobode poreza. Država ovako odgaja djecu prema svom svjetonazoru - objasnio je Mackenzie.

NEKI BI REKLI I DA SU KATOLICI SEKTA

Na Festama svetog Vlaha ili na polnoćkama imamo slučaj da političari, odnosno javni dužnosnici sjede u prvim redovima koji su tako rezervirani.

- Mislim da bi katolici trebali imati problem s tim. Dovoljno je da pročitam poslanicu Jakova. Kaže ovako: "Uzmite da dođe na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenom i sjajnim odijelom i siromah u bijeloj haljini. I da pogledate onoga u sjajnom odijelu, te mu reknete: "Ti sjedi ovdje na počasno mjesto". A siromahu: "Ti stoj tamo ili sjedi na podu". Ne pravite li tako razliku među sobom i ne ponašate li se kao suci koji naopako misle i sude? Poslušajte moja ljubljena braćo, zar nije Bog izabrao siromahe prema shvaćanju svijeta da budu bogataši u vjeri i baštini kraljevstva obećanog onima koji ga ljube?  A vi ste prezreli siromaha? Zar vas upravo bogataši ne tlače i ne vuku na sudove? Zar oni ne psuju lijepo ime koje nosite? Doista, ako vršite kraljevski zakon u skladu s pismom "ljubi bližnjega svoga kao samog sebe", dobro postupate, ali ako pokazujete pristranost prema osobama, vi činite grijeh i zakon vas osuđuje kao prijestupnike". Mislim da je jasno da se to ne bi smjelo raditi - naglasio je Mackenzie.

Kako Dubrovčani reagiraju na baptiste, uopće činjenicu da postoji Baptistička crkva? Govorimo mu kako je dojam da dio ljudi gleda na njih kao na sektu.

- Nekad dijelimo letke od Udruge Svaki dom, oni nude ilustriranu Bibliju ili Nove zavjete, a ta Biblija je ista ona koju i svećenici dijele po školama. No, ljudi misle da smo Jehovini svjedoci. Valjda ako nisi katolik, onda si Jehovin svjedok. Ali mi smo navikli na to. A i ovisi što je sekta. Neki bi rekli da su katolici sekta, jer su se odmaknuli od Svetog pisma. Mi se od Božje riječi nismo odmaknuli. Mi bismo rekli  i da su katolici nametnuli vjerovanja i praksu koju Bog nije tražio od ljudi - govori svoja iskrena razmišljanja Daniel-Kenneth Mackenzie.

U DUBROVNIKU VJERA NIJE PRIMARNA

Veliki broj Dubrovčana izjašnjava se katolicima, no koliko su po njegovom mišljenju religijski prosvijećeni?

- Ne bih rekao da unatoč tome što su vjernici Dubrovčani drže do svoje katoličke vjere. Ima pobožnih ljudi, ali ne znam koliko je načelno razumijevanje Isusovog nauka i Biblije. Zato na kraju krajeva i jesam ovdje i propovijedam. No, mislim da u Dubrovniku vjera nije primarna, ovdje je primarniji materijalni aspekt. - naveo je.

Kažemo mu da nema tu ništa loše, odnosno da vjera ne bi trebala poništavati materijalno.

- Čovjek može biti bogat, uostalom u Bibliji piše da pravedni ljudi unucima ostavljaju baštinu, a kako ćeš je ostaviti ako ne štediš? Bogatstvo stvara i radna mjesta, mi želimo društvo gdje se zarađuje i gdje marljivi jesu nagrađeni. Ali ne bi se smjelo živjeti za bogatstvo. Isus je učio da se život ne sastoji toga što čovjek ima, već da je bitnije imati mir s Bogom - zaključio je Daniel-Kenneth Mackenzie.