Baš kao i stoljećima prije, i ove godine su odabrana dvojica festanjula – jedan pomorac i jedan obrtnik. Tu časnu dužnost za ovu Festu vrše Vlaho Milićević i Mato Konsuo, a ekipa Dubrovačkog dnevnika posjetila ih je doma gdje je već sada sve u svečarskom ruhu, a kako i ne bi bilo. Biti festanjul, ogromna je čast. Ali i odgovornost!

'BITI FESTANJUL ZNAČI KAKO VAS LJUDI CIJENE'

U kući gospara Vlaha Milićevića na Pločama dočekala nas je vesela, topla, prava obiteljska atmosfera. Obiteljsku idilu Milićević uživa sa svojom suprugom Madom, kćeri Marom, a tu je i njihov labrador Odi. Gospar Vlaho je sada doma, no zna mjesecima biti na moru, pa i za Festu. Tad su, kaže nam Milićević, slali čestitke s broda. 

„Lijepo je na brodu čuti kad vam se pročita čestitka,“ smije se Milićević. No, još je ljepše biti doma za Festu. 

Zbog svoje nove, časne dužnosti ne skriva ponos. „Sve ovo nam znači veliku čast, kako za mene, tako i cijelu obitelj, i s moje i s Madine strane. Svi smo ponosni jer biti festanjul znači biti cijenjen,“ kaže nam Milićević. 

Vijest o imenovanju gospara Vlaha festanjulom dočekana je s radošću i oduševljenjem, prvenstveno kod obitelji, a potom i kod prijatelja i kolega. Kako nam kaže, kolege pomorci zovu, čestitaju i drago im je.  No, tu je ujedno i puno obveza. Svaki dan se dobije neki novi zadatak, no Milićević ih redom izvršava s velikim zadovoljstvom. 

„Svaki ponedjeljak imamo skup Bratovštine. Gospar Mato i ja smo poslali proglas koji smo napisali pa ga je rektor crkve sv. Vlaha, don Ivica Pervan pročitao. Prije nekoliko dana smo nas trojica išli u tiskaru kako bi se on isprintao i preuzeli smo ga. U subotu ćemo ga podijeliti župama u Župi dubrovačkoj i Konavlima, u nedjelju onima u Primorju i na Pelješcu, a u ponedjeljak ga dijelimo po ustanovama u Gradu. Potom proglas nosimo gradonačelniku,“ opisuje nam Milićević koji kroz smješak dodaje – svima je ovo novo, i biskupu, i rektoru Crkve, i kolegi Matu, i meni. 

Za Milićevića, kao dijete Grada, Festa je posebno važna i uz nju je duboko vezan cijeli život, od najranijeg djetinjstva. „Sjećam se kako bismo uvijek na Kandeloru išli gledati otvaranje Feste i puštanje golubica, naravno, dizanje barjaka. Sutradan bismo išli na misu, a ovdje, na Pločama, imali bismo svečani objed,“ prisjeća se Milićević. A danas on sudjeluje na toj Festi iz najposebnije i najbolje moguće pozicije. 

„Bilo nam je neopisivo drago kad je izabran za festanjula. Istina je kako smo bili iznenađeni, no bilo nam je neopisivo drago. Ne znam koliko je pomoraca bilo na biranju, ali nam je drago što je to baš naš Vlaho,“ dodaje njegova supruga Made. 

Milićević stoga posebno zahvaljuje svim članovima Bratovštine na biranju upravo njega i na svesrdnoj pomoći, a dodaje i kako mu je posebna čast što je upoznao drugog festanjula, svog kolegu, gospara Mata. „Mislim kako oboje možemo uzdignute glave proći preko Straduna. Živio Sveti Vlaho!“, riječi su kojima je Milićević zaključio službeni dio našeg razgovora. 

'PRIJE SU ŽENE MAHALE LINCUNIMA, ALI I DANAS JE PREDIVNO'

A u kući festanjula Mata Konsua velika graja. Dočekao nas je tu gospar Mato u društvu svoje velike familije: kćeri Anite i Martine, sina Nika s kojim vodi obrt te četvero unuka – Luke, Nika, Matea i Mije. 

„Dugo sudjelujem u Festama i ovo mi puno znači. Osobno 39 godina sudjelujem u nošenju barjaka i otac mi je nosio barjak. Prvo sam nosio barjak samostana u Rožatu, a onda od Velike Gospe, to je matica naše Rijeke,“ ponosno nam priča Konsuo. Festa je za njega poseban dan, kao i za sve u mjestu. 

„Tu se okupljamo i pješke s barjacima idemo do Pila. Misa je u 6, onda se grličamo, a onda iz Sustjepana krećemo s barjacima. Prije bi nam stare žene mahale s lincunima s funjestara, sad toga više nema, ali je isto lijepo. No, mladih i dalje ima, uključuju se i naša Festa će živjeti kroz njih,“ govori nam gospar Mato. 

Baš zato je oduvijek poticao svoju djecu, a danas i unučad, na sudjelovanje u Festi, bilo da je to ići za barjakom, povesti djecu, otići u Grad na misu i na procesiju… U ovoj će Festi gospar Mato uživati iz pozicije festanjula, no tu je i puno odgovornosti. 

„Još ne znamo sve, ali imamo svog mentora koji nas vodi. Održali smo više sastanaka, kreće nošenje proglasa po župama… Puno je obaveza, ali nam je veliko zadovoljstvo,“ govori Kosuo za kojeg sudjelovanje u Festi kao festanjul predstavlja jedno od najvrjednijih iskustava. Stoga zahvaljuje svim festanjulima koji su izabrali gospara Vlaha i njega kao festanjule za ovu Festu. 

Iščitava se na njegovom licu ogroman ponos, ali i uzbuđenje zbog svega što slijedi ovih dana, a slijedi ono najljepše. I to ne samo na njegovom licu nego i na licima njegove djece za koju Festa ima veliko značenje. 

„Uvijek idemo s tatom na Festu i pratimo barjak. Presretni smo što je izabran, nakon što toliko godina već nosi barjak. U kući je zbog svega ovoga veliko veselje jer nam Festa puno, puno znači. To se ne da opisati riječima,“ govori njegova kći Martina, dok se ostatak ponosne familije slaže. Jer Festa je utkana duboko u srž dubrovačkih familija i to će zavazda i ostati.

Iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika