Parcela u Solitudu, između Bokeljske ulice i šetnice Ivana Zajca, gdje je u tijeku realizacija izgradnje luksuzne vile, već dulje vrijeme je predmet interesa dubrovačke, ali i hrvatske javnosti. Građani su jasno izrazili sumnju da se zahvat odvija na pomorskom dobru, a dodatnu težinu cijelom slučaju daje i činjenica što je isti investitor već bio povezan s bespravnom gradnjom na području Zatona, za koju mu je Inspekcija naložila rušenje, zbog čega se i ovaj projekt promatra pod povećalom. 

U ranijim očitovanjima iz Grada Dubrovnika navedeno je kako je projekt prošao sve propisane procedure te da se predmetna čestica ne nalazi na pomorskom dobru. Iz Grada su pritom naglasili kako nisu nadležni za utvrđivanje granice pomorskog dobra, već su uputili na Dubrovačko-neretvansku županiju i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a uz to su pozvali i Inspekciju da ispita moguće odstupanje od dozvola.  

S obzirom na to da se službena očitovanja nisu u potpunosti podudarala s dojmom na terenu, izašli smo na lokaciju i proveli vlastito mjerenje. Udaljenost od mora do ograđenog dijela predmetne parcele iznosi svega oko tri metra, što je znatno manje od minimalne širine kopnenog dijela pomorskog dobra definirane Zakonom, a koja iznosi šest metara. Upravo zbog tog nesrazmjera, dodatne upite uputili smo nadležnim institucijama. 

Ministarstvo: Nemamo podatke da je određena granica pomorskog dobra 

Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u odgovoru su pojasnili što proizlazi iz njihovih evidencija za tu lokaciju. 

„Ovo Ministarstvo ne raspolaže s podacima da je ispred čestice određena granica pomorskog dobra. Isto tako, pri ovom Ministarstvu ne postoji otvoreni predmet koji bi se odnosio na određivanje granice pomorskog dobra ispred te čestice“, naveli su. 

Dodaju kako prijedlog granice pomorskog dobra izrađuje Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra, koje ga potom dostavlja Ministarstvu na daljnji postupak. 

„Članak 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje što sve čini pomorsko dobro kao i definiciju morske obale te kopnenog dijela pomorskog dobra i njegove minimalne širine. Utjecaj mora i valova na područje kopna sadrži definicija morske obale iz članka 6. Zakona te je isto u postupku određivanja granice pomorskog dobra potrebno uzeti u obzir“, naveli su u odgovoru iz Ministarstva.  

Pojednostavljeno, članak Zakona koji navode objašnjava kako pomorsko dobro ne čini samo more, nego i dio kopna koji je s morem u neposrednoj vezi, a to uključuje obalu, plaže, rive... Zakonom je pritom jasno definirano i što se smatra obalom, a to je prostor do kojeg dopiru najveći valovi tijekom nevremena, ali i kopneni dio koji mora biti širok najmanje šest metara od te granice. Drugim riječima, prilikom određivanja granice pomorskog dobra ne uzima se u obzir samo administrativna linija, nego i stvarni utjecaj mora na kopno, a to uključuje djelovanje valova, položaj i izgled terena, kao i njegovu funkcionalnu povezanost s morem.  

Je li moguće da samo postojanje šetnice između mora i građevne čestice automatski znači da čestica nije dio pomorskog dobra, neovisno o njezinoj stvarnoj blizini i izloženosti moru? Iz Ministarstva kažu kako kopneni rub šetnice predstavlja jednu od smjernica propisanih Zakonom koju Povjerenstvo može uzeti u obzir prilikom izrade prijedloga granice pomorskog dobra, ali uz zadovoljavanje drugih uvjeta Zakona.  

Preciznije, u Zakonu zaista piše kako Županijsko povjerenstvo za granice može uzeti kopneni rub šetnice kao granicu, ali samo ako je granicom obuhvaćen pojas kopna uz more koji prema gornjoj definiciji Zakona čini pomorsko dobro (šest metara od mora). Uz to, Povjerenstvo je dužno u cijelosti obuhvatiti kopno koje je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i mora voditi računa o prirodnim obilježjima. 

To sve danas piše u Zakonu, i po tome je i laiku jasno kako u ovom slučaju ovakvi uvjeti nisu ispoštovani, a tu dolazimo do ključnog problema. Naime, granica pomorskog dobra u ovom slučaju uopće nije utvrđena u ovom stoljeću i po ovom Zakonu, nego ratne ’91., u vrijeme kad je većina razmišljala o obrani grada i domovine, a ne o granicama pomorskog dobra, dok su neki razmišljali i o koristi.  

Županija: Granica pomorskog dobra utvrđena je 1991.  

Iz očitovanja Ministarstva proizlazi kako u ovom slučaju ne vode postupak niti raspolažu konkretnim podacima o granici, već ključnu ulogu u njenom utvrđivanju ima županijska razina. Iz odgovora Dubrovačko-neretvanske županije vidljivo je kako se granica pomorskog dobra na toj lokaciji i dalje temelji na odluci staroj više od tri desetljeća. 

„Granica pomorskog dobra nije utvrđivana prema novijim zakonima (osim Odlukom o utvrđivanju pomorskog dobra dijela Gruškog zaljeva iz 1991. godine), te nije bilo njenog preispitivanja ili izmjena“, naveli su iz Županije. 

Na prvi pogled, odgovori Ministarstva i Županije djeluju međusobno neusklađeno. Dok iz Ministarstva navode kako ne raspolažu podacima da je za predmetnu lokaciju određena granica pomorskog dobra, iz Županije ističu da je granica utvrđena još 1991. godine. Iz takvih očitovanja proizlazi kako se moguće ne radi o istoj vrsti evidencije. Dok Ministarstvo o granicama govori kroz postupke propisane novijim zakonima, Županija se poziva na staru odluku koja nikada nije preispitivana niti usklađena s aktualnim zakonskim okvirom. Upravo tu se otvara pitanje koristi li se u konkretnom slučaju administrativna granica koja formalno postoji, ali nije potvrđena niti provjerena u odnosu na današnje stanje na terenu. 

Ipak dio od šest metara zadire u česticu  

Na pitanje na temelju kojih kriterija i podataka je utvrđeno da predmetna čestica ne ulazi u pomorsko dobro, iako se nalazi manje od šest metara od mora, iz Županije odgovaraju kako su korištene geodetske podloge na temelju kojih je procijenjeno da se planirana građevina nalazi izvan tog pojasa. 

„U svezi s podnesenim zahtjevom za lokacijsku dozvolu, Dubrovačko-neretvanska županija od nadležnog ureda Grada Dubrovnika zatražila je i zaprimila geodetsku situaciju s uklopljenim katastarskim planom i ucrtanom budućom građevinom. Prema toj geodetskoj podlozi vidljivo je da se buduća građevina nalazi izvan propisanih šest metara širine pojasa pomorskog dobra, što je navedeno u očitovanju od lipnja 2014. godine, temeljem tada važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama“, napisali su u odgovoru.  

Ipak, u istom odgovoru potvrđuju podatak kako ''linija šest metara udaljena od linije srednje više visoke vode, jednim svojim dijelom zadire u česticu“. 

Takva formulacija opravdava interes susjeda koji tvrde kako se gradnja odvija na pomorskom dobru, kao i interes javnosti i pitanje na temelju čega je onda zaključeno kako se predviđena gradnja nalazi izvan pomorskog dobra. Naime, unatoč tome što se sama buduća građevina ne nalazi tlocrtno u zoni pomorskog dobra, njeni sastavni dijelovi poput tarace i okućnice itekako se nalaze u tom pojasu, gdje se i sada odvijaju radovi.  

Županija priznaje da odstupanja ima, ali kažu da „nije značajno“ 

Zanimljivo, čak i Županija navodi kako kopneni rub šetnice jest jedna od smjernica propisana Zakonom koju u postupku Povjerenstvo može uzeti u obzir prilikom izrade prijedloga granice pomorskog dobra, pa dalje i sami ističu kako se moraju „ispuniti uvjeti da je ista šest metara od linije srednje više visoke vode“.  

Inače, to je onaj dio gdje smo izmjerili tri metra. Tu se nalazi i zaštitna ograda gradilišta, dakle definitivno na pomorskom dobru.  

U konačnici, iz dostavljenih odgovora, što Grada, što Županije, što Ministarstva, jasno je kako se današnje stanje na terenu i radovi temelje na granici koja desetljećima nije revidirana, unatoč promjenama zakonskog okvira i unatoč tome što je udaljenost od mora do parcele višestruko manja od zakonski propisanog minimuma od šest metara, unatoč činjenici da se radi o prostoru koji je izravno izložen utjecaju mora i gdje će, realno, valovi prskati vrata i prozore objekta. Pitali smo zato jesu li razmotrili mogućnost da ipak stvarno stanje na terenu odstupa od te ranije utvrđene granice.  

„U konkretnom slučaju odstupanje nije značajno, s obzirom na to da je ispred čestice zemlje sada, kao i ranije, evidentirana čestica pomorskog dobra i čestica šetnice, međutim u postupku određivanja granice pomorskog dobra prema važećem Zakonu ista će se poštovati zakonski minimum širine pojasa pomorskog dobra“, kažu iz Županije.  

Na upit je li moguće novo utvrđivanje granice pomorskog dobra, odgovaraju kako se takav postupak može pokrenuti, ali ne po službenoj dužnosti. 

„Županija će pokrenuti postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra na traženje bilo koje zainteresirane stranke. Granicu pomorskog dobra na prijedlog Povjerenstva donosi Ministarstvo“, odgovorili su. 

U ovim okolnostima ostaje otvoreno pitanje odgovara li postojeća, 'ratna' granica pomorskog dobra stvarnom stanju na terenu, ali i na temelju kojih je kriterija zaključeno da se konkretna gradnja nalazi izvan tog pojasa, ako i sama Županija potvrđuje da zakonski minimum od šest metara barem dijelom ulazi u česticu. Odgovori nadležnih institucija zapravo su samo otvorili niz novih pitanja. O ovoj temi nastavljamo izvještavati. Može li se gradnja temeljiti na granici pomorskog dobra koja nije preispitivana još od 1991. godine, u kojoj mjeri takva granica odgovara važećem Zakonu i stvarnom stanju na terenu, kao i postoje li osnove za preispitivanje već izdanih dozvola za gradnju, na sva ova pitanja tražit ćemo odgovore. 

Podsjetimo, zaštitnu ogradu gradilišta i tešku mehanizaciju u zoni pomorskog dobra usred Dubrovnika postavio je investitor, tvrtka Antares Dubrovnik d.o.o., čiji su vlasnici državljani Švedske, koji već imaju nelegalnu građevinu u Zatonu za koju im je Inspekcija naložila rušenje.