Iako je vrijeme bilo nestabilno, Lumiart je unatoč povremenim naletima kiše uspješno održan prošlog tjedna od petka do nedjelje, a privukao je pozornost i građana i turista, koji su dijelili fotografije na svojim društvenim mrežama. Okosnicu programa ovogodišnjeg izdanja Lumiarta činile su zanimljive svjetlosne instalacije nagrađivanih umjetnika, interaktivne igrice, brojne projekcije i 3D mapping. Rezultat je to puno rada i truda, a ideja je zapravo stara više od deset godina. Početak priče s nama je podijelio Tomislav Nadramija iz tvrtke Pixel Design.

„Prvi 3D mapping smo napravili 2011. godine, ali već prije toga smo se bavili s računalnom grafikom, multimedijom, izradom 3D-a i video-materijala. Godine 2011. smo prvi put vidjeli jedan video na Youtubeu gdje se upotrijebila 3D animacija na samom 3D objektu. To nam je dalo ideju za početi raditi, to doslovno tada nije imalo ni pravo ime jer su to bili počeci 3D mappinga i u svijetu! Tako da se možemo slobodno nazvati pionirima 3D mappinga“, priča Nadramija.

No put od eksperimentiranja do višednevnog festivala i nije bio tako jednostavan.

ČEKANJA PO 17 SATI ZA FINALNI PROIZVOD

„Tada je to bilo zahtjevnije, nisu postojala ni videa na Youtubeu, a kamoli tutorijali, a i kompjuteri, grafičke kartice i sve ostalo su bili puno, puno sporiji nego danas, stostruko, ako ne i više. Ponekad bi nam za jednu minutu animacije samo da bismo pogledali što samo napravili bilo potrebno i 20 sati, dok danas doslovno možemo raditi i u stvarnom vremenu“, objašnjava Nadramija.

No ipak nisu odustali, iako su bili blizu toga.

„Te 2012. smo radili na 13 kompjutera, jedna minuta na njima se renderirala 17 sati. A kad se vidi neka greška, onda se opet mora čekati 17 sati. Radili bismo nešto drugo za to vrijeme, ali je ipak vrlo frustrirajuće ako fališ nešto dva, tri puta i za svaki čekaš 17 sati“, uz smijeh priča Nadramija i dodaje da nije odustao jer je vjerovao u ono što radi.

„U to vrijeme su počeli festivali svjetla u svijetu, tako da je jedan među prvima na kojima sam bio, bio onaj u Berlinu. Bio sam i ove godine ponovno, obišao sam ih dosta - Prag, Amsterdam, ali i Pula, Zagreb i svake godine festivali su sve veći i veći, što je i nama cilj. Definitivno mislim da bi ovakav jedan festival mogao privući u posezoni veći broj gostiju i da bi mogao biti, možda odmah iza Dubrovačkih ljetnih igara, jedan od najjačih festivala. Doslovno podbrend Dubrovnika“, dodaje Nadramija.

I zaista, festivali svjetla u svijetu su itekako popularni i privlačni turistima, a teško ih je sve i pobrojati.

Tako primjerice u New Yorku postoji LUMA, koja slovi kao jedan od popularnijih festivala ovog tipa u Americi, a uključuje lokalne umjetnike i dizajnere, puno se radi na uključenju publike, a projekcije se odvijaju posvuda – od garaža do peterokatnica. Spomenuti festival u Berlinu od 2010. očarava stotine tisuća posjetitelja, a osvjetljava povijesne zgrade, trgove, parkove… Cilj mu je spajanje različitih ljudi iz različitih kultura kroz uživanje u umjetnosti koja uključuje umjetnike iz cijelog svijeta. Tu je i Fête des Lumières, festival koji četiri večeri osvjetljava Lyon u Francuskoj, a uključuje preko 40 instalacija po cijelom gradu. Korijen ovog festivala navodno ide čak do 1852. Te godine, zbog lošeg stanja, odlučeno je da će se podići kip Djevice Marije, ali poplava je odgodila isporuku kipa pa je ceremonija odgođena za prosinac. No i tad je vrijeme odgodilo postavljanje, ali kad su vidjeli da ono postaje bolje tijekom večeri, građani Lyona spontano su počeli paliti svijeće i postavljati ih na balkone, što je predstavljalo simbol solidarnosti… Puno je još festivala koji iz godine u godinu sve više rastu i postižu sve veći uspjeh.

„RADIO SAM ONO ŠTO VOLIM I REZULTATI SU DOŠLI SAMI OD SEBE“

A uspjeh je od samog početka očekivao i Tomislav Nadramija.

„Apsolutno jesam! Ne bih se sigurno toliko trudio da nisam vjerovao u to od prvog trenutka. Budući da je to toliko oduševilo mene, nisam vidio zašto ne bi oduševilo i nekog drugog. U biti sam radio ono što volim i rezultati su onda došli sami od sebe. Ne bih rekao kako su došli kasno, no sve se to i prije moglo dogoditi. Glavno je da smo krenuli. Ovo nam je treća godina, prvo smo krenuli 2019., ali smo bili ograničeni na prostor Lazareta, onda nas je spriječila korona dvije godine, pa smo opet krenuli 2022. i evo sada 2023. Cilj nam je proširiti se na još više lokacija, dovesti još više umjetnika, napraviti program što zanimljivijim i atraktivnijim za posjetitelje i pratiti standarde, uvoditi nove tehnologije. Kako se tehnologija razvija, tako se lagano ovi festivali razvijaju i mijenjaju. Recimo kad sam bio na prvom festivalu u Berlinu, nisam iskreno bio nešto oduševljen. Nisu imali niti jedan jedini 3D mapping, imali su samo statične projekcije po zgradama. A mi smo u Dubrovniku 3D mapping radili prije nego što je Berlin to imao na festivalu uopće. Tako da nećemo kukati“, smije se Nadramija.

Nužno je pratiti tehnologiju koja se rapidno razvija. Lumiart tako iz godine u godinu nudi novitete, a nastavit će to i sljedećih godina.

„Poprilično je teško što se same ideje tiče, međutim danas, kako je tehnologija napredovala, pojavio se i AI. Uključili smo ga ove godine na festivalu u vidu izložbe, a olakšava dio posla, pomaže u kreativnosti, a i u samom procesu stvaranja finalnog proizvoda. Mislim da je danas puno lakše nego što je bilo na početku što se tiče brzine kompjutera, toga da ima puno tutoriala, kao i umjetna inteligencija, ali teže je imati originalnu ideju. Budući da je konkurencija sada puno, puno veća nego kad smo počeli, dosta toga je već viđeno, tako da se treba truditi biti unikatan. To je sada drugi problem“, kaže Nadramija.

Ali i izazov današnjeg vremena, u kojem zbog dostupnosti informacija izgleda kao da su sve ideje već realizirane.

„Možda i jesu!“, smije se Nadramija. „Imao sam par ideja zapisanih, pa na kraju krajeva i za jednu instalaciju na ovom festivalu i onda sam krenuo istraživati i na kraju otkrio da je netko istu ideju imao prije mjesec dana na festivalu u Mađarskoj. Doduše, ja tu ideju imam već tri, četiri godine i nikako da dođe na red. I eto!“, kaže.

No upornim radom napredak je moguć.

„Dubrovnik smatram, možda subjektivno, najljepšim gradom, pogodnim za 3D mapping jer ima puno prelijepe arhitekture i dosta je kompaktan. U ovim svim ostalim festivalima postoji jedan trg, pa se putuje pola sata do druge lokacije, treće, četvrte, pete… Sve je raštrkano. U nas je drugačije. Svjestan sam da ne možemo postati najveći festival, ali vjerujem da bi mogli postati jedan od najljepših festivala svjetlosti baš zbog ljepote same arhitekture i te kompaktnosti“, zaključio je Nadramija.