Gradski vijećnici su podržali ovu odluku, no razvila se prilično burna rasprava o tome tko je zapravo bio general Bobetko. Bez sumnje svi su isticali njegove zasluge u Domovinskom ratu, no spomenuto je i to kako je Bobetko bio general i u bivšoj JNA gdje je zapravo i stekao najveće ratno iskustvo. Prvu važnu pobjedu ostvario je 1992., operacijom Južni potez te deblokirao Dubrovnik i jug Hrvatske zbog čega je zasluženo, ali prilično kasno, dobio ulicu.

Stožerni general HV Janko Bobetko rođen je 1919. godine u mjestu pokraj Siska, a umro je u Zagrebu 2003. godine. Imao je čin generala Hrvatske vojske i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine. Član Komunističke partije Hrvatske postao je 1938. godine, a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata imao je brojne funkcije, bio je tri puta ranjavan. Po završetku rata i nakon oporavka ostao je u aktivnoj službi JNA službujući u garnizonima: Štip, Subotica, Sarajevo, Beograd, Dubrovnik, Split i Zagreb.

Obavljao je razne političke i vojne dužnosti: komesar u S.S.N.N.O, komesar 45. divizije u III. Armiji, politički komesar Pješadijske oficirske škole u Sarajevu, načelnik Uprave za snabdijevanje vojnih lica Državnog sekretarijata za narodnu obranu u Beogradu, komandant Desantnog odreda mornaričke pješadije u Dubrovniku (Kumbor, Boka Kotorska). Bio je pomoćnik komandanta za pozadinu Jugoslavenske ratne mornarice u Splitu i načelnik Štaba V. Armijske oblasti u Zagrebu, a biran je i za zastupnika Republičkog vijeća u Saboru. Prvi čin poručnika Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije dobio je 1. svibnja 1943. godine. Kraj rata dočekao je u činu potpukovnika Jugoslavenske armije, a nakon toga je unaprjeđivan.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, a odlikovan je i: ordenom partizanske zvijezde II. reda, ordenom bratstva i jedinstva I. i II. reda, Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Ordenom za vojne zasluge sa velikom zvijezdom, Ordenom narodne armije II. reda, Ordenom za hrabrost, Ordenom narodne armije s lovorovim vijencem, Ordenom ratne zastave, Ordenom Republike sa srebrnim vijencem, Ordenom za vojne zasluge sa velikom zvijezdom, te je dobitnik spomen medalja za 10. i 20. godišnjicu JNA. Odlikovan je i bugarskim Ordenom sv. Aleksandra IV. stupnja s krunom.

Nakon 1990. godine i promjena koje su uslijedile,  nakon 18 godina Bobetkove političke izolacije ponovno se uključio u politički život Hrvatske.

Zbog velikog iskustva imenovan je zapovjednikom Banijsko-Kordunskog područja 1991. godine, a 1992. godine postaje general zbora HV-a te glavni savjetnik za borbenu upotrebu, obuku i školstvo sastava Hrvatske vojske u Ministarstvu obrane.

Iste godine imenovan je za zapovjednika svih postrojbi Hrvatske vojske na Južnom bojištu od Splita do Dubrovnika. Na ovoj dužnosti ostaje do 20. studenog 1992. godine. Kao zapovjednik Južnog bojišta, organizirao je pripreme i izvođenje operacije oslobađanja Dubrovnika i juga Hrvatske te kasnije postaje načelnikom Glavnog stožera Hrvatske vojske.

Bobetko je rukovodio svim poslovima planiranja oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija: "Maslenica", "Medački džep", "Bljesak" i "Oluja". U čin stožernog generala HV promaknut je 24. svibnja 1995., a umirovljen 15. srpnja 1995. godine.