Svakako inspirativna fotografija s poznate dubrovačke plaže posebno za priče kako je gradu potreban elitni turizam, kako gosti ne žele trošiti i slične varijacije na temu koje se govore najčešće tijekom ljetne sezone. U jednu ruku fotografija s Mandrača razbija i pogrešnu paradigmu kako nakon same špice sezone dolaze bolji gosti. Uvriježeno je mišljenje da u špici sezone kroz grad najčešće prođu horde razjarenih turista koji se većinom kratko zadržavaju i ne troše toliko novaca, a upravo kao takvi najviše iritiraju domaće stanovnike i još ako se tomu pridodaju raznorazne ludorije koje su svojstvene opuštenim pripitim ljudima na godišnjem odmoru eto prilike za stigmatizaciju gostiju od kojih veliki broj Dubrovčana živi.

Nekultura na nivou – mladi Englezi u alkoholiziranom stanju urlali Stradunom, strankinja se raskomotila u autobusu i stavila noge na sjedalo ispred sebe, djevojka u tangama prošetala povijesnom jezgrom… samo su neke od objava u medijima zbog kojih se mnogi 'čistunci' tijekom ljeta pretjerano uzbuđuju dok broje solde od punih apartmana i turističkih tura koje organiziraju. Također, posebna kategorija su oni kojima smetaju turisti koji troše nešto manje pa im se prigovara što jedu na ulici ili odspavaju u obližnjem parku.

Za one kojima to smeta, tako je valjda vrijeme postsezone idealno. Obećava ono manje ljetnih hormona i dolazak nekih uglađenih ljudi koji su spremni potrošiti još više, a uz sve to biti gotovo pa nevidljivi. Što ćeš bolje, para curi, a nema se galame. Naravno da je to pogrešno razmišljanje i krivo je uopće takvo što očekivati, jer tko god da se bavi turizmom trebao bi ići s onim da najbolje od sebe daje u svakom trenutku, uz što će, doći bolji i gori dani.

Najlakše je na neinventivan način dijeliti turiste na elitne ili masovne ne shvaćajući što to zapravo znači, odnosno ne razumijevajući da u gradu gdje dominira isključivo uslužna djelatnost postoje samo bogatiji i siromašniji gosti ili bolje rečeno oni koji su spremni potrošiti manje i oni koji će trošiti više.

Na neki simpatičan način i ova fotografija s Mandrača uči kako će u Dubrovniku jednostavno uvijek biti svega i svačega, odnosno kako će o sreći ovisiti hoće li gost sušiti robu uz automobil ili će odsjesti u hotelu Argentina.

Puka slučajnost, toliko je jednostavno. Ali, i takvi gosti, kao i oni dubljeg špaga željni su kvalitetnog sadržaja, dobre zabave, ugodnih trenutaka, lijepih sjećanja i iskustava za koje će ostaviti svoje cijenjene zarađene novce. To je jedino što je važno pa bi bilo i vrijeme da se prestane dijeliti goste na neke arhaične kategorije jer svi oni u Dubrovnik trebaju biti dobrodošli.