Zgradu, čiji je vlasnik tvrtka Excelsa nekretnine,  u zakup na 10 godina uzela je tvrtka Bodega d.o.o., čiji je direktor Pero Tokić. Tvrtka je osnovana prije pola godine i zasad ima jednog zaposlenog, prema javnim podacima, dok investitori već imaju jedan takav objekt  nedavno otvoren u Zagrebu.

Zakupili bez stolova, sad hoće tuđe

Novi ugostitelji  u medijima su već započeli hajku i lobiranje kako žele stolove za svoj ugostiteljski objekt, na javnoj površini, ispred Crkve sv. Vlaha, odnosno stolove koje koristi Caffe bar Cele već godinama i za što ima ugovor.

U ovoj vrijednoj bivšoj Atlasovoj  zgradi do sada je bila trgovina sportske odjeće i obuće Nike, a ovo je prvi  put da je zgrada zakupljena za potrebe ugostiteljskog objekta pa se samim time  stvorio  novi problem i prijepor oko stolova i stolica u Gradu.

Zgradu pored Crkve sv. Vlaha Excelsa nekretnine dobile su u okviru onog famoznog  'paketa' prilikom kupnje Atlasa, kada je uz blagoslov Franja Tuđmana obitelj Lukšić za svega šest, sedam milijuna  maraka  postala vlasnikom turističke agencije Atlas i svih njenih nekretnina. Podsjetimo, radilo se najvrjednijim nekretninama, zgradama i poslovnim prostorima na Pilama, žičari, poslovnim prostorima diljem Hrvatske, uz hotel Odisej na Mljetu... Nekadašnja dubrovačka putnička agencija, tada najveća u ovom dijelu Europe, više nema niti  poslovnicu u Dubrovniku te je svedena na nekolicinu zaposlenih. S druge strane, njene nekretnine danas vrijede stotine milijuna, a jedna od njih je i novi ugostiteljski objekt u Gradu.

Kupi jeftino, prenamijeni u skupo

Zakupci su znali kako u posao kreću s objektom za koji nije predviđeno korištenje javne površine ispred Crkve.  Po istom provjerenom  principu 'kupi jeftino i prenamijeni u skupo,'  sada bi željeli da im Grad omogući  nakon svega još  i javnu površinu za stolove, koja tom objektu nikada nije pripadala. I to na uštrb ugostiteljskog objekta Cele,  objekta u vlasništvu dubrovačke Zaklade Blaga djela, u kojoj zakupac  iz Dubrovnika redovno podmiruje sve obaveze za korištenje prostora i javne površine prema Gradu Dubrovniku i zapošljava tridesetak radnika u sezoni. Radi se o objektu u kojemu se ugostiteljska djelatnost obavlja već desetljećima, a sami vlasnik, Zaklada Blaga djela, bavi se humanitarnim radom i pomaže potrebite u Dubrovniku.

U medijima su  novi ugostitelji u Gradu započeli  jaka lobiranja i  javni pritisak na gradonačelnika, njegovog zamjenika i Povjerenstvo za dodjelu javnih površina. Spominju kako će svoja prava na stolove ispred objekta tražiti sudskim putem, iako je sasvim jasno kako za to nemaju nikakve pravne osnove i kako njihova lobiranja nisu ništa drugo nego medijski pritisak na gradonačelnika Andra Vlahušića i zamjenika Željka Raguža da se zapravo upuste u kršenje važećih pravnih i obvezujućih ugovora, na što oni logično nisu pristali.

Pritisak na gradonačelnika i zamjenika

Direktor tvrtke osnovane prije pola godine, Pero Tokić, proziva Grad za navodnu odbijenicu  o tome da im se omogući dio stolova i oduzme te iste stolove Celi koja ima ugovor, već ove sezone. Postavlja se pitanje tko su ti ljudi koji su se pojavili u Gradu i koji smatraju kako imaju pravo od gradonačelnika i Grada tražiti da krše zakon i udovolje njihovim prohtjevima?

Sasvim je jasno kako su u zakup svjesno uzeli  nekretninu bez stolova, a vrlo vjerojatno samim time  postigli nižu cijenu, da bi sad odjednom tu vrijednost željeli povećati korištenjem javne površine. Logično je da objekt koji ima ugovor za korištenje javne površine postiže veću  cijenu zakupa od onog koji nema stolove.

Isto kao prenamjena zemljišta

Njihovi zahtjevi i lobiranja nisu ništa drugačiji od  slučaja kada neki investitor kupi poljoprivredno zemljište i onda krene u politička lobiranja da to zemljište postane građevinsko.  Slučaj zgrade 'Lučarice' bez stolova je upravo to. Kupi jeftino, prenamijeni u skupo. Naravno, uz politički i medijski pritisak koji je upravo krenuo,  i to javno.

U lokalnom tjedniku novi ugostitelji nema što nisu spomenuli uz svoj vapaj 'dajte nam stolove'. Slučaj su nazvali 'ratom za stolove', a to što se nitko iz Grada nije upustio u kršenje zakona  pod njihovim pritiskom, nazvali su  'pogodovanjem'. Čak sami priznaju kako objekt bez stolova ne može  prosperirati, pa je potpuno nejasno  zbog čega su ga onda kao takvog zakupili i to na deset godina.  Iako u medijima pokušavaju stvoriti privid nekakvog rata, sasvim je jasno kako se tu ne radi ni o kakvom ratu, jer za rat su potrebne barem dvije suprotstavljene  strane. Ovdje se radi isključivo o jednoj strani, koja je došla u Grad, zakupila prostor bez stolova, a pošto im to ne zadovoljava apetite, žele zaposjesti nešto tuđe. Ratnim rječnikom rečeno, to onda nije ništa drugo nego agresija, pritisak pred kojim gradonačelnik i gradske službe ne bi smjeli popustiti. 

LK