Iako se radi o manjini, njihova pojava postavlja važno pitanje: kako je moguće da dio mladih uopće poseže za ikonografijom povezanom s jednim od najmračnijih razdoblja hrvatske povijesti?Je li riječ o neznanju, provokaciji, nesnalaženju u simbolima ili o dubljem društvenom problemu? Što tim mladim ljudima govori škola, a što šira zajednica? I kako je moguće da generacije koje su rođene desetljećima nakon Drugog svjetskog rata danas ističu simbole režima koji je odgovoran za progon, zločine i otvoreni rasizam? 

O ovim pojavama razgovarali smo s povjesničarom dr. sc. Hrvojem Klasićem, jednim od rijetkih stručnjaka koji već godinama javno upozorava na opasnost relativizacije ustaštva i banalizacije fašističke simbolike u hrvatskom društvu. Klasić smatra da ovi incidenti nisu slučajnost, već rezultat dugotrajnog sustavnog prešućivanja i miješanja povijesnih činjenica u obrazovanju, politici i javnom prostoru.

"Norijada bi trebala biti dan veselja, simbol završetka školovanja i početka novog poglavlja. To nije trenutak za povratak u najmračnije dijelove prošlosti i veličanje ideologija koje nikome ne bi trebale biti uzor, osobito ne mladima", kaže Klasić i dodaje kako nažalost ovakva ikonografija više nije iznenađenje.

"Zastave koje se pojavljuju s prvim bijelim poljem nisu službene zastave Republike Hrvatske", podsjeća Klasić najvažniju činjenicu te dodaje kako zakon to jasno propisuje, kao i izgled grba i način korištenja državnih simbola. No, oni koji ističu takve varijante, naglašava Klasić, najčešće u isto vrijeme uzvikuju “Za dom spremni”, pjevaju ustaške pjesme i na društvenim mrežama dijele sadržaje povezane s NDH.

IZOSTANAK KAZNE

Klasić ističe da bi za takva ponašanja trebala postojati jasna i dosljedna kaznena praksa, kao što je to slučaj u nekim drugim europskim zemljama.

"Austrija je, primjerice, vrlo jasno reagirala na pojave ustaških simbola na Bleiburgu i odmah su uveli kazne kad su vidjeli ustaške parole, uniforme i slično. Tako je trebalo biti i kod nas", kaže Klasić i dodaje kako je u Hrvatskoj problem u nejasnoj primjeni zakona i njegovoj nedosljednosti, što ostavlja prostor za manipulaciju.

Govoreći o HOS-u i pozdravu “Za dom spremni”, Klasić naglašava da se radi o pogrešci iz ranih 1990-ih koju ne bi trebalo ponavljati.

"Osnivanje HOS-a bilo je ideološki obojeno, jer su osnovani po uzoru na ustaške jedinice – uzeli su crne uniforme, imena zapovjednika iz NDH, osnovani su na 10. travnja. Ako su tada napravljene pogreške, to ne znači da ih danas treba ponavljati. Ako se netko želi pozivati na Domovinski rat, zašto ne koristi simbole Hrvatske vojske? Nego baš HOS-a, kolike god bile njihove zasluge", pita se Klasić.

On smatra kako je upravo korištenje ovakvih obilježja jednako Bleiburg.

"Iza onog da se komemoriraju žrtve masovnih egzekucija stoji žal za porazom i izgubljenom NDH. Tako je i ovdje - ne slavi se pobjeda u ratu niti hrabri branitelji nego nošenje HOS-ovih uniformi i zastava je na neki način izgovor da bi se moglo govoriti "Za dom spremni" i ostalo", kazuje Klasić.

Poseban naglasak stavlja na to da današnje ponašanje mladih ne proizlazi isključivo iz obrazovnog sustava.

RAZNI UTJECAJI NA MLADE

"Mladi danas većinu informacija ne dobivaju iz škola ili udžbenika, nego s društvenih mreža, iz obiteljskih priča i izjava celebrityja. Škola jednostavno nema tu snagu. Povijest se uči dva sata tjedno, a ostatak vremena provode u potpuno drugačijem informativnom okruženju", objašnjava Klasić.

Obrazložio je svoj stav zašto dolazi do ovakvih pojava:

"Iako kod dijela mladih postoji ideološka motivacija, često se radi o kombinaciji bunta, “zabranjenog voća” i nesvjesnog ponašanja, Tu je prisutan i paradoks pa tako oni koji nose te simbole i pjevaju ustaške pjesme, vikendom pjevaju i srpske turbo-folk hitove. Treba pridodati i obiteljske priče pa onda one postaju važnije od onoga što su pokazala znanstvena istraživanja. Dakle, tu je kombinacija puno stvari i s time se teško boriti. Nema samo povijest te probleme, sjetimo se koronavirusa, Brexita i drugih stvari. Ljudi se informiraju tamo gdje i kako oni žele, a prostor manipulacije je ogroman", kaže Klasić.

Na kraju, upozorava da nepoštivanje službenih simbola države nije izraz patriotizma, nego njegov suprotan oblik.

"Hrvatska zastava u vrijeme Jugoslavije je bila sa zvijezdom petokrakom i onda u jednom trenutku, '91.-'92. godine, dok stvari još nisu bile najjasnije, pojavile su su različite varijante zastave. Tada se  improviziralo s različitim grbovima – negdje je bila šahovnica s prvim bijelim, negdje s prvim crvenim poljem. U svakom slučaju su to bile improvizirane zastave od kojih neke podsjećaju na zastave iz perioda NDH. Međutim to je bilo tada... Nakon 35 godina od toga nema opravdanja da se takve zastave koriste, jer svatko tko ih ističe ne poštuje svoju državu i nije patriot jer ne poštuje zakon RH koji jasno propisuje službenu zastavu, kako i kada se koristi, a propisana je i kazna za one koji to krše", zaključio je za Dubrovački dnevnik povjesničar Hrvoje Klasić.