Tog ponedjeljka oko 8 sati proletjela su preko grada na visini od 400 do 500 metara četiri zrakoplova. Očevidci su opazili kako su se jednom od njih "krila naglo sklo­pila" i uslijedio je njegov brzi pad na zemlju dvade­setak metara od morske obale. O tom tragičnom događaju postoji zapis u "Dubrovačkom listu" od 12. srp­nja 1924. godine, u kojemu stoji da je poginula tročla­na posada aeroplana-vojnog zrakoplova s oznakom "1-27".

Kao i uvijek, štropot njihovih aparata mamio je na ulice i prozore zgrada naše građane, koji su se okretali radosnim pogledom za njihovim ponosnim ljetom. I dok je još svak stajao pod ovim prvim utiskom, odjednom pro­leti tužni glas: Aeroplan pao! Momčad ubijena!" -objavio je "Dubrovački list".

"Crni glas raširio se munjevitom brzinom", izvještava list, te dodaje kako su na mjesto nesreće odmah stigli predstavnici vlasti i brojni građani. Nažalost, kako je istaknuto u listu, "dočekao ih je jezovit prizor" - nedaleko skrhanog zrakoplova ležala su iznakažena tijela trojice zrakoplovaca. Vojna komisija odmah je izvršila uviđaj, ali nije objavljen njezin zaključak o uzroku nesreće. Jedan detalj te tragedije zaslužuje posebnu pozor­nost. Naime, na mjestu pada zrakoplova nađen je list papira na kojem je pilot Reman napisao: "Sto dimi u motoru?". Pitanje je bilo upućeno jednomu od dvo­jice mornara koji su sjedili iza pilota, a upravo u tre­nutku kad je na istomu papiru započeto pisanje odgo­vora riječima "Nije ništa...", odjeknula je eksplozija i letjelica se raspala.

Povodom zrakoplovne nesreće dubrovačka je Općina odmah izdala proglas, a - kako piše u novi­nama - "sve zgrade u gradu zavile su se u crninu". Sljedećeg dana uz klecanje zvona na svim crkvama krenuo je tužan sprovod iz vojne bolnice. Tri lijesa nošena od časnika i vojnika ispratili su predstavnici vlasti i mnogobrojni građani do gradske luke, gdje je počasna postrojba ispalila salvu, a vojna glazba i zbor "Dubrava" izveli su posmrtnu melodiju, nakon čega su ukrcana na torpiljarku T-5 i ona ih je prevezla u Boku kotorsku. Posljednji pozdrav poginulim mor­naričkim zrakoplovcima odao je vojni hidroplan kružeći nad dubrovačkom lukom...

Recimo i to da se ova prva zrakoplovna nesreća u Dubrovniku, u kojoj su poginula tri pilota mornaričkog zrakoplovstva dogodila 12 godina prije pada zrakoplova u samu povijesnu jezgra Grada, kada su poginula dva pilota i sedam Dubrovčana, i 72 godine prije pada američkog vojnog zrakoplova tri kilometra od aerodroma u Čilipima, kada je poginuo tadašnji ministar trgovine Ron Brown SAD-a i još 34 osobe, piše Gradoplov. 

Izvor: SUAD AHMETOVIĆ – DUBROVAČKI KURIOZITETI, 198