Iako je najavljeni pročistač kruna projekta Aglomeracije i trebao bi riješiti problem koji Dubrovnik ima s otpadnim vodama, on ima ozbiljne zamjerke, a najveća jest ta što je pročistač zamišljen bez digestora. To će, tvrdi  Kalchbrenner, dovesti do smrada, a u konačnici i gubitka ogromnih sredstava koji će, kaže on, u konačnici platiti građani Dubrovnika.

Kako objašnjava, digestor bi omogućio da se od organskih tvari, dakle kanalizacijskog mulja, stvara biomasa, a od nje onda i bioplin. U prijevodu, nova energija. Kalchbrenner živi i radi u Švicarskoj te napominje kako je tu, ali i uopće u Europi to postao standard, a kako se Dubrovniku, za kojeg smatra kako zaslužuje bolje napominjući kako se radi o sredini koja je još 1272. godine sebi znala postaviti svoje zakone, što je godina nastanka Dubrovačkog statuta, radi po zastarjelim tehnologijama od prije 50 godina.

„I zato kažem kako se u Dubrovniku radi ekocid i eurocid; ekocid jer je tehnologija koja je odabrana nedovoljna, nije kompletna i zastarjela je. To je poluproizvod. A eurocid jer će Dubrovčani posljedično godišnje gubiti i nekoliko stotina tisuća eura,“ smatra Klachbrenner koji je potom pojasnio zašto to misli.

'NEĆETE SE RIJEŠITI SMRADA'

Prema njegovim riječima, uređaji koji imaju digestore u pravilu ne šire smrad jer se biomasa pretvara u bioplin. Smatra kako će planirani uređaj u brdu Petka, dakle uređaj drugog stupnja pročišćavanja, u tome podbaciti jer se u ovom slučaju ta biotvar zapravo pokušava uništiti.

„To jednostavno mora negdje nekada procuriti. Pa će netko kazati kako to neće smrdjeti 100 puta, a 101. hoće. A ja tvrdim kako će smrdjeti 100 puta, a 101. neće. Dakle, ta tehnologija više ne vrijedi i u Europi se ona više ne radi. Nitko me ne može uvjeriti kako ta biotvar neće smrdjeti na +40. Umjesto da je direktno pretvorimo u plin, u novu energiju i tako štedimo novac, a anorgansku tvar transportiramo,“ tvrdi Kalchbrenner.

A energenti ionako poskupljuju, posebno zbog rata u Ukrajini, stoga ovaj stručnjak s bogatim iskustvom napominje kako bi u ovom vremenu korist od rješenja koje bi previdio digestor, što je skuplja varijanta, zapravo bila višestruko isplativa, a dugoročno i jeftinija.

'VI, DUBROVČANI, NEMATE TE PARE, A ŠTETA ĆE BITI SKUPA'

Osim što bi u ovom slučaju troškovi transporta anorganske tvari bili niži, mogla bi se stvarati i koristiti nova bioenergija, u vremenu kad energenti poskupljuju, a Klachbrenner tvrdi kako bi se posljedično i spriječili troškovi za koje je uvjeren kako će ih Dubrovnik u budućnosti snositi, 'krpajući' rješenja koja, upozorava on, dugoročno nisu najsretnija.

Klachbrenner je dopise na ovu temu slao Vodovodu, Županiji, Gradu, a nedavno i predsjedniku Zoranu Milanoviću. U njima on tako upozorava kako će Dubrovnik zapravo dobiti nepotpun idejni projekt. Napominje kako se za istovjetne pročistače u Splitu, Šibeniku, Rijeci i Zagrebu traži viši stupanj čišćenja te kako se u švicarskim gradićima od pet tisuća stanovnika koriste pročistači s digestorom. Kod Dubrovnika je planiran uređaj druge razine.  Uz to navodi kako će troškove takvih rješenja snositi građani Dubrovnika, jer će trebati suzbiti smrad koji, uvjeren je, novi pročistač drugog stupnja pročišćavanja i bez digestora neće riješiti. 

„Vi Dubrovčani nemate toliko para, makar ste najbogatiji grad u Hrvatskoj, da plaćate troškove kemijskih sredstava za suzbijanje smrada iz svježeg mulja i troškove nabave skupih filtera zraka na pročistaču sljedećih desetak godina. To će u konačnici morati plaćati građani u svojim mjesečnim računima,“ izjavio je.

Dodao je i kako treba misliti o uvođenju plaćanja takse na karbonski učinak što je uvjeren kako će se dogoditi u vremenu funkcioniranja pročistača ovog tipa. Smatra kako će ta taksa zbog, po njegovoj procjeni, neadekvatnih tehnoloških rješenja u Dubrovniku biti višestruko viša nego kod ekoloških rješenja u drugim gradovima.

'PLANIRANI SUSTAV JE PROLAZAN, A NE ODLIČAN'

Ipak, projekt je dobio sve potrebne dozvole, prošao je stroge procedure koje su potrebne za dobivanje europskog novca i velike projekte, a zeleno svjetlo je dato i Studijom utjecaja na okoliš. No, Klachbrenner smatra kako to nisu ujedno i najbolji argumenti. Kako kaže, to je samo pokazalo kako je projekt dobio prolaznu ocjenu. Ali ne i ocjenu 'odličan'. Napominje kako Studija zapravo samo valorizira predloženo projektantsko rješenje, ali na ocjenjuje je li projekt pročistača u tehnološkom smislu potpun ili ne.

„Studija utjecaja na okoliš za Aglomeraciju Dubrovnik odnosila se na konkretno projektantsko rješenje i ona je potvrdila kako rješenje zadovoljava standarde. No, zadovoljenje standarda ne predstavlja i dokaz kako je prezentirani idejni projekt kvalitetan. Samo da je prolazan i da ne čini štetu u odnosu na zatečeno stanje. Njome se ne analizira koliku korist čini neki projekt, u konkretnom slučaju koju stručnu razinu bi pročistač trebao imati kako bi od ocjene 'prolazan' došao do ocjene 'odličan'. A ja smatram kako Dubrovnik treba imati projekt s ocjenom 'odličan' i kako je to jedino pravo rješenje,“ zaključuje Kalhbrenner.

VODOVOD DUBROVNIK: DIGESTOR BI BIO NA GRANICI ISPLATIVOSTI

Dubrovački dnevnik na ovu je temu poslao upit Vodovodu Dubrovnik te smo postavili pitanje zbog čega planirani pročistač ne sadrži digestor. Iz Vodovoda su odgovorili kako je stupanj pročišćavanja kakav će osigurati planirani uređaj dovoljan, što je definirano i Direktivom EU.

„Radovi na izgradnji novog UPOV-a Lapad s podmorskim ispustom podrazumijevaju izgradnju Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda 2. stupnja pročišćavanja koji se sastoji od tri glavne tehnološke cjeline: mehaničkog pročišćavanja, biološkog pročišćavanja te obrade mulja. U sklopu radova izgradit će se novo postrojenje s pripadajućom opremom (grube i fine rešetke, aerirani pjeskolov mastolov, membranski biološki reaktor, itd.), postrojenje za obradu mulja, hidrotehnički tunel duljine oko 350 metara te podmorski ispust dužine 835 metara. Na budućem UPOV-u u Dubrovniku predviđen je tzv. drugi stupanj pročišćavanja, koji podrazumijeva mehaničko i biološko pročišćavanje otpadnih voda, bez uklanjanja nutrijenata (dušika i fosfora). Ovakav stupanj pročišćavanja definiran je Direktivom EU, čije obaveze su prenesene u zakonodavstvo RH, a ona definira Jadransko more kao manje osjetljivo područje za koje je dovoljan drugi stupanj pročišćavanja otpadnih voda,“ stoji u njihovom odgovoru.

Odgovorili su i kako bi rješenje koje uključuje digestor bilo na granici same isplativosti, a podsjećaju i kako je Petka zapravo zaštićeno područje o čemu također treba voditi računa.

„Bitno je istaknuti da, što se tiče same tehnologije, natječajnom se dokumentacijom ne preferira niti jedna određena tehnologija niti tehnološki procesi te ponuditelji mogu nuditi sva rješenja kojima garantiraju 2. stupanj pročišćavanja otpadnih voda uz prihvatljive troškove održavanja i ekološki prihvatljiv utjecaj na okoliš. Prema tome anaerobna digestija nije isključena. Hoće li ista biti primjenljiva ovisi o strogim urbanističkim uvjetima zbog specifičnosti i osjetljivosti same lokacije, ali i same isplativosti tog procesa. Gledajući po veličini, dubrovački UPOV je na granici isplativosti kad je u pitanju korištenje postupka anaerobne digestije, a pogotovo uzimajući u obzir ograničavajuće uvjete lokacije,“ odgovorili su iz Vodovoda.

NADLEŽNI TVRDE: NEĆE BITI SMRADA!

Što se tiče termina 'ekološki prihvatljiviji', iz Vodovoda odgovaraju kako je potrebno upozoriti da taj status ne definira samo primjena postupka anaerobne digestije, dakle pročistača s digestorom, za dodatnu obradu viška mulja, nego je potrebno sagledavati kompletan postupak obrade viška mulja. Smatraju i kako je pročistač koji se planira u Petki bolje rješenje od onih koji se mogu vidjeti u Splitu, Zagrebu ili Rijeci.

„U tom smislu, što se tiče Aglomeracije Dubrovnik, mulj će se stabilizirati te osušiti korištenjem samo sunčeve energije, koja je obnovljivi izvor. Suprotno tome, aglomeracije Split i Rijeka sušit će mulj korištenjem znatnih količina zemljanog plina kao energenta fosilnog izvora pa iz tog razloga njihova rješenja ne mogu se smatrati 'ekološki usklađenijim' kad se ih usporedi s rješenjem za Aglomeraciju Dubrovnik. Kod UPOV-a Zagreb poznato je da tamo nedostaje cjelovito rješenje za obradu i zbrinjavanje mulja tako da je područje UPOV-a Zagreb već godinama poznato kao najveća deponija mulja u Europi, što se nikako ne može smatrati 'ekološki usklađenim' s normama EU,“ odgovorili su, a potom objasnili i kako će postupak izgledati.

„U dubrovačkom slučaju višak proizvedenog mulja tijekom postupka biološkog pročišćavanja otpadnih voda na budućem pročistaču ispod Petke prvo će se aerobno stabilizirati, nakon toga dehidrirati te spremiti u prekrivene kontejnere. Kompletan proces obavljat će se u zatvorenim spremnicima i prostorijama s osiguranom ventilacijom prema postrojenju za obradu onečišćenog zraka. Kontejnere će se dnevno (rano ujutro) kamionom transportirati na lokaciju na Osojniku, gdje će se prebaciti u hale za solarno sušenje mulja. Te hale opremljene će biti s postrojenjem za obradu onečišćenog zraka te će se time spriječiti bilo kakvu mogućnost širenja neugodnih mirisa u okoliš. Osušeni mulj koji će se predati na konačno zbrinjavanje je inertan i ne generira ikakav miris. Stoga je netočno tvrditi da se dubrovački UPOV neće graditi određenom tehnologijom jer natječajem nije određena tehnologija tog uređaja, već samo propisano koje uvjete isti mora zadovoljavati. Dakle, na izvođačima koji su zainteresirani za gradnju ovog uređaja je da predlože tehnologije za koje smatraju da mogu ispuniti tražene uvjete,“ zaključuju iz Vodovoda Dubrovnik. Naravno, ako se digestor pokaže isplativim rješenjem u dogledno vrijeme, tu je tehnologiju moguće dodati na sustav koji je planiran, jer, kako tvrde iz Vodovoda, planirana tehnologija ga ne isključuje u budućnosti.

Čini se stoga kako bi rješenje s digestorom bilo bolje i naprednije, ali i ekološki prihvatljivije, no uvijek je u pitanju novac. Taj je novac za projekt Aglomeracije Dubrovnik, čiji je pročistač u Petki sastavni dio, dobiven iz fondova EU. Postavlja se pitanje je li onda pročistač koji bi uključivao digestor za EU novčano prihvatljivo rješenje ili je preskup. No, treba li uopće raspravljati o cijenama kad su u pitanju okoliš koji ostavljamo iza sebe i rješenja koja bi trebala služiti generacijama iza nas? Ili ona ipak nemaju cijenu?