Potresno najugroženija hrvatska područja su Dalmacija, Primorje i okolica Zagreba. Razorne i katastrofalne se posljedice neprikladno građenih objekata, ljudske žrtve i materijalna šteta te trajne promjene u okolišu osjećaju desetljećima kasnije. Svi bi voljeli da je potrese moguće predvidjeti, ali je kvalitetna gradnja najbolja prevencija. Naselja su sve gušća, a time i opasnosti od urušavanja, odrona i klizanje tla.  

Svako istraživanje potresa izaziva ogromno zanimanje, a upozorenje na potres bez uporišta može biti kobno i kontraučinkovito te su seizmolozi posebno oprezni jer se potres ne može predvidjeti. No, na našem području nije pitanje hoće li nego kad će se dogoditi potres. Tvrdi  to i Renato Totić, strateški voditelj projekta suradnje javne uprave, akademskog i privatnog sektora u digitalnoj transformaciji društva u Hrvatskom telekomu. Zadužen je i za inovativnu primjenu telekomunikacijske infrastrukture, a ovaj put riječ je o pretvaranju optičke mreže u veliki senzor za potrese. 

TELEKOM SVOJU MREŽU USTUPIO BESPLATNO – ZA ZNANOST  

„Vrlo skupi seizmografi širom svijeta mjere potrese, ali su lokalizirani na određena područja, a mreža telekomunikacijskih optičkih kabela duga je kilometrima. Spajanjem na DAS-mjerni uređaj dobivamo tisuće malih senzora, teoretski svakih 10 metara, a uslijed gustoće dobivamo kvalitetnu sliku potresa i nadzor ogromnog područje oko kabela“, kaže Totić.  

Izazovni projekt istraživanja dubrovačkog rasjeda financira EU. Iz naše županije uključen je Mato Tomljanović, a voditelj ispred Prirodno-matematičkog fakulteta je dr. sc. Josip Stipčević. Od švedske zaklade dobili su DAS vrijedan 300 tisuća eura, a Hrvatski Telekom kao vlasnik i najveći investitor u razvoj telekomunikacijske optičke mreže u Hrvatskoj ustupio ju je, na inicijativu Dubrovačko-neretvanske županije, besplatno za znanost. Kako kaže Totić, u veljači 2025. je načinjen prvi spoj na kabel od Grude do Vitaljine, a uoči Božića je i drugi DAS spojen na kabel Dubrovnik-Mljet. 

“Igrajući se Indijanaca, kao djeca smo prislanjali uho na zemlju, nadajući se da ćemo baš kao oni, čuti i otkriti kretanje ljudi i životinja. To je sad uloga kabela kojim šaljemo svjetlosne impulse da mjere titraje zemljine površine. Refleksijom impulsa iz kabela dobivamo terabajte podataka koje detaljno analiziramo uz pomoć umjetne inteligencije. Neograničene i fascinantne mogućnosti su primjene te tehnologije u seizmologiji, a krajnji cilj je razviti aplikaciju za upozorenje građana na potres. No, to je nemoguće pet pa ni dva minuta prije, nego- tek nekoliko sekundi prije!“, kazao je Totić.  

Jedan od ciljeva projekta je pretvoriti šire dubrovačko područje u međunarodni laboratorij za seizmološka istraživanja. No, aktualni i svi budući projekti leže na sukreaciji privatnog, javnog i akademskog sektora, a što posebno dolazi do izražaja upravo na razvoju novih alata za unapređenje kvalitete života ljudi. Izvanredni profesor Geofizičkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Josip Stipčević kazao je više o ovim projektima.  

“Istraživanje potresa vrlo je važno, pogotovo u kontekstu smanjenja razornih posljedica, iako su ljudi katkad frustrirani što ne možemo predvidjeti potres. Projekt o kojem razgovaramo je drugi projekt istraživanja potresa u Dubrovniku kojeg vodim. Prvi, naziva “Karakterizacija i monitoring rasjednog sustava šireg dubrovačkog područja – DuFAULT” započeo je 2021. i trajao do 2025. kad smo prijavili nastavak istraživanja kojeg je ponovno financijski podržala Hrvatska zaklada za znanost i trajat će do 2029. godine“, kazao je Stipičević.  

KAKO JE KRENULO  

Kako kaže Stipičević, svrha DuFault projekta bila je bolje upoznati seizmičnost šire regije Dubrovnika o čemu se dosad jako malo znalo.  

„Možda je to čudno jer je riječ o seizmički najugroženijem područje u Hrvatskoj. Podsjećam na potrese 1667. i 1979. godine te niz 'manjih' koji su također uzrokovali znatne štete. I manji potresi ugrožavaju Dubrovnik, ali o seizmičnosti dubrovačkog područja ipak nismo puno znali, ponajviše stoga jer je jug Hrvatske dosta uzak te smo seizmološke postaje mogli postaviti samo na tom uskom području“, kaže Stipičević dodavši kako su u projekt krenuli prije nešto manje od 10 godina i tad je glavni problem bio kako postaviti nove seizmološke postaje da se bolje pokrije cijelo područje.  

„Imali smo plan postaviti više postaja u širem području Dubrovnika te susjedne BiH te smo uz veliku pomoć kolega iz Seizmološkog zavoda u Banja Luci u tome i uspjeli. U suradnji s njima u istočnoj Hercegovini smo postavili seizmološke instrumente kraj Ljubinja i Bileće koji su nam znatno pomogli u provedbi projekta. Nakon što smo postavili sve planirane seizmološke postaje 2022. se dogodio razorni potres kod Berkovića i Stoca koji je, nažalost, prouzročio smrt jedne osobe. Ali, istodobno nam je pomogao da spoznamo što se događa na tom području u smislu budućih velikih potresa poput onog iz 17. stoljeću“, kaže Stipičević.   

Proveli su i neka geološka istraživanja te napravili prvi seizmotektonski okvir tog područja. S njima je bila i doktorandica Helena Latečki koja se bavila simulacijom što bi bilo da se danas dogodi veliki potres kao 1667. i kakvu trešnju možemo očekivati na tom području. S tim početnim koracima uspostavili su okvir istraživanja projekta DuFault, a početkom 2025. krenuli u novi projekt kojim su, kako kaže Stipičević, ambiciozno podigli ciljeve istraživanja, te krenuli ka odgovoru na pitanje koliko su česti snažni potresi na jugu Hrvatske i koji ih procesi uzrokuju. Naziv tog novog ambicioznijeg projekta je “Istraživanje dubrovačke rasjedne zone višeskalnim pristupom - MDuFault”.  

ISTRAŽUJU SE I SPORNI RASJEDI IZMEĐU ELAFITA I MLJETA 

„Postavili smo 30 postaja, ali i GPS stanice kako bi izmjerili apsolutne pomake zemljine kore na tom području. Uspostavili smo i svjetlovodno (optičko) distribuirano mjerenje kao novi okvir mjerenja, a sve u suradnji s kolegama iz Italije, Francuske, Norveške i Kanade. Tijekom novog projekta planira se postaviti i 20 seizmoloških postaja na dnu mora Južnojadranske kotline između Dubrovnika i obale Italije. Uz tih 20 podmorskih i ranije navedenih 30 postaja na kopnu, imat ćemo veliku mrežu postaja da istražimo cijelo dubrovačko te veliko područje Južnog Jadrana i Dinarida, da istražimo širi kontekst potresa na dubrovačkom području. Također, istodobno smo se fokusirali i na istraživanje dubrovačkog rasjeda na manjoj skali od nekoliko kilometara koje će nam pomoći u detaljnoj analizi izvora snažne trešnje u nekim budućim potresima“, kaže Stipičević.  

Na pitanje o spornom seizmički vrlo aktivnom području između Elafita i Mljeta, Stipičević odgovara kako je tu riječ o više rasjeda koji se na dubini od 15 do 20 kilometara spajaju u jedan tj. vežu se na istu 'bazu', i oni su izvori velikih potresa poput onog iz 1667. godine.  

„Još ne znamo koji je od tih rasjeda odgovoran za 'Veliku trešnju' i cilj nam je s gustom mrežom seizmoloških postaja na dubrovačkom području to bolje istražiti te utvrditi gdje se točno događa. Ti rasjedi, ne miruju nego, slikovito rečeno 'krckaju' i stalno imamo manje potrese. Ali, manji potresi ne mogu osloboditi svu nakupljenu napetost koja stalno raste te kad se pređe određeni prag, dolazi do naglog pomaka, napetost se u trenutku otpusti i dogodi se veliki potres. Krajnji cilj je istražiti koliko su česti veliki potresi: događaju li se svakih nekoliko stoljeća ili tisućljeća te jesmo li relativno sigurni da se potres možda neće dogoditi za više stoljeća ili postoji opasnost da se češće događaju pa je 'potresni hazard u Dubrovniku' znatno veći nego što smo mislili“, kaže Stipičević.  

ISTRAŽIVANJA ISPRED SAME OBALE 

Novi projekt je startao lani i još je rano govoriti o bilo kakvim zaključcima. Kako kaže Stipičević, traže se nove lokacije za postavljanje instrumenata od kojih će dio kupiti, a dio posuditi od kolega iz Pariza. No, tu su rezultati iz prethodnog projekta na koji se ovaj nadograđuje, a novi kontinuirano stižu. O svemu ovome su lani objavili i dva znanstvena rada u vrlo cijenjenim časopisima. Tako je dr. sc. Marin Sečanj objavio rad o seizmotektonskom okviru dubrovačkog područja i tome kako funkcionira ta tektonika, a dr.sc. Tena Belenić Topić je metodom seizmičkog šuma dobila prvi detaljni model građe seizmičkih brzina S-valova Zemljine kore dubrovačkog, pa i područja cijelih Dinarida. 

„Kolega Sečanj je radio analizu podataka marinske seizmike koju je norveška firma Spectrum snimila 2012. istražujući naftu i plin na prostoru ispod Jadranskog mora. Ploveći, brod je vukao instrumente te snimio niz profila seizmike ispod mora. Te nam je podatke ustupila Hrvatska agencija za ugljikovodike i Sečanj je analizirao i interpretirao svaki od 15-ak profila ispod mora ispred Dubrovnika te dobio seizmotektonski okvir juga Hrvatske. Svi profili završavaju oko 10 kilometara od obale Dubrovnika. Falilo nam je to što norveški brod nije mogao prići previše obali, a jedan od ciljeva MDuFault projekta je dobiti rezultate iz tog unutarnjeg obalnog pojasa jer tu veliki dubrovački rasjed 'izlazi' na površinu. Stoga ćemo u novom projektu, ali u puno manjem obimu, provesti marinska seizmička istraživanja te će brod proći plitkim obalnim pojasom ispred Dubrovnika i provesti na par profila plitka refrakcijska istraživanja. Istražit ćemo građu prvih par desetaka metara ispod površine morskog dna u moru ispred Dubrovnika kako bismo pronašli trag tog rasjeda na dnu, iz čega će se moći zaključiti je li taj rasjed bio relativno nedavno i koliko često je aktivan, odnosno je li 'puknuo' u zadnjih nekoliko stoljeća“, izjavio je Stipičević.  

POTRESI DAN NAKON ŠTO SU POSTAVILI UREĐAJE  

Uz navedena dva rada, tu je i projekt docentice dr. sc. Ive Dasović o ranim upozorenjema na potrese, a svima je cilj uspostaviti nove metode mjerenja. Kako kaže Stipičević, sreća u nesreći bila je da su nakon potresa u Zagrebu i Petrinji za seizmologiju odobrena znatna sredstva pa su nabavili i dva najmodernija iređaja za tzv. distribuirano optoakustično mjerenje.  

„Ti se uređaji mogu spojiti na telekomunikacijske svjetlovode i rade na sličnom principu kao i radar, samo što se unutar optičkog vlakna koristi laserska svjetlost koja se u svjetlovod 'upucava' nekoliko tisuća puta u sekundi te se mjerenjem povratnog signala može detektirati pomak na cijeloj dužini svjetlovoda, čak i do više desetaka kilometra dužine“, kazao je Stipičević.  

Prvo mjerenje te vrste u Hrvatskoj uspostavili su u suradnji s Hrvatskim telekomom. Zbog seizmičnosti, ali i dobre pokrivenosti svjetlovodnom infrastrukturom, odlučili su se da prvo mjerenje pokrenu početkom 2025. godine u Konavlima.   

„Tu uspostavljamo mjerenje trešnje na optičkom kabelu od Grude do Vitaljine dugom 17 kilometara. Dan nakon postavljanja uređaja na Grudi je bio potres magnitude 3.5 stupnjeva: zabilježili smo ga i kao znanstvenici smo bili jako sretni što smo postigli prvo uspješno testiranje metode te dobili rezultate. Nastavili smo suradnju s Renatom Totićem i Telekomom, a željeli smo iskoristiti i drugi uređaj te smo došli na ideju iskoristiti svjetlovod na trasi od Dubrovnika do Mljeta, što je specifičnije jer je taj kabel znatno duži, oko 40-50 kilometara, i povezuje sve Elafite. Slično kao i kod postavljanja prvog uređaja, nekoliko sati po uspostavi mjerenja, točnije 17. prosinca 2025., ponovo se dogodio jači potres u blizini trase svjetlovoda te smo odmah dobili iznimne rezultate“, govori Stipičević dodavši kako je potres kod Mljeta imao magnitudu 4,5 stupnjeva pa je dobro protresao. Nije to generalno bila dobra vijest, ali jest za seizmologiju, jer su dobili kvalitetnu snimku potresa koja se mogla vidjeti u 40 kilometara dužine svakih 10 metara od Dubrovnika do Babinog polja! 

OPTIČKI KABELI U KONAVLIMA I PODMORJU ZABLJEŽILI POTRESE! 

U ovim mjerenjima pomaže im po jedna optička niz podmorskog svjetlovoda u Konavlima i u podmorju Jadrana.  

„Zanimljivo je da je debljina niti iznimno mala, zapravo kao vlas ljudske kose! I upravo nam je ta jedna jedina nit dovoljna da bismo napravili navedena mjerenja!“, izjavio je Stipičević.  

Naposljetku, Stipičević je za Dubrovački dnevnik prokomentirao neke od teorija koje se vežu uz potrese. Jedna od njih je kako akumulacijska jezera mogu utjecati na podrhtavanja. Kako nam kaže ovaj znanstvenik, istraživanja i mjerenja su pokazala da promjena opterećenja Zemljine kore, npr. punjenjem velikih akumulacijskih jezera većom količinom vode može dovesti do inducirane seizmičnosti i pojave malih potresa. No, naglašava kako to mora biti veća količina vode i kako ne može utjecati na značajnije potrese.   

Prokomentirao je i mogu li projekti poput Gornjih horizonata i akukulacije HE Ulog na Neretvi biti uzročnici potresa.  

„Kad se ta jezera napune vjerojatno će biti nešto relativno male inducirane seizmičnosti uz magnitudu 1-3° dok se sve ne stabilizira i dođe do novog stanja ravnoteže. Tad će se sve vratiti u početno stanje prije akumulacija. U našoj zemlji to često vidimo na području nekih akumulacija: na Perući je za sušnih razdoblja manje seizmičnosti, a uz puno jezero je imate malo više. No, sve je to vrlo mala seizmičnost. Zapravo u našem slučaju nema velikih poveznica da bi punjenje velikih jezera prouzročilo veće potrese“, odgovorio je Stipičević.  

Potvrđuje i kako kišni periodi mogu izazvati veću sezimičnost.  

„Kora Zemlje je kao spužva i opteretite je kad je natopite s vodom, blago će se stisnuti. Slično se događa uz veliku količinu oborine na širem području. Posebno u našem kršu gdje se oborine, prije nego negdje isteknu, akumuliraju i dodatno opterete Zemljinu koru. Tako kad tlo stišćete većom težinom, očekujete da se stanje napetosti promijeni i da su češći potresi“, kazao je Stipičević no dodaje kako nema straha. Jer i tu je riječ o relativno malim potresima, a koje i oni sami odmah uoče svojim osjetljivim, preciznim instrumentima.