Iz skoro svake kuće netko se nalazio u vojsci. Sam Gruž proživljavao je bombardiranja savezničke mornarice, pojavu podmornice, potapljanje brodova, pojavu morskih mina i njihove eksplozije, do svakodnevnih vijesti s fronta gdje se nalazila i čuvena 37. gruška pukovnija i vijesti o pogibijama svojih sugrađana.

U takvim okolnostima i psihozi, točno u ponoć, na današnji dan, 9. lipnja 1917. godine, strahovita eksplozija je uzdrmala luku, a požar koji je nastao osvijetlio je sve kuće i okolna brda. Očevici su pričali da je izgledalo kao da je svanulo. U prvi mah nitko nije znao što se zapravo dogodilo. Stanovništvo Gruža, uglavnom žene i starci, jer su svi sposobni muškarci bili na frontu, pohitalo je na obalu u pomoć. Stigavši na obalu ugledali su strahoviti prizor.

Brod Giorgina bio je u plamenu, a plameni jezici podizali su se u zrak kao da je proradio vulkan. Zbog zagušljivog zadaha benzina nitko se nije mogao približiti gorućem brodu. Prava istina o ekploziji na brodu Giorgina započinje na kopnu, gdje se dio posade zadržao dulje vremena u gostionicama, te su se prilipčno kasno, umorni vratili na brod. Oko ponoći mašinist je ustao zbog velike vrućine i upalio svijeću.

U tom trenutku zapalili su se benzinski plinovi, koji su ga onesvjestili, a cijeli brod je u nekoliko trenutaka pretvoren u goruću buktinju, a uskoro je došlo i do eksplozije benzinskog spremišta. Od siline eksplozije jedan je mornar sa svom drvenarijom odbačen na obalu,  popucali su mnogobrojni prozori i oštećeni krovovi kuća.

Napori gasitelja bili su usmjereni na sprječavanje širenja požara, jer su se zbor ratnih potreba na obali nalazili zapaljivi materijali, a posebno zalihe benzina. Što zalaganjem gasitelja, što srećom te noći nije bilo vjetra požar se nije proširio na obalu, ali Gruž i Gružani dugo su pamtili ljetnu večer 9. lipnja te 1917. godine, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.