Projekciji je nazočio i autor filma Vedran Benić, a tom prilikom glumac Edi Jertec pročitao je oproštajno pismo Nena Kere koje prenosimo u cijelosti.

"Adio Čamango!

Jutros u rane ure se čulo i odjekivalo od Svete Marije i Mrtvog zvona, Tričavla i Buža, Kaša, preko Karmena i Peskarije, Jezuita, Porporele i Konala, Pelina, Ploča i Pila, pa sve do Gruža i Lapada, Svetog Jakova, Lokruma i Srđa, Kantafiga...

Adio!

I tu je finula storija o svemu što se nije ni krilo, ni prešućivalo i bilo i bistro vividno u škercu i sotavanju, kako je to samo ona umjela.
I zatvoren je zavazda ti libar od onijeh koji su bili originalniji od svijeh originala.

A to i jes u svojoj duši bila.

Tražila je put svojoj sreći koju nikad nije uspjela u ljudskoj punini naći.

Našla ju je u malim sitnim ljudskijem stvarima.

Tu je bila istinska kraljica, "Regina di notte" kako je znala rijet, ma ipak Kraljica od puna dana.

Empatična i duboko u duši veći čovjek no mnogi drugi.

"Mala daj mi obračunaj ovu kauciju i daj mi dvije bire i tu gambelu hrane za mačke! "

Te njene napuštene bez kuće i kućišta herave i imberlane sitne i mršave mačke koje je pazila ko svoju djecu i satima se bavila i ćakulala s njima.

Njenom sinjorinama i caricama, prinčipesama.

Streto je uzvraćala zajedljive i njoj dokučive boli u facu onom ko bi je inpico, kako su samo ljudi njena kova znali.

Oni su bili direktna veza sa istinom i Gradom koji je sotokuco nastojao prešutit šporkarije unutar svojih kantuna.

Nikog nikad nije uvrijedila ničim drugim osim istinom.

I onoj o sebi i onoj o drugijem.

Mnogi su tako fasovali, i onaj 'mali' bradonja Stipe koji je oslovio sa dečko i koji se uprtio rijet gradonačelniku da joj rješi stambeno pitanje i Ona ista si ko i Ja i rentijer dogon koji se nakrco solada, a nije živio život, pa mu je sotala da mu soldi viru iz guzice, pa i ona žurna da ide zarana na poso jer treba počistit kamare od nekog amerikanskog ratnog broda koji je upravo akosto u porat u Gruž...

Bila je posebna.

Lucidna.

Nakenkerušena.

Namigiva i od škerca.

Kozerica i pozerica.

U valceru i kad joj je bila tuga.

Ovo je trebao biti In memoriam, a nije, ovo je samo mrtvo slovo oproštaja ženi koju je Grad volio, a ona njega još više.

Naša cura.

Dube.

Adio Čamango!" - napisao je Neno Kera.