test

STO GODINA NOGOMETA U DUBROVNIKU Nekoć su na Lapad dolazili Hajduk, Dinamo, Zvezda, Schalke, reprezentacije…

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Milo Kovač
Ove godine navršava se veliki jubilej - sto godina od organiziranog nogometa u Dubrovniku

Piše: Maro Marušić

Ove godine navršava se velika sportska obljetnica – točno sto godina od osnutka prvog nogometnog kluba u Dubrovniku. Radnički nogometni klub Plamen osnovan je 22. veljače 1919. godine, a odmah na početku imao je problema s milicijom Kraljevine SHS, koja je sumnjala da su osnivači nogometnog kluba komunisti. Plamen je prvu utakmicu odigrao s posadom ruskog broda Orel-Jakut. Zbog političkih pritisaka tri godine kasnije klub mijenja ime u GOŠK (Gruški omladinski športski klub), te će prvu utakmicu u povijesti odigrati s Uskokom iz Čapljine.

Početak igranja nogometa u Dubrovniku preslik je priče o počecima u Splitu i osnivanju Hajduka. I u grad pod Srđem, prva nogometna lopta stigla je iz Češke, a bilo je to 1916. godine. Naravno, u samim počecima igralo se s krpenjačom, a igrači su bili sretni kada bi im netko dao mijeh od svinje da ga mogu napuhati. Također, lopte su se šivale i od kravlje kože, a težile su oko 75 dekagrama.

sd

GOŠK je od samih početaka imao velikog gradskog rivala – sportski klub Jug, koji će tijekom povijesti nositi i ime Dubrovnik. Jug je osnovan 1922. godine spajanjem klubova Balkan i Olimpija. Pojednostavljeno rečeno, mladići iz gruškog bazena igrali su u GOŠK-u, a mladost iz Grada u Jugu. Sljedećih desetljeća bit će veliki rivali, a njihove će utakmice u Dubrovniku biti prave svečanosti praćene tisućama navijača.

Krajem sedamdesetih godina, točnije 1979. doći će do spajanja ovih dvaju klubova, te će zajednički ponijeti ime GOŠK Jug. Osamdesetih će ostvariti sjajne rezultate u Drugoj jugoslavenskoj ligi. Postavlja se logično pitanje zašto davno prije nije došlo do spajanja dvaju dubrovačkih klubova, jer bi sigurno kvaliteta jednog kluba bila veća, te bi u konačnici ostvario bolje rezultate.

-Jedan od razloga bilo je dugogodišnje sportsko rivalstvo, a sigurno se i uprave dvaju klubova nisu mogle dogovoriti tko bi na koncu vodio zajednički klub. Vjerojatno je i igračima odgovaralo da postoje dva kluba, jer je bilo više mjesta za nastupe. Spajanjem bi se vjerojatno postigli bolji rezultati, kao što je to bio slučaj u osamdesetim, ali to gradsko rivalstvo imalo je puno svojih čari – prisjeća se bivši nogometaš Dubrovnika Frano Cetinić, koji za obljetnicu sto godina nogometa u Gradu prikuplja povijesne fotografije koje će uskoro izložiti u Galeriji Dulčić-Masle-Pulitika.

fq

Nakon osamostaljenja Hrvatske, Nogometni klub Dubrovnik nastupa u najvišem nogometnom razredu - Prvoj hrvatskoj ligi iz koje će ispasti 1994. godine u Prvu B ligu, odnosno drugu po jačini.

-U prvoj polovici devedesetih Dubrovnik je dosta ulagao u nogomet – kaže nam Cvijeto Bratoš koji je u dijelu devedesetih bio u upravi kluba – no, kada je pukla afera Dubrovačka banka, nastali su problemi s financiranjem i od tada se nogomet u Dubrovnik strmoglavljuje sve do danas.

Tražimo od njega da nam ispriča neku zanimljivu anegdotu iz prvoligaških dana.

-Ratna sezona 92/93, igra Dubrovnik protiv Hajduka, situacija je takva da možemo dogovoriti neriješeno, jer nam valja oboma. Naravno to su znali neki igrači, ali ne svi, a jedan od onih koji s tim nije bio upoznat je bio Slaven Bilić. Na kraju nam je zabio dva komada – smije se Bratoš.

Na pragu velikog uspjeha nogometaši GOŠK-a bili su u sezoni 70/71. Čak 23 kola nalazili su se na prvom mjestu Druge jugoslavenske lige, da bi na kraju ostali treći. Zanimljiva je priča kako su prokockali prvo mjesto. Za vrijeme proljetnog dijela prvenstva u Jugoslaviji su se pojavile velike boginje. Svi su igrači morali na cijepljenje, a prvenstvo je prekinuto na dva tjedna. To je poremetilo GOŠK-ovu formu, te su zaredali porazi. Za GOŠK su tada igrali Beus, Novaković, Miladin, Zelić, Marušić, Jović, Kočić, Kumer, Pasqualicio, Nakić, Tomić, Golijan, Serdarević, Bonić, Pehar, Zrilić i drugi, a  trener je bio Marinko Mikulandra.

GOŠK je tijekom bogate povijesti mnogo puta ukrstio koplja s raznim velikanima. Tako su na Lapadu 31. ožujka 1971. godine igrali protiv reprezentacije Jugoslavije. 

FHGS

Godinu prije GOŠK je slavio protiv Hajduka 2-0. Taj Hajduk bio je prvak Jugoslavije, a također Splićane su svladali i 1975. godine identičnim rezultatom. Za Hajduk su igrali Katalinić, Boljat, Rožić, Mario Kurtela, Holcer, Luketin, Matković, Milardović, Mijač, Jovanić i Žungul.

Također na Lapad su dolazili Dinamo, Zvezda i brojni drugi jaki klubovi poput Schalkea. Utakmica je odigrana na Lapadu povodom 1979., povodom 60 godina od osnutka kluba, a bundesligaš ju je dobio 1-0. Prije Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine, reprezentacija Kameruna jedan dio priprema je odradila u Dubrovniku gdje je igrala s GOŠK Jugom neriješeno. Ta će ista reprezentacija Kameruna na otvaranju Mundijala pobijediti branitelja naslova Argentinu rezultatom 1-0. Gaučose su na tom prvenstvu predvodili Maradona i Caniggia, a na putu do finala izbacili su i reprezentaciju Jugoslavije.

I Dubrovnik (Jug) imao je značajne uspjehe tijekom povijesti. Tako je u sezoni 65/66 Dubrovnik osvojio dalmatinsku zonsku ligu, što je značilo da igra kvalifikacije za Drugu jugoslavensku ligu. Protivnik je bio BSK iz Slavonskog broda, a Dubrovnik je na gostovanju izgubio 4-1. U uzvratu došlo je do incidenata na tribinama, pa je utakmica prekinuta u 80. minuti kod stanja 1-0 za Dubrovnik, te je kasnije registrirana u korist Slavonaca. Najviše golova u toj sezoni postigli su Šabanović, Dilberović, Kulišić i Ćukteraš.

CCW

Utakmica sa Schalkeom 04

Naravno da su se najveći nogometni uspjesi u Dubrovniku ostvarili tijekom osamdesetih godina kada je došlo do ujedinjenja GOŠK-a i Dubrovnika u zajednički klub GOŠK-Jug. Tijekom čitave dekade, dubrovački klub natjecao se u Drugoj jugoslavenskoj ligi često se boreći i za ulazak u prvu. Jedan od najvažnijih igrača toga perioda bio je Ivo Šeparović, koji je osim za GOŠK, nastupao i za Hajduk, Spartak, Olimpiju, te Segestu. Jednom je nosio i dres hrvatske reprezentacije u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije odigrane u ljeto 1991. godine.

GOŠK Jug zadnju sezonu u jugoslavenskoj drugoj ligi, onu 90/91 odigrao je katastrofalno, bio je među zadnjima, te je trebao ispasti u niži rang. Međutim osamostaljenjem Hrvatske, GOŠK je sljedeću sezonu igrao u Prvoj HNL, pod novim imenom Dubrovnik postavši tako valjda jedini klub u povijesti koji je ispao iz druge u prvu ligu. U zadnjoj jugoslavenskoj sezoni, dres GOŠK-a, među ostalim, nosili su Alan Peternac, koji će se kasnije proslaviti u Španjolskoj, te Zoran Mamić. Najviše utakmica u tom periodu odigrao je neuništivi Milan Petrović.

Tijekom osamdesetih GOŠK je stigao do četvrtfinala Kupa Maršala Tita. Do tamo je izbacio prvoligaše Budućnost iz Titograda i Vojvodinu iz Novog Sada, da bi na kraju izgubili od autsajdera Metalca iz Siska. Još četiri puta dubrovački je klub stigao do četvrtfinala Kupa, ovog puta u Hrvatskoj. Tri put tijekom devedesetih dok je bio prvoligaš, dok je u sezoni 2012./2013. u četvrtfinalu GOŠK igrao protiv Lokomotive. Klub iz Zagreba na Lapadu je slavio 1-0, a u Maksimiru je bilo neriješeno.

fef

Povodom 60. rođendana GOŠK-a 1979. godine izašla je knjiga u kojoj su objavljeni igrači s najviše nastupa, te najbolji strijelci

Tijekom ratnog prvenstva 1992. godine Dubrovnik je većinu svojih domaćinskih utakmica igrao na Korčuli, na igralištu Zlinje u Blatu. Posebno je ostala upamćena utakmica protiv Hajduka, koju su splitski Bili dobili zgoditkom Ardiana Koznikua. I dan danas akteri tog meča tvrde da je Kozniku zabio iz zaleđa, te da Hajduk ne bi dao gol još sto godina jer je trener Dubrovnika Luka Bonačić napravio čvrstu utvrdu pred golom. Za Dubrovnik su tog 5. svibnja 1992. godine igrali Božidar Butigan, Boris Mustahinić (Vehbija Čustović), Antonio Bagoje,  Agim Đafa, Milan Petrović, Nikša Skokandić, Leo Krstičević, Ivica Klarić, Mirsad Dilberović, Boris Malić, Mario Božiković (Jakša Kolić), a za Hajduk Vatroslav Mihačić (Zoran Slavica), Joško Bilić, Mario Novaković, Mario Osibov, Eduard Abazi, Slaven Bilić, Joško Jeličić, Ante Miše, Ivica Mornar, Hari Vukas (od 64.Tomislav Erceg), Ardian Kozniku. Trener Splićana bio je legendarni Stanko Poklepović Špaco.

Najpoznatiji igrači koji su igrali u Dubrovniku ili su ponikli u njemu:

Božo Broketa – igrač GOŠK-a, Hajduka i Ajaxa. Reprezentativac Jugoslavije na Olimpijadi 1948. i Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950.

Mario Bonić – za Dinamo Zagreb odigrao preko 200 utakmica. Kasnije igrao u Grčkoj i Austriji.

Milan Petrović – obrambeni igrač GOŠK Juga i Hajduka, igrao osamdesetih.

Darko Miladin – igrao za Hajduk, dobitnik nagrade navijača Hajdučko srce.

Marinko Kurtela – član slavne Dinamove generacije koja je 1982. osvojila prvenstvo Jugoslavije predvođena Ćirom Blaževićem.

Srđan Lakić – uspješno igrao u Bundesligi.

Emir Spahić – bivši kapetan Bosne i Hercegovine.

Srđan Andrić – jedno vrijeme bio kapetan Hajduka.

Veselin Zrilić – jedan od najboljih strijelaca bivše Jugoslavije, u karijeri zabio preko 200 službenih golova.

Ivo Šeparović – igrao za GOŠK, Hajduk, Olimpiju, Spartak, nosio u jednom nastupu dres hrvatske reprezentacije.

VEZANE VIJESTI:

GOŠK DUBROVNIK SLAVI STOTI ROĐENDAN Klub je pripremio izložbu, akademiju, a doći će i mlada reprezentacija!

Popularni Članci