U kojem bi smjeru Dubrovnik kao destinacija trebao ići, treba li biti masovna ili luksuzna destinacija, možemo li uopće biti luksuzna destinacija, kakve goste želimo, pokriva li grad sve njihove potrebe i, konačno, je li skup, vječna su pitanja koja se otvaraju svake sezone. No, osim paušalnog fotografiranja računa sa Straduna koji pokazuju kako kafa tu košta 5 eura, u cijelu priču je potrebno ući puno dublje. Nije pitanje koliko nešto košta, nego vrijedi li to dovoljno za taj novac.

Iris Domazet Malobabić, vlasnica putničke agencije Adriatic Concierge za imućne klijente, vjerojatno najbolje zna koliko su i za što gosti u Dubrovniku voljni platiti i kako nas oni vide. Naime, svakoj je destinaciji u cilju imati goste što bolje platežne moći, koji u njoj puno troše i ostaju što dulje. Na nedavno održanom panelu u hotelu Rixos Premium Dubrovnik, Domazet Malobabić je istaknula, a sada u razgovoru za Dubrovački dnevnik i ponovila – Dubrovnik ima svoje prednosti i specifičnosti, ne treba težiti biti Dubai.

NE TREBAMO BITI DUBAI

„To je luksuzna destinacija, no ne trebamo težiti biti Dubai. On je napravljen umjetno, nema neke prirodne ljepote, nema kulturno-povijesne spomenike… Naravno kako ima svoje prednosti, on je takav kao destinacija i ne kažem kako je to nužno nešto loše, no mi smo nešto drugo. Imamo svoje specifičnosti i svoj put“, kazala je Domazet Malobabić.

Rođena je Splićanka, no u Dubrovniku dugo živi i radi. I kako kaže, upravo joj gosti otvaraju oči što se tiče prednosti Dubrovnika, ali i cijele Hrvatske. Naime, sve ono što mi uzimamo zdravo za gotovo, njima je predmet oduševljenja.

„Ovdje ljudi prvenstveno dolaze zbog prirodnih ljepota i kako bi se opustili i odmorili. Što više radim ovaj posao, to više uviđam koliko smo predivna destinacija. Mi kao da smo na to sve otupili i sve to uzimamo zdravo za gotovo, no naši gosti su oduševljeni“, govori Domazet Malobabić.

KAŽU DA NAM  MORE I ZRAK MIRIŠU

Pitamo je što to dubrovački VIP gosti najviše hvale. Što je to što mi uzimamo zdravo za gotovo, a oni s oduševljenjem u tome uživaju, i pri tom su spremni izdvojiti svoj novac?

„Oni ovdje prvenstveno dolaze zbog mora. Znaju mi reći kako nam 'mirišu more i zrak'. Oduševljeni su, stalno ponavljaju kako imamo prekrasnu prirodu, oduševljeni su kulturnom i povijesnom baštinom i zaista obožavaju naše more. Nisu to gosti koji dolaze s kamp prikolicama, pritom ne želim nikoga podcjenjivati, nego ljetuju na Sejšelima i Maldivima. Govore kako je ipak hrvatsko more iznimno. Evo jedan primjer koji je nama svakodnevica, a oni ga primjećuju. Znaju reći kako kod nas postoji ta neka kombinacija u kojoj čempresi rastu pokraj palmi, a onda su tu naranče, limuni i slično. Ti mirisi se isprepliću i oni uživaju u tome. Dakle, ovdje dolaze radi mira, tišine i odmora, jer to su ljudi koji puno rade i praktički žive u avionima“, govori nam Domazet Malobabić, vjerno opisujući oduševljenje gostiju dubljeg špaga.

Još jedna stvar koju kao stanovnici Dubrovnika uzimamo zdravo za gotovo je sigurnost. No, ona redovito oduševljava VIP goste.

„To je definitivno prednost koje nismo svjesni. Američki gosti mi često znaju kazati kako su oduševljeni time što po ulicama nemamo prosjaka ni beskućnika. To je nešto što mi ni ne primjećujemo, ali je zapravo velika stvar. Uz to, sviđa im se što, ako nakon večere ostanu dulje u gradu, mogu mirno šetati u 3 ili 4 sata, i osjećaju se sigurno. Još jedna stvar koju uzimamo zdravo za gotovo, a oni su njome oduševljeni“, govori Domazet Malobabić.

NE ZANIMA IH ŠOPINGIRANJE, CHANEL IM JE SVAKODNEVICA

Zna se otvoriti i pitanje ponude za takve goste. Dođu u Dubrovnik, no gdje bi mogli u šoping? Predlagalo se i da na samom Stradunu budu butige najskupljih brendova. Zbog toga što to zapravo najbolje priliči Stradunu, ali i kako bi se stvorio dodatni sadržaj za goste koji najviše troše u destinaciji. Međutim, Domazet Malobabić napominje kako su takvim gostima Chanel i Hermes svakodnevica i kako oni zapravo ne šopingiraju često po butigama luksuznih brendova. Oni dobivaju pozivnice za revije i prezentacije gdje kupuju takve proizvode ili im 'šoperi' dolaze na kućni prag i donose skupocjenu robu, burse i nakit koji žele kupiti.

„U vili Pugliesi u Zatonu smo imali iznimno imućne goste. Muž i žena su na dva tjedna unajmili vilu – 600 'kvadrata' vile i ogroman vrt. Sve smo za njih organizirali. Bili su dragi i pristojni. Htjeli su teretanu pa smo nabavili opremu na sjeveru Hrvatske i dovezli je u vilu“, govori Domazet Malobabić.

Međutim, supruga je slavila svoj rođendan, a muž je htio iznenaditi najskupljom Hermesovom bursom. Domazet Malobabić navodi zašto im ne bi pomoglo sve i kad bi Hermesova butiga postojala na Stradunu.

„Naime, takvih bursi nema u butigama. Za takve modele postoje liste, potencijalni kupci se zapisuju i čekaju, do nje nije lako doći. Zapravo, bilo je nemoguće doći do te burse. Ponudili smo mu najskuplje brendove u Hrvatskoj kao zamjenu. On je bio jako zahvalan, ali je rekao kako mu treba baš ta najnovija Hermesova bursa, čisto zbog kolekcije“, objašnjava Domazet Malobabić.

Naposljetku je gospođa kupila Hermesovu bursu, jednu jedinu takvu u Europi, i to tako što su joj je 'šoperi' donijeli na kućni prag. Time Domazet Malobabić zapravo daje primjer kako ti gosti ne traže skupe burse po butigama jer one koje oni nose ni nisu tako lako dostupne.

„To jednostavno nije bursa koju ćete naći u butizi. To je nivo gostiju koji, kada im nešto treba, to će im onda i doći na kućni prag“, govori ona.

No, bez obzira na to što nije bilo moguće nabaviti Hermesovu bursu, ovaj par je bio oduševljen odmorom u Dubrovniku. To znači kako im Hermes u destinaciji i nije od presudne važnosti.

„Uživali su ovdje dva tjedna, potpuno oduševljeni. Kazali su kako je to za njih bio savršen odmor. A zapravo ni nisu puno izlazili iz vile, jednostavno su se odmarali i uživali u prirodi. Eto, zbog toga imućni gosti dolaze ovdje“, objašnjava Domazet Malobabić.

TISUĆU ŽUTIH RUŽA

Međutim, to su ljudi koji puno rade i putuju po svijetu, a često i žive u većim sredinama. Dubrovnik je velika destinacija, ali ipak mal grad, prema tome s ograničenom ponudom, ali i mogućnostima. No, kako kaže Domazet Malobabić, ni to ne predstavlja problem ni prepreku, ako gost ranije najavi svoju želju.

„Klijent o kojem sam prethodno govorila je svoju suprugu, povodom rođendana, odlučio iznenaditi i s tisuću žutih ruža. Vi ih u Dubrovniku ne možete nabaviti, ne možete ih kupiti u istom trenu. Međutim, kako je on tu želju najavio nekoliko dana prije, mi smo kontaktirali cvjećaru s kojom surađujemo i nabavili te ruže. Kada gosti nekoliko dana prije izraze neku želju ili zahtjev, mi im uvijek možemo udovoljiti jer to što ne možemo nabaviti u Dubrovniku, nabavimo odnekud drugdje, preko interneta, preko inozemnih partnera.... Najgore je zapravo ako gost popodne naruči od nas nešto što mu treba navečer, isti dan“, govori Domazet Malobabić.

U tim situacijama nije uvijek moguće udovoljiti gostima, no oni to obično razumiju, ne stvaraju problem, naprotiv, jako cijene trud.

„Zaista nisu bahati. Oni su samo ljudi koji su naučili na jedan drugačiji životni standard. Gost nam je bio i jedan slavni sportaš koji inače živi u Los Angelesu. Tamo, sve što on poželi, dobije u sat vremena. Ovdje to nije moguće. No, ne bih rekla da je neki gost zamjerio to što je čekao. Nitko nije bio ljut, uvijek cijene trud“, govori Domazet Malobabić.

TREBA CIJENITI SEBE

Kad se govori o poziciji Dubrovnika, često se raspravlja o tome treba li nam masovni ili luksuzni turizam. Domazet Malobabić navodi kako je važno cijeniti sebe, a to znači i pozicionirati Dubrovnik što više na ljestvici najcjenjenijih destinacija.

„Dubrovnik je predivan grad. Svaki put kad sam u avionu i kad vidim te vizure, nanovo shvatim koliko je fascinantan. Živjela sam u Londonu, Italiji, Moskvi i kad sam bila mlađa mislila sam kako je svugdje ljepše. Ali tek kad sam počela putovati, sve sam više počela cijeniti Hrvatsku. Grad je prekrasan, svi zarađujemo od njega, direktno ili indirektno. Nitko od nas ga nije izgradio nego smo imali tu privilegiju da ga dobijemo. I zato ga moramo čuvati, brinuti o njemu, promovirati ga i – cijeniti. To je najvažnije“, govori Domazet Malobabić.

Upravo zbog toga smatra kako bi ga trebalo svrstavati na visoku poziciju, pa čak i kao luksuznu destinaciju. Kako kaže naša sugovornica, Grad Dubrovnik radi dobar posao.

„Dubrovnik je grad koji je zaista dobro organiziran. Gosti su fascinirani kako je sve čisto i uredno, kako se ulice čiste, kako nema smeća, kako je sve dobro organizirano. I to treba cijeniti. Dubrovnik bi sebe trebao promovirati kao luksuznu destinaciju, ne treba mu dodavati ni zlato ni srebro, grad je sofisticiran sam po sebi“, kaže Domazet Malobabić.

Naposljetku, kad se govori o luksuzu i cijenjenju sebe, nemoguće je izbjeći pitanje cijena. Na račun grada pristižu kritike kako je skup. To su računi cijene kafe s početka priče. Naša sugovornica tvrdi kako je takvo što prilično nervira.

ZA IMUĆNE GOSTE DUBROVNIK JE I DALJE POVOLJAN

„Prema onome što mi govore i partneri, i klijenti, za goste niže kupovne moći smo skupi. Za nekakav srednji sloj smo okej, ali oni traže više dodatnog sadržaja, primjerice diskoteke, eventove… Međutim, za imućne goste Dubrovnik je povoljna destinacija. Primjerice, 'booking' za vilu u Zatonu koja je u naravi ljetnikovac, noćenje u srcu sezone dođe 4 600 eura. I njima to nije skupo jer objekt tog ranga će u Francuskoj platiti 10 do 15 tisuća eura! Primjerice, na Azurnoj obali“, kaže Domazet Malobabić.

Govori kako se takvi gosti često pitaju 'u čemu je caka', jer za takvu vrijednost izdvajaju manje nego što bi to morali u nekim drugim destinacijama.  

„Amerikanci 'padaju u nesvijest' kad im kažem kako je ljetnikovac u kojem odsjedaju s kraja 15. stoljeća, kako je tada počela gradnja. Čude se kako to nije još i skuplje, zašto nisu platili više, u čemu je 'caka'. Jer ti klijenti redovito borave na takvim mjestima, plaćaju da bi tu boravili i znaju koliko to zapravo vrijedi“, govori Domazet Malobabić.

Navodi da pri tom trebamo više cijeniti sebe jer su gosti te vrijednosti svjesni i za nju su spremni i platiti.

„Radim s imućnim gostima, ali nisam imućna osoba. Pošla sam s djecom u Veneciju i popili smo kafu na Trgu sv. Marka. Kafa je tamo 15 eura. Naravno, nismo jeli na trgu jer je jako skupo, ali smo popili tu kafu. Za 15 eura. I onda se netko žali jer na Stradunu ona košta 5, međutim, ako ne cijenimo svoje, nitko nas neće cijeniti. Talijani cijene svoje i nemaju problem s tim što je kafa na glavnom trgu u Veneciji 15 eura. A mi imamo problem s 5. No, treba naglasiti kako bi ta kafa uvijek trebala biti servirana besprijekorno, s osmijehom i kako treba paziti da usluga bude na razini. Nema baš svatko Stradun i nema puno 'dubrovnika'“, kaže naša sugovornica.

Ne slaže se ni s opaskama kako Dubrovniku nedostaje sadržaja te kako zbog toga treba sniziti i cijene.

„A što to imaju Maldivi? Pijesak, otoke na kojima ima po jedan hotel, a cijene su bolesno visoke. No, imaju, baš kao i mi, prirodne ljepote – more, sunce, prirodu koji su idealni za odmor. I ljudi su to voljni platiti“, navodi primjer.

Naposljetku se pita – zašto Dubrovnik ne bi bio prestiž, ako to može biti?

„A može. Kome je skupo, ne mora piti kafu na Stradunu, ako je ne može priuštiti. Ali ima onih koji žele i koji sebi to mogu priuštiti. I voljni su doći ovdje, uživati i potrošiti svoj novac. Uvijek govorimo negativno sami o sebi, umjesto da zasučemo rukave, da napravimo nešto konstruktivno, da promoviramo to što imamo. A imamo puno. Samo to moramo više cijeniti“, poručuje Domazet Malobabić.

GRAD OČIMA VIP KLIJENATA