Na jednoj od izložbenih površina izložena su stara drvena vrata s prozorima, iza kojih se nalaze razni tradicionalni alati: ručne pile, dlijeta, čekići, kliješta, mjerne letve i drugi specijalizirani stolarski alati. Ti alati, koji su danas rijetkost, odražavaju vrijeme kada su dubrovački stolari svaki komad drva pretvarali u umjetničko djelo. Bili su majstori svog zanata, sposobni za izradu od jednostavnih drvenih okvira i namještaja do složenih brodova koji su plovili Jadranom.

Drugi izlog, zaštićen željeznim rešetkama, otkriva bogat izbor stolarskih alata, zajedno s drvenim dijelovima instrumenata kao što su gitare ili lutnje. Na plavoj pozadini, pored dijelova instrumenata, smještene su staklenke s ljepilima i smolama, te sitni drveni predmeti i strugotine – nijemi svjedoci brojnih sati posvećenih stvaranju. Ti izlozi nisu samo muzejski eksponati, već živi prikazi radnih prostora gdje su dubrovački maranguni s predanošću stvarali svoje radove.

Izlozi Restauratorske radionice za drvo Dubrovačkih muzeja nude rijedak pogled u prošlost, izlažući prolaznicima alate koji su nekad bili uobičajeni u svakodnevnom životu, a danas su čuvani u skrivenim kutovima starih dubrovačkih magazina i radionica. Danas, malo ljudi poznaje njihovu istinsku vrijednost i ulogu u graditeljskoj povijesti grada. Iako su zanati poput stolarstva postali rijetkost, ti alati i dalje svjedoče o vremenu ručnog rada, kada su vještina, preciznost i ljubav prema zanatu bili od suštinskog značaja za stvaranje svakog predmeta.

Valja istaknuti da je Dubrovnik kroz povijest bio središte međunarodne trgovine, posebice sukna i začina, te je imao razvijeno obrtništvo i široko tržište za profitabilne trgovačke pothvate u zaleđu. U gradu su djelovali majstori raznih zanata. Pored maranguna, tu su bili i zlatari, kovači, kožari, suknari, krojači, sapunari i brojni drugi. Svaki od tih zanata ostavio je svoj trag kroz povijest na gradskim ulicama, zidovima i – izlozima. 

Zavirite u dublje slojeve marangunstva

Stolarska vještina, ili marangunstvo kako je poznato u Dubrovniku, predstavlja mnogo više od puke obrade drva – to je umjetnost koja se kroz stoljeća razvijala i prilagođavala zahtjevima grada i njegovih građana. Maranguni nisu bili samo zanatlije specijalizirani za izradu namještaja i drvenih objekata, već su svoje umijeće koristili i u izradi drvenih konstrukcija brodova, čime su postavili temelje bogate trgovačke i pomorske povijesti Dubrovnika.

Za više informacija o stolarskom zanatu i njegovim raznovrsnim tehnikama, kao što su kalafati koji su bili zaduženi za gradnju i popravak brodova, posjetite blog Muzeja i galerija Konavala. Na njemu se nalazi intrigantan članak naslovljen "Maranguni i kalafati," koji razotkriva fascinantne detalje o utjecaju dubrovačkih maranguna i kalafata na svakodnevni život i trgovinu na Jadranu. Blog vam pruža mogućnost istraživanja kako su ovi majstori svojim vještinama pridonijeli razvoju grada te njegovoj prepoznatljivosti na međunarodnoj sceni.

Članak pruža jedinstvenu priliku da se uronite u svijet zanata koji je oblikovao prošlost Dubrovnika i upoznate ljude koji su, koristeći osnovne alate, stvorili trajne simbole njegove kulturne baštine.

Putniče, turiste, ne požuruj, jer u žurbi možeš propustiti neki važan detalj, za čim ćeš potom žaliti. Zastani i promatraj svaki kutak, svaki izlog, svaki kamen. Dubrovnik krije ljepotu u svojim detaljima, u svakom starinskom alatu, u svakim tragovima ruku koje su ga stvorile. Izlozi u starom gradu nisu samo podsjetnik na stolarske zanate koji polako izumiru, već su i mali muzeji koji nas odvode u prošlost. Prikazom alatki i predmeta koji su nekad bili dio svakodnevice, oni nas podsjećaju na važnost očuvanja zanatske tradicije koja je oblikovala identitet Dubrovnika. Ovi izlozi Restauratorskog odjela Dubrovačkih muzeja svjedoče o umijeću i predanosti dubrovačkih majstora maranguna i pozivaju nas da se na trenutak zaustavimo i cijenimo bogatstvo prošlih vremena, čuvajući sjećanje na zanate koji su oblikovali našu povijest i kulturu.

Eugen Antić