Stanovnici Mokošice u suradnji Grada, DURA-e, Torcide i civilnih udruga trebali bi dobiti novi veliki grafit, no u trenutku kad je Grad izvijestio kako se kreće u realizaciju projekta, u Mokošici je već krenulo ocrtavanje, nažalost bez dozvola te je nastao mali problem. Građani su malo po malo počeli davati svoje mišljenje, a poduži komentar ostavila je jedna stanovnica Mokošice koja se potrudila pojasniti zašto se ne slaže da to budu grbovi gardijskih brigada, dubrovačke 163. brigade HV, HOS-a, SJP Grofovi i Odreda naoružanih brodova uz detalje posvećene Gradu heroju Vukovaru.
Objavu dostupnu ispod teksta 'Nastavljaju se razgovori vezani uz uređenje zida na ulazu u Mokošicu' prenosimo u cijelosti.
Poštovani,
raduje me ovakav ishod ove situacije. Kao Dubrovkinja, majka, supruga, ali i kćer hrvatskog branitelja iz obitelji koja je propatila i mnogo izgubila u ratu, ali to ni moj otac, ni majka nisu nikada željeli isticati ili naplatiti, osjećam potrebu reći kako se ne slažem s onim grafitima koji su se krenuli raditi, bez obzira što znam da namjere nisu loše.
Svi mi stanovnici Mokošice želimo da ulaz u naše naselje krasi nešto lijepo i vrijedno, veselo, što će nas svakodnevno podsjećati na vedre dane kakve želimo našoj djeci, zajedničkoj budućnosti i cijeloj Mokošici. Naši branitelji zaslužili su zahvalu koju imaju i koju trebaju imati, ipak u ovom slučaju ne slažem se kako im tu zahvalnost trebamo isticati grbovima brigada na najprometnijem gradskom muralu. Naši branitelji gubili su zdravlje i živote da bismo danas bili sretni i slobodni, da bi naša djeca živjela neke sretnije živote od naših. Najveću zahvalnost i poštovanje odat ćemo im tako što ćemo sada već treću generaciju odgajati da budu bolji ljudi koji znaju kako se voli Domovina u miru.
Grbovi braniteljskih udruga su s imboli svetih sjećanja na te dane kad su nas pod tim znakovljevem obranili od agresora i zla. Znak tigra ili šaka spremna za boj tih su dana mome ocu i ostalim braniteljima bili motiv da ostanu hrabri i bore se spremni žrtvovati sve za našu budućnost, koju danas živimo. Mir u kojem moramo odgajati djecu da uče, da se opiru svakoj vrsti nasilja, da budu pošteni i da pridonose svojim radom i znanjem jedinoj Domovini koja je previše propatila. Nažalost, ratni grbovi brigada koje bismo svaki dan gledali možda jesu podsjetnik na rat i branitelje, ali istovremeno nose poruku da upravo ta budućnost i mir još uvijek nisu došli.
Neka glavni mural najvećeg dubrovačkog gradskog naselja nosi poruke mira. Neka bude vedar, vesel, optimističan i neka nas takav svakodnevn o podsjeća da živimo u miru i da svakodnevno sve više napredujemo. Vjerujte mi, takvi ćemo, vedri i optimistični, biti puno sretnije društvo i pravi pokazatelj da žrtva naših branitelja nije bila uzaludna.
Ako me pitate kako sam se osjećala ovih dana gledajući te simbole, ne mogu reći da mi je bilo lijepo. Nije lako djetetu od četiri godine objasniti zašto su ta šaka i tigar tamo, jer dijete ne razumije značenje tog simbola. Ne mogu mu ni reći da je to zato što se djed pod tim znakom borio za nas, a da se dijete ne zapita hoće li djed opet morati uzeti oružje i krenuti u rat, kad se to baš sada crta. Cijenim trud ekipa iz Mokošice, znam da im namjere nisu bile loše, ali smatram da bi i oni trebali razumjeti nas, većinu stanovnika, koji bismo svakodn evno kad tuda prolazimo voljeli gledati u simbole optimizma i mira, a ne rata. To ni u kojem slučaju nije omalovažavanje naših branitelja, niti bi smjelo biti na taj način percipirano.
Nije važno tko sam, jer ovako kao i ja razmišljaju svi susjedi s kojima sam razgovarala ovih dana. Samo želimo vedrinu našem naselju, koje je toliko propatilo, u ratu i svih kasnijih godina nedovoljnom brigom gradskih vlasti.
