Sanjarski, introspektivan izričaj u Crvenom se ciklusu nastavlja prepoznavati kao karakterističan za Lenino slikarstvo. Elegantni crtež u kombinaciji s ponegdje jarkom, a ponegdje nježnijom paletom boja kontinuirano zajednički stvaraju površine platna koje se otkrivaju kroz brojne slojeve. Za Lenu Kramarić slika nije samo plošni prizor nego je i materija. Struktura, tekstura, ogrebotine, oštećenja – sve ono što “narušava” površinu – kod Lene je istovremeno i gradi. Slojevi, uključujući fragilne tragove salvete, ostaju vidljivi, kao da umjetnica odbija sakriti proces svog rada. Dapače, ona inzistira na tome da prikaže ranjivosti materijala koji se talože jedan na drugoga. Površina slike tako postaje mjesto memorije, gdje se svaki zahvat bilježi kao trag postojanja. U konačnici, slikarski svemir Lene Kramarić funkcionira poput otvorenog teksta: promatrač ga ne čita linearno, nego ga nastanjuje, vraća mu se i u njemu prepoznaje vlastite lomove i uzdizanja.

Izložba je bila istinski kulturni događaj grada i još uvijek je, u što se mogu uvjeriti svi koji posjete galeriju “Otok“, a lepršavost slika i opušteno ozračje otvorenja izvrsno su nadopunjeni prisustvom brojnih najmlađih posjetitelja koji su ne samo budući ljubitelji umjetnosti, nego su kao istinski performeri “ukrali show“ otvorenja, posebno najmlađa kći umjetnice.

Na kraju, naglasimo kako je izložba otvorena i zahvaljujući financijskoj potpori Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Napisao i snimio: Ahmet KALAJDŽIĆ