Tom je prigodom više govora bilo o tome kako se suvremena hrvatska umjetnička i znanstvena elita pripravljala za proslavu 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, tko se i kako iskazao na povijesnom, književnom, glazbenom i znanstvenom planu te u seoskim sredinama i katoličkim župama. Govorila je o tome kako su se za tisućljetnu obljetnicu pripravljala Katolička Crkva u Hrvata, kako Matica hrvatska, kako JAZU i Braća hrvatskog zmaja, Društvo sv. Jeronima i ostale institucije. Naglasila je kako je predstojnik Ureda za bogoštovlje i nastavu u Hrvatskoj Isidor Kršnjavi potaknuo tada vodeće hrvatske slikare da oslikaju mit o krunidbi kralja Tomislava, što su oni na veličanstveni način učinili, da su vodeći hrvatski pjesnici i književnici toj obljetnici posvetili svoje stihove i prozna djela, a vodeći glazbenici uglazbili stihove.

Tijekom svog predavanja, dr.sc. Slavica Stojan je rekla i ovo:

- Nacionalne obljetnice su važne zato što nas na neki način obvezuju da propitujemo svoju prošlost, svoju kulturnu baštinu i zapravo na taj način doprinosimo učvršćivanju nacionalnog identiteta. Hrvatsko kraljevstvo je među najstarijim u Europi i to je činjenica koju zapravo mnogi ne znaju. Čini mi se, ipak, da je važna jer je to kraljevstvo, za razliku od drugih kraljevskih, carskih i kolonijalnih država, trajalo samo 177 godina. Tih 177 godina je zapravo beznačajni isječak globalne povijesti, ali je za nas, koji smo mali narod, taj isječak ostvario veliki učinak. Jer, svi ti fragmenti koji su zabilježeni u sjećanju, snažili su nacionalni identitet i mislim da su čak, da ne pretjerujem ako to kažem, da su bili značajni za naš opstanak - rekla je Slavica Stojan i naglasila:

- U središtu tog cijelog kraljevskog imaginarija, koji je trajao zapravo od 925. - kad znamo da je po svim poznatim činjenicama, okrunjen kralj Tomislav, do 1102.godine, kad smo ušli u personalnu uniju sa Ugarskom. Nakon tog razdoblja Hrvatska gubi svoju samostalnost ali su stoljeća ostala u nacionalnom pamćenju. Baš zato, negdje nakon Mohačke bitke ili možda čak nešto ranije, od pape Leona X. dobivamo naslov Antemurale Christianitatis. Naglašavam da u tom kraljevskom imaginariju središnje mjesto ima prvi okrunjeni kralj, Rex Croatorum Tomislav. Mnoge stvari o tom kralju ne znamo, ali znamo da je postojao, da je okrunjen i da ga je blagoslovio papa skupa s Hrvatskom državom, odnosno kraljevinom. Historiografije; i stara iz 19. stoljeća i nova se tu ne mogu sresti: razilaze se u nekim stvarima. U staroj je historiografiji najviše znanja o Tomislavu dao Ivan Kukuljević Sakcinski, spominje se Duvanjsko polje, spominje se sve što ne potvrđuje nova historiografija jer smatra da to nije pokriveno dokumentom. Povijesni izvori poput Tome Arhidžakona i popa Dukljanina, govore o mnogim podacima, ali ne spominju Duvanjsko polje. No, ono je prešlo u predaju i narod, ušlo u čitanke s kraja 19. stoljeća. Suvremena historiografija danas smatra da je, kad znam da je Tomislav okrunjen, zapravo nevažno gdje je okrunjen, da je hrvatski kralj i da je ta činjenica do danas jedna od bitnih stvari koju trebamo znati vezano za hrvatski identitet i taj događaj koji za nas, pogotovo u sadašnjosti, nadam se i u budućnosti, nikad nije bio obični spektakl, nego je zapravo bio politički i vjerski događaj koji je utjecao na razvoj hrvatske i političke misli i hrvatske kulture - zaključila je profesorica dr. sc. Slavica Stojan.