'Ostvarili su se davni snovi naših predaka, mi danas živimo u Hrvatskoj. Domovini junačke prošlosti. Knezova i banova, dobivenih i izgubljenih bitaka... San o neovisnoj i slobodnoj zemlji naša je java", Anadora Kukrika, učenica 8. a razreda OŠ Lapad.
Satom povijesti u dubrovačkim školama započeo je program obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja, ujedno 25. godišnjice od bjesomučnog napada Jugoslavenske narodne armije i paravojnih jedinica agresora na naš Grad.
Učenici OŠ Lapad s velikom pozornošću slušali su svjedočenje hrvatskog branitelja, gosp. Milana Jejinu, tadašnjeg zapovjednika šačice ljudi koji su tog crnog petka obranili Dubrovnik. Mada je prošlo podosta vremena sjećanja itekako su živa, a noći su pak najteže, priča Jejina. Među 163 junaka, četvero njih položilo je živote na oltar Domovine u Sustjepanu, ostatak je uglavnom bio stacioniran u Utvrdi Imperijal koja će se pokazati spasiteljicom Dubrovnika.
Sam Jejina u jeku najvećeg napada kružio je opustjelim ulicama u jedinom trocijevcu za kojeg je neprijatelj vjerovao da ih je bilo mnogo više. Najgorči trenutak bio je onaj kada je zaprimio dojavu sa Srđa: "Pobij nas sve, oni su došli! Uslijedio je muk. Cijeli dan smo strepili. Oni su napadali, mi smo se trudili pružiti otpor. U posljepodnevnim satima zvuk Motorole donio je olakšanje. Svi su preživjeli".
Ipak, nastavio je Jejina; "Junaci nismo bili samo mi. Bilo je tu mnoštvo vršnjaka ove djece - 14-godišnjaka i 15-godišnjaka koji su nam pomagali: Žena koje su vodom natopljenim krpama hladile cijevi topova; civila koji su se natovarenih leđa uspinjali do Imperjala kako bi nas u jutro dočekala šalica toplog čaja".
6. prosinac 1991. godine, unatoč strahovitim stradanjima, donio je prvu pobjedu nad agresorom. "Zadali smo im težak udarac", sjeća se Jejina i tada se klupko počelo odmatati. Ostalo je povijest, istina koju je naša mladost dužna poznavati - "Ne treba mrziti nikoga, ali svoje uvijek poštovati!", zaključio je.
Iva Dedo/Portal Oko
