-Već sam se čuo s većinom od vas, ali sam došao da bi ste mi mogli reći svoje probleme, ali i kako bi mi vama mogli reći neke novosti. Svi znate da je Zakon na snazi od travnja 2024. i da smo u početku provodili “mjeru 2“ (uzeli su novce te iselili, op.a.). U siječnju je formiran registar pa smo vam slali najamnine. U Dubrovniku smo popisali 115 stanova sa zaštićenim stanarima. Prethodno sam čuo da je u Dubrovniku samo 40 tih stanova ali smo utvrdili da je 115 stanova u kojima žive zaštićeni stanari zajedno s članovima kućanstva. No, za 23 predmeta nismo uopće dobili očitovanje stanara koju mjeru žele te je dodatnim radnjama nužno utvrditi volju stanara, dok za 66 predmeta imamo točno utvrđenu volju. Tu je većinom riječ o mjeri 3 i oni žele zamjenski stan. Zasad imamo samo 16 zaštićenih stanara koji su iselili i isplaćeni, a još ih je dvoje-troje koji sad iseljavaju i već su prihvatili ponudu. U jednom slučaju u Mokošici su stranke suglasne za provedbu mjere 5 (vlasnik želi zamjenski stan, op.) i to je to što se tiče registra- rekao je Menalo te naveo da država u Dubrovniku trenutačno ima samo sedam stanova, ali se očekuje da će, prema Zakonu o povratu, dio stanova upisanih na grad Dubrovnik, pripasti državi i ići u obnovu. Površine sedam stanova koji se obnavljaju su 26- 66 kvadrata: dva stana za samce, tri za dvočlanu te po jedan za tročlanu i četveročlanu obitelj.  

Okupljeni su doznali kako država ne može graditi na tuđem vlasništvu te je od Vrtlara kupila zemljište u Solitudu, a građevinska dozvola je za gradnju 60 stanova, što je rješenje za skoro svakih 66 predmeta gdje su stanari zaželjeli zamjenski stan. Dovršenje se očekuje za dvije, tri godine. Menalo je naglasio da su se ovakvi problemi brže riješili u Splitu te se na Sirobuji već gradi, ali nije mogao odgovoriti na brojna pitanja nazočnih koji su, emotivno govoreći, rekli da su “zavedeni i građani drugog reda koji ne žive život dostojan čovjeka“, pitali su zašto im se ne priznaju troškovi dosadašnjih ulaganja u vrata, prozore i održavanje stana, doznali su da ne mogu umjesto u Dubrovniku dobiti stan na području Istre ili Dalmacije.

Također, ukazali su na brojne nelogičnosti, pa i činjenicu da je stanarina za manji neobnovljeni stan osam puta veća od one za veći i obnovljeni stan, a čuli su se i prijedlozi da država- ako želi iskazati dobru volju, zaštićene stanare ostavi gdje jesu, a vlasnicima izgradi nove stanove! Pitali su Menala zašto uopće moraju plaćati stanarinu za  stan u kojeg su ulagali, kako će se s odlaskom u mirovinu promijeniti visina stanarine, ogorčeno pitali zašto su uopće došli kad neće dobiti željene odgovore, da bi jedna stanarka najavila kako će na Lapadskoj obali uskoro štrajkati glađu.

Predsjednik dubrovačke udruge zaštićenih stanara Andrej Napica je podsjetio da se u SFRJ iz osobnih dohodaka do 1986. izdvajala novac za rješenje stambenih potreba.

- Prema procjenama, mi smo isplatili 90 posto vrijednosti stanova u kojima živimo, što  nam država ne priznaje! No veličina stanova koje očekujemo određuje se prema broju članova kućanstva koji su u trenutku donošenja zakona živjeli u spornom stanu. Ako je netko u međuvremenu umro, adio! Ako je došao, ne priznaje se, što nije u redu!- kazao je. 

Uslijedile su upadice u stilu kako je „državi u interesu da se problem zaštićenih stanara riješi što kasnije. Napica je priznao kako popis kojeg su imali nije bio točan i skoro upola manji u odnosu na stvarno stanje.

I Olivio Bobić je nazočio sastanku nakon kojeg nam je razočarano rekao kako danas nisu doznali išta novog nego su raspravljali o poznatim činjenicama.

-Kod mene je u trenutku popisa u kućanstvu bilo čak devet članova, a sad nas je ostalo troje i za toliko članova ćemo dobiti stan! Znači, državi je u interesu da problem riješi što kasnije. Mislim da se iz Zagreba trebalo doći s konkretnim podacima, ali je sve u zraku: Bačić obećava jedno, Menalo priča drugo, a mi ne znamo ništa! - kazao je. 

Doznali smo i to kako mnogi zaštićeni stanari nisu došli jer uopće nisu pozvani. Navodno ih  dio nije pozvano jer nisu članovi udruge, ali smo iz telefonskih poziva dijela onih koji nisu nazočili, ali su nas nazvali kako bi od novinara doznali željene detalje, čuli i ovo: bolje da nismo došli, samo bi se snervali! Bit će sretan samo onaj tko doživi dovršenje najavljene zgrade i useljenje u nju. No, do tada tko živ, tko mrtav!