Program dvodnevnog slavlja uključuje izložbu eksponata u Pomorskom muzeju, vožnju brodom Karaka i večeru u Konavoskim dvorima. No, iako se radi o firmi čija je povijest duboko isprepletena s Dubrovnikom, sam grad i njegovi ljudi gotovo da nemaju što tražiti u ovoj proslavi.

Mediji nisu pozvani. Niti jedan dubrovački novinar nije dobio poziv za popratiti događaj. U javnosti su se pojavile tek fotografije predsjednika uprave Jadrolinije i župana dubrovačko-neretvanskog Blaža Peza, a sve ostalo odvija se daleko od očiju javnosti, a očito i daleko od ljudi koji su Atlantsku plovidbu učinili onim što je (bila).

Kičma Atlantske, pomorci, su zaboravljeni

Revoltirani su sadašnji i bivši zaposlenici, posebno zapovjednici i upravitelji strojeva, koji su, kako doznajemo, ostali bez pozivnica, iako su mnogi od njih trenutno doma, između ukrcaja.

"Toliko im je stalo do ljudi od kojih na neki način žive", izjavio je jedan od pomoraca.

S druge strane, doznajemo kako su pozivnice poslane raznim serviserima i poslovnim partnerima, osobama koje nemaju direktan doticaj s brodovima niti s izazovima pomorstva.

U isto vrijeme dok se u Dubrovniku slavi, brod Revelin i njegova posada nalaze se u kanadskom Halifaxu, gdje čekaju izradu nove propele, jer je prethodna završila na dnu oceana. Iako bi to bio alarm za svaku ozbiljnu kompaniju da reagira, tehnički direktor (kojeg, zapravo ni nema) umjesto rješavanja problema, slavi.

Možda je skulptura "Dobro more", koju su montirali pa učvrstili izolir trakom, zapravo dobra simbolika trenutnog stanja u Atlantskoj - nešto se pokušava zakrpati, privremeno učvrstiti, pa da funkcionira barem na 'velike datume'.

Dubrovnik ostavljen po strani

Ono što najviše boli stare zaposlenike i lokalnu zajednicu jest činjenica da je Atlantska plovidba danas pod Tankerskom plovidbom iz Zadra, a sve dubrovačko – kultura, ljudi i identitet se sustavno uklanja. Ova proslava to jasno pokazuje, grad koji je iznjedrio pomorskog giganta, sad je potpuno nebitan. 

Pitali smo Atlantsku plovidbu je li točno da na proslavu 70. obljetnice nisu pozvali sve zapovjednike brodova i zapovjednike strojeva, već samo po jednog predstavnika iz svake skupine. Pitali smo ih i da nam pojasne koji je razlog takve odluke, a njihov ćemo odgovor objaviti čim ga dobijemo.