U dupkom ispunjenoj Saloči, dubrovački srednjoškolci dobili su priliku čuti, razgovarati, čitati i pisati zajedno s ovom pjesnikinjom koja je nedavno proglašena europskom pjesnikinjom slobode.

Osvrnula se na svoje srednjoškolske dane i istaknula važnost sanjanja.

- Intenzivno se sjećam perioda srednje škole i to mi je bio najljepši dio života. Vrijeme smo provodili zajedno, izlazili smo, sjećam se svakog zaljubljivanja, jedan izuzetno bitan i formativan period za svakog pojedinca (…) Što god da sanjate, super je da sanjate, nema velikih ili malih snova, bitno je da jednoga dana budete sretni, što god radili. Život može dati jako puno, ali jako je bitno donositi odluke tako da ne odgađate život. Ako vam se pruži prilika ne treba razmišljati desetak puta, ako osjećate da je treba zgrabiti - učinite to. Život može dati maksimalno, ali moramo biti hrabri reći - da. Kao društvo smo počeli fatalistički gledati na to – što si sad odlučio, odlučio si za cijeli život. Niste odlučili, imate se pravo predomisliti koliko god puta želite dok ne nađete nešto što vam stvarno odgovara – istaknula je Herceg.

Kazala je kako čitanje i pisanje jest terapija, kao i bilo koja umjetnost kojom se bavimo.

- Umjetnost je tu da nam pomogne nositi se sa svijetom. Ako se netko odluči baviti pisanjem on mora imati svijest o tome kako to znači neprestano čitanje, propitkivanje tekstova… ja pišem jako puno, stalno je sa mnom bilježnica, zapisujem sve i od onoga što pišem možda 20 posto izađe negdje van, ostalo je za mene, to je moja komunikacija sa mnom. Pisali dnevnik ili vodili bilješke to je nevjerojatno terapeutski (…)  u trenutku kad bismo trebali statii i udahnuti, kad nas preplave svi osjećaji, osjećaji tuge, nervoze, nelagode, ljutnje, strah to su sve stvari koje bismo trebali propitkivati svakodnevno, zašto ih osjećamo, i u razgovoru sa sobom vidjeti postoje li neki dublji razlozi – objasnila je Herceg.

- Poezija ne može spasiti svijet, ali svatko od vas ovdje može. Pritom ne moramo misliti da se svijet spašava tako da se spašavaju milijuni, nego da svaki dan krenemo od toga da smo dobri prema samome sebi i tako postajemo dobri prema drugima. Mislim da u svima nama postoji dobro i zlo. Naša svakodnevna borba i odluka je birati ovo dobro. Vjerujem da tako mijenjamo svijet – naglasila je dobitnica nagrade “Europski pjesnik slobode”.

- Nema jako puno europskih bitnih književnih nagrada, to su nagrade koje smještaju bilo koga u korpus europske, a time i svjetske književnosti. S moje pozicije, ja te nagrade vrlo brzo zaboravim, ali ono što te nagrade nose su ljudi koje sam tamo upoznala, s kojima sam otputovala u Ukrajinu, s kojma ću raditi nešto tijekom kolovoza, vratiti se u Krakow, tome se veselim. Već sad osjećam kako sam se u mjesec dana promijenila više nego u zadnje dvije godine, a to je najveća nagrada koju čovjek može dobiti.  Na pitanje “postoji li književnost, a da nije angažirana”, Herceg je odgovorila kako sve šo mi radimo je nekakav angažman, a kakav - to je pitanje te odluke.

                                                                                                         .

- Kao srednjoškolka često sam markirala, imala sam dva ukora pred isključenje, nikada nisam čitala lektire, trpjeli su me jer sam imala dobre ocjene. Profesori su divna stvorenja jer su prema meni imali jako puno razumijevanja, davali su nam prostora. Mladost je mladost, bolje je neke stvari proći kad smo mladi.

Otkrila je i kako se neki knjigama vrati po nekoliko puta.

- Knjige treba čitati pogotovo one dobre koliko god možemo, što dobijemo čitanjem, životno znači jako puno. Što god čitali, samo čitajte – zaključila je pjesnikinja, aktivistica, dramaturginja i scenaristica Monika Herceg.

Dan iza, 18. svibnja, Monika je održala radionicu poetske terapije u Saloči za sve zainteresirane srednjoškolce.

Ovim susretom nastavila se sad već tradicija susreta dubrovačkih srednjoškolaca s ponajboljim i najpopularnijim hrvatskim suvremenim književnicama i književnicima.