Uz pojam "srpanjske rupe", s kojom se opisuje manjak gostiju u jeku same sezone, iako se zaboravlja da su peti i šesti mjesec nadmašili lanjsku godinu, što znači da su gosti samo bolje raspodijeljeni, tako se pojavljuje i mantra o gostima koji eto ne troše.

Predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore  Joso Smolić  tako je za  za Šibenski.hr rekao kako su vremena kad su gosti sjedali za stol i nisu pitali za cijenu.

"Gosti su danas vrlo obazrivi i u pravilu, i prije nego sjednu, pogledaju cjenik. " - govori tako Smolić kao da se tu radi o nečemu lošemu.

Ističe on i kako je to karakteristika masovnog turizma te objašnjava da je "previše ležaja u privatnom smještaju". Ovo što je rekao Smoljan, a što su prenijeli i nacionalni portali, nije usamljeno mišljenje. 

Misli se tako kako je najveći problem hrvatskog turizma nekvalitetan gost, onaj koji će eto pogledati cijenu i razmisliti o onome za što će izvaditi novčanik iz džepa te koji će potražiti privatni smještaj, kupiti hranu u butizi i neće ići na preskupe izlete brodom

Pritom, ne razmišlja se kako poboljšati ponudu i privući turista koji je voljan potrošiti, i koji će za svoje novce dobiti onaj "value for money", koji i traži na svojim putovanjima.

Naravno da postoje ugostitelji koji gostima pružaju kvalitetnu ponudu, kao što postoje i ostali turistički djelatnici koji turistima uljepšavaju njihov boravak kako u Dubrovniku pa tako i u ostalim turističkim mjestima u Hrvatskoj.

No, vrijeme je samo da se prestane paušalno procjenjivati goste i smatrati ih objektima koji se mogu bolje ili lošije izmusti. Vrijeme je za poboljšati ponudu i normalizirati cijenu.

I tada će se provjeravati cijene u menijima i tada će se gledati koliko potrošiti, ali događat će se i da se uistinu naručuje oborita riba u vrijednosti od par stotina kuna. Kad se to shvati i kad se očekivanja prilagode toj osnovnoj misli bit će bolje i ugostiteljima i turistima, ali i generalno će se poboljšati krva slika hrvatskog turizma.