Riječ je o druženju mladih koji su zajedno s jednim duhovnikom, tj. svećenikom promišljali o mjesečnoj temi. Ovog puta taj duhovnik je bio don Hrvoje Katušić, koji je prije same „kave s duhovnikom“ uistinu skuhao kavu i čaj, te su mladi nakon toga u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi razgovarali o letargiji.

Svi zajedno su zaključili da je Isus svačiju radost i nadu, žalost i tjeskobu, doživljavao kao svoju, a to je primjer i zadatak i svakom vjerniku. Naglašeno je da kršćanstvo „ne poznaje zatvaranje vrata“, tj. da vjernik ne smije biti letargičan ni u odnosu na drugog čovjeka. 

Šime Zupčić