Društvo Royal Hotels & Resorts tužilo je Republiku Hrvatsku radi ispravka zemljišno knjižnog upisa u svibnju 2024. godine pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku. Riječ je o katastarskoj čestici 391/1, manjem dijelu zemlijšta između vile Elite i hotela Royal Princess, a za koji je ovo hotelsko društvo tražilo da se izmjeni iz pomorskog dobra, u njihovo vlasništvo. 

Naime, Royali su u tužbi tražili od Suda da utvrdi kako je pravni sljednik društva Royal, društveno poduzeće "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s.p.o.o. Dubrovnik bilo nositelj društvenog vlasništva s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja na tom zemljištu površine 54 kvadrata. Pozivali su se na to kako su vlasništvo stekli po pravilima pretvorbe društvenog vlasništva. 

U tužbi su naveli kako sporno zemljište prema svojim obilježjima i izvornom statusu nikad nije bilo u općoj uporabi ni u funkcionalnoj vezi s morem. To su objasnili na način da u trenutku davanja Mišljenja povjerenstva za granice pomorskog dobra, prema svojim prirodnim obilježjima i izvornom statusu čestica nije bila pomorsko dobro jer tom trenutku, prema njima, nije bila u općoj uporabi, da to nije područje plaže niti obala uređena za kupanje.

Dodali su i kako je čestica bila predviđena kao građevinsko zemljište za turističku namjenu. Oni smatraju kako je upis pomorskog dobra na ovoj čestici zapravo izvlaštenje bez provođenja zakonom propisanog postupka izvlaštenja s naknadom. 

Sud: Pomorsko dobro ne može biti u privatnom vlasništvu

Republika Hrvatska koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, u odgovoru na tužbu navodi kako je odlukom Vlade granica pomorskog dobra utvrđena 'Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra' iz 1999. godine. Dalje navode kako je pomorsko dobro opće dobro od interesa za državu i kako takva dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva. Ističu i kako su nizom zakona, a među ostalim i Ustavom, svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro nevaljani i bez pravnog učinka, pa i da su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra. 

Trgovački sud u Dubrovniku navodi kako u prošlosti nije bilo obveze evidentiranja pomorskog dobra u zemljišnim knjigama, s obzirom na to kako se upis, kao i kod drugih općih dobara, provodio samo na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes. Zato objašnjavaju kako nekretnina, odnosno zemljište koje jest stvarno pomorsko dobro, ima taj status i prije provedbe upisa. Pojasnili su kako je izostanak evidentiranja omogućio pogrešne upise prava vlasništva u zemljišnim knjigama, osobito nakon pretvorbe društvenog vlasništva. 

Royali se na presudu mogu žaliti

U konkretnom slučaju, navodi Sud, zemljište je bilo u statusu društvenog vlasništva s kasnije dodijeljenim pravom upravljanja i korištenja te je pretvorbom procijenjena u vrijednost društevnog kapitala tadašnjeg poduzeća Neptun. Objašnjeno je kako Sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra, ali da je ovlašten utvrditi je li neka nekretnina u statusu pomorskog dobra.

Zato, u vrijeme tužiteljeva stjecanja nekretnine odnosno njegovog pravnog prednika, zemljište nije moglo biti predmetom valjanog raspolaganja jer predstavlja pomorsko dobro i kao takvo je u nevlasničkom režimu, bez obzira na upise u zemljišnu knjigu.

Trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra, jasno je izrekao Sud.Royali državi moraju u roku 15 dana uplatiti troškove postupka u iznosu od 600 eura. Na ovu presudu imaju pravo uložiti žalbu.