Ova ustanova  ustvari u Dubrovniku djeluje od 1432. godine, prvo kao Dječje nahodište.  Osvrnula se i na hajku koja se digla na socijalne radnike nakon smrti malene Nikoll koju je ubila majka, kao i na aktualno stanje oko udomljavanja djece u Hrvatskoj. 

- Uglavnom smo popunjeni, dobivamo sad i zahtjeve od Slavonije do Rijeke, iako treba reći da od prošle godine ne primamo djecu do tri godine jer nemamo kapaciteta, niti smještajno, a niti u ljudstvu. Radi se tu o najzahtjevnijoj kategoriji, o jednoj bebi treba brinuti jedna osoba na 24 sata. Tako sad naša djeca tog uzrasta idu u Split - kazuje Stojanović koja je mišljenja da zato treba razviti sustav udomiteljskih obitelji.

PUNO TOGA DRUGAČIJE NEGO PRIJE 20 GODINA

- Imamo i dva stana, jedan smo dobili zahvaljujući Gradu Dubrovniku i gradonačelniku Matu Frankoviću. Prije par godina smo imali i zadnje usvajanje. U svakom slučaju, zadovoljni smo kako to ide, samo je malo veći pritisak za smještaj djece s poremećajima u ponašanju. Nekad je to veliki problem jer se radi o djeci koja mogu imati negativan utjecaj  na ostalu djecu. Žao mi je te djece, treba učiniti sve da im pomognemo, ali mislim da se situacija treba gledati sveukupno, ali takvoj djeci je mjesto u odgojnim ustanovama - kaže.

Na čelu Doma je skoro 20 godina. Pitamo je što se promijenilo.

- Jako, jako puno toga je drugačije. Tada su bili puno lošiji uvjeti, u sobi je spavalo 16 do 18 djece, a sad ih spava troje do četvero, a tamo gdje su djeca vrtićke dobi ih bude petero. Ne želim se vraćati na to razdoblje - govori.

- Ono što je meni bilo važno je zaustaviti vršnjačko nasilje. Da se razumijemo, toga ima. Toga će biti. Ali, na to treba reagirati. Ne može se dogoditi da netko udari mlađe dijete i da se njega upozori eto da se to više ne ponovi. Nego to treba prijaviti i sankcionirati. Prvi mandat sam samo na tome radila. Potrebno je osvijestiti djecu u tom smislu -  dodaje.

- Mogu reći da su djeca sad osviještena, prije bi šutjela i trpjela, sad ipak znaju da se prema njima ne može svatko ponašati kako mu padne napamet, znaju prepoznati i ako dobiju na mobitel neki neprimjeren sadržaj, itd. - ističe.

IZGUBILA SE OBITELJ

Naglašava kako se mladi u domu rade i trude po pitanju obrazovanja.

- Bitno je da završe škole. Imamo generacije koje su završile petogodišnje fakultete, neki su na putu da budu uspješni, ali postoje i oni koji imaju ponašanja koja ne možemo nazvati prihvatljivima. Ali ne treba zatvarati oči. Ako dijete recimo eksperimentira s drogom, treba ga poslati u adekvatnu ustanovu, ne treba zatvarati oči. Nažalost, mi imamo primjere da se te stvari i unutar obitelji zataškavaju jer je za roditelje sramota - rekla je.

Kazuje kako misli da se izgubila obitelj.

- Čitala sam članak kako su 1980.-ih godina domovi za starije bili poluprazni, stariji su odgajali unučad, svi su skupa živjeli, mladi su pomagali starije. A sad, danas su ogromne liste čekanja. Prije se išlo u dom ako bi se iscrpile sve mogućnosti, a sad više nije tako. A ja mislim da su djeca dužna brinuti se o roditeljima, kao što su se roditelji brinuli o djeci. Cijeli sam život posvetila domovima i socijalnom radništvu, ali budimo realni i recimo da su domovi ipak najlošija skrb. Obitelj je obitelj, a dom ne može pružiti ono što može obitelj - njezine su riječi.

Pitamo je i o percepciji građana prema djeci iz Masline u zadnjih 20 godina.

- Puno je bolje. Velika, velika je razlika, sasvim druga slika nego prije. Mogu reći i da sam djeci podigla standard, velika je razlika u načinu kako se odijevaju, obuvaju, kakva im je frizura, njih recimo šiša besplatno Ana-Bagović Kuzman, koja dolazi u dom, a maturantice idu kod nje u salon se urediti. Mnogo ljudi nam pomaže. Donatora zaista imamo. Od shopova u Hamburgu pa do svakodnevnih donacija građana. Oni svakodnevno uplaćuju na naš račun, zahvaljujući njima djeca imaju bolju hranu. Imali su bolji Uskrs nego što bi ga inače imala - rekla je Stojanović.

Kako se emocionalno nosi s pojedinim sudbinama?

- Kad sam počela, nosila sam se teško u emocionalnom smislu. I bila sam uključena 24 sata, a  u zadnje vrijeme nastojim biti okružena onima koji nisu dio "socijale" i cijelog ovog sustava. Nastojim voditi razgovore o kulturi, sportu, politici. Javim se i u podne i u ponoć, Za mene je socijalno radništvo poziv, ali nastojim se relaksirati onda kad ne radim - ističe.

Što se tiče pandemije, u Domu Maslina tu je od prvog dana sve u redu.

- Jako pazimo. Recimo, jedna djelatnica je lani imala curenje iz nosa, ostala je doma i ispalo je da ima koronavirus. Dakle, da nije pazila zarazila bi i druge, a ovako je odmah pošla u samoizolaciju. Ista stvar je s djecom, dvoje je bilo zaraženo i odmah smo pazili da ih izoliramo. Sad smo dobili i testove pa su česta sama testiranja - govori.

LINČ ĆE DOVESTI DA SE LJUDI BOJE BAVITI OVIM POSLOM

Aktualna je tama oko socijalnih radnika u smislu savjesnog obavljanja njihovog posla. Počelo je sve nakon navodnih propusta u slučaju ubojstva dvogodišnje curice, a zbog čega je nastala hajka na nivou države.

- Prvo, izrazila bih duboko žaljenje da se dogodilo tako nešto, jedan je to strašan događaj. Kao čovjeku i kao stručnjaku, grozno mi je to. Pretpostavljam što je bilo, koji je bio propust, ali teško mi je govoriti jer ne znam ništa službeno - rekla je Stojanović.

- No, ne sviđa mi se javni linč, vidjela sam neke natpise da smo ubojice. Nitko to namjerno nije napravio. Moramo biti pažljiviji u tim nekim procjenama što je najbolje za dijete. No, znate, djeca nekad ne žele prihvatiti da su u domu. Koliko god im je loše s roditeljima, oni često žele se vratiti svom domu - pojasnila je.

- Mislim da u centrima i u domovima treba postojati spoj mladosti i iskustva u ovom zanimanju, iskustvo je ipak svetinja, a događa se da rade i oni neiskusniji... No, mislim da ne trebamo mi uvijek biti na tapeti. Moja kolegica s fakulteta je ubijena od strane čovjeka kojem je pomagala izvan radnog vremena. Ovaj linč će dovesti do toga da se ljudi boje baviti ovim poslom. I dalje sam ponosna što sam socijalna radnica, uvijek govorim da sam privremeno ravnateljica, a vječno socijalno radnica - zaključila je ravnateljica Doma Maslina Iliana Stojanović.