' /* */

RAGUŽ KROZ PRIMJER GORNJIH SELA UKAZAO NA HRVATSKU STVARNOST: Nekome je u interesu da uništi domaće i uvozi tuđe!

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Lucija Komaić
Predsjednik Gradske organizacije HSS-a Dubrovnik Željko Raguž uputio je priopćenje koje prenosimo u cijelosti. 

Dvadeset i pet milijuna kuna pomoći za „zelenu berbu“, koje je Europska unija odobrila hrvatskim proizvođačima mandarina zbog ruskog embarga i velikih viškova, a za što se snažno u Europskom parlamentu borila naša europarlamentarka Marijana Petir, država je vratila u fondove EU!

Vijest je to koja je prije nekoliko dana bolno odjeknula u hrvatskoj javnosti, koja je zazvučala kao još jedan kamen bačen na ionako uništenu hrvatsku poljoprivredu. Radi se, naime, o novcu koji je iz fondova EU, a u koje ionako neprestano više dajemo nego što uzimamo, bio namijenjen da se ublaži šteta hrvatskim proizvođačima mandarina, nakon što je izgubljeno najveće, rusko tržište.                                                                      

No, umjesto da Ministarstvo poljoprivrede sve svoje napore uloži u to kako pomoći proizvođačima da ostvare pravo na taj novac, kao i uvijek – hrvatski je poljoprivrednik ostao prepušten sam sebi. Prezahtjevna dokumentacija i preduga procedura uz nesposobno resorno ministarstvo rezultirali su time da novac nije iskorišten.                                                  

Iz istog tog ministarstva su nam početkom godine mahali parolom o spajanju zelene i plave Hrvatske, uvjeravali nas da će na trpezama domaća hrana zamijeniti uvoznu i naši poljoprivredni proizvođači su po ko zna koji put dobili zrno nade. Vjerovali smo da ćemo za predjelo jesti drniški, a ne brazilski pršut; za glavno jelo pašku, a ne rumunjsku janjetinu, jesti rozatu napravljenu od domaćeg mlijeka i domaćih jaja i popiti uz to čašu pelješkog, a ne talijanskog ili francuskog vina.                                                                                                                                                                      

Istina s kojom smo se vrlo brzo suočili i koja nas je iz slatkog sna vratila u mračnu svakodnevnicu znatno je drugačija: kukuruz izvozimo u Španjolsku, a potom uvozimo svinjetinu uzgajanu tim kukuruzom. Janjetinu masovno uvozimo iz Rumunjske i Australije, nakon što smo ušli u EU uvoz jaja nam je udvostručen, a visoki troškovi proizvodnje, niska otkupna cijena i, naravno, masovan uvoz jeftinog mlijeka uništili su hrvatsko mljekarstvo!                                    

Nekada smo poljoprivrednom proizvodnjom bili u suficitu 800 milijuna američkih dolara, a sada smo u deficitu preko 1,5 milijarde. Preko 60 posto državnog poljoprivrednog zemljišta stoji neiskorišteno, a ono što je najtužnije je činjenica da je u zadnjih nekoliko godina dano oko 12 milijardi kuna poljoprivrednih poticaja!                                  

Dubrovačko-neretvanska županija, iako okrenuta turizmu, ima i golem poljoprivredni potencijal. Dolina Neretve, Konavosko polje, Primorje, otoci... Nebriga i aljkavost ove Vlade pogađa i nas i ne možemo šutke promatrati kako propadaju seljak i selo, jer oni su ti koji nas mogu i moraju hraniti!                                                                              

Primjer naših Gornjih sela treba biti primjer svima. Izgradnja potrebne infrastrukture, prepoznavanje potencijala i potreba tog kraja i uspješno spajanje poljoprivredne proizvodnje istovremeno razvijaju i selo i grad. Dokaz je to da nije hrvatski seljak kriv za tu situaciju u kojoj se nalazi, nego je nekome očito u interesu da uništi domaće kako bi plasirao tuđe. Mi želimo da svaki poljoprivredni proizvođač dobije priliku da započne posao, da mu resorno ministarstvo omogući pomoć pri aplikaciji za novac iz EU fondova, da mu lokalna zajednica, kao što je to primjer u Dubrovniku, da maksimalnu potporu i da mu je omogućeno ono najvažnije – siguran otkup. A taj siguran plasman proizvoda, koji bi mnogima dao dodatni vjetar u leđa da se bave poljoprivredom, mi vidimo kroz zadruge. Osnivanjem zadruga više ne bi bilo neizvjesnosti, plasman robe bi bio siguran i to po unaprijed dogovorenim cijenama, a mi bismo napokon bili sigurni da su na našim stolovima hrvatski proizvodi. Ne zaboravimo pritom i da smo mi GMO free zemlja, što daje i ogroman potencijal da možemo proizvoditi i izvoziti sigurne i domaće, zdrave proizvode. 

Popularni Članci