Placa u Gružu trebala je biti gotova na jesen prošle godine, bio je to prvotni rok od kojega se brzo odustalo s obzirom na da su još na početku radova rekonstrukcije 'isplivali' problemi u vidu česte pojave mora unutar iskopnih jama, a osim toga nađene su i instalacije fekalne i oborinske odvodnje koje nisu bile ucrtane u postojeće stanje, što je oduzelo još vremena za sanaciju. Idući rok bio je siječanj ove godine, pa iako su se radovi 'zahuktali', još uvijek ima posla kojega treba dovršiti. Novi rok iz Sanitata za sada ne daju, iako će se, čini se, ovaj siječanjski morati prolongirati.  

 „Radovi na rekonstrukciji Tržnice Gruž su u završnoj fazi“, kazali su iz Sanitata za Dubrovački dnevnik uz napomenu kako je 19. siječnja montirano posljednjih pet elemenata čelične nosive konstrukcije.

„Slijedi popločavanje preostalog dijela platoa tržnice. U poslovnim objektima su završeni obrtnički radovi te preostaje montaža sanitarija i fina elektromontaža“, naveli su i dodali kako će se konačna cijena rekonstrukcije utvrditi po završetku radova i obračunu konačne situacije. 

„Bilo bi bolje da je krov od kupa, kao ribarnica“

Posljednjih dana na placi se već dobro naziru vizure budućeg, modernijeg uređenja, a što o tome kažu prodavači? Iako je većina zadovoljna što će konačno imati primjeren prostor za rad, nisu svi oduševljeni izgledom. 

Gospođa Ana Bagoje na placi prodaje već 44 godine, sada je u parku Luja Šoletića kao i njeni kolege, a za radove kaže kako su se previše otegnuli. 

„Čini mi se da dugo nisu radili ništa jer bilo je dana kada bi tu bio samo jedan radnik. Sad mi se čini kako rade više, ali to što rade ne sliči na Dubrovnik. Nije to tako smjelo biti, trebali su staviti krov s kupama kanalicama da izgleda starinski. Nadam se da će makar obložiti kamenom, jer ovako ne bi valjalo da ostane“, kritizira gospođa Bagoje kojoj se pak više sviđa kako je uređena ribarnica. 

„Mislim da su i ovdje trebali kako su napravili s ribarnicom, staviti kupe, a ne da strše ove plastike, kao kakve lastavice, to ne sliči gradu“, mišljenja je gospođa Ana koja se ipak nada da će na novom prostoru biti zaštićeni od vremenskih neprilika. 

„Sve su nam u gradu uništili, placu moramo čuvati“ 

„Ja sam već pri kraju s dolascima na placu, dugo sam ovdje. Mijenjali su se, i gradonačelnici, i načelnici, i države, i direktori, i šefovi, a mi smo ostali uvijek isti. Sve dok bude seljaka koji rade, bit će ovdje i place“, govori Bagoje koja, čini se, nasljednicu ima, jer njena unučica uživa s nonom doći na placu.  

„Nažalost, sve su nam u gradu uništili, tu više nema ničega, a nekad smo imali butige za sve, od igle do lokomotive se u Gradu moglo kupiti! Imali smo našu banku, tvornice, pa evo i Atlantska plovidba je bila zadnja. Više u gradu ništa naše nemamo, čiji smo uopće više? Ne znam tko je dozvolio da se sve uništi i rasproda, ali mi se na placi ne damo, bilo bi mi jako žao da placa ikada odumre“, zaključuje gospođa Ane Bagoje. 

„Neka nešto moderno, drugačije!“

Gospar Drago u điru Gružem prokomentirao je placu, pa kaže kako je rekonstrukcija napredak, a svaki napredak je dobra stvar. 

„Iako bih volio, ovako po mom ukusu, da su krov kupe, sve što se napravi dobro je! Kupujem često na placi, ustvari sam tu svaki dan, malo je nezgodno sad u parku, ali vjerujem da će na kraju biti sve dobro. Bilo bi super kad bi bilo malo više parkinga, ali to je svugdje problem, a ne samo ovdje“, govori Drago Lepur. 

Gospođa Drage dijeli mišljenje sa svojim imenjakom, placa je gusta. 

„Neka i nešto malo drugačije, mene gusta i to moderno, za promjenu, zašto mora biti vazda sve isto?“, komentirala je Drage Mojaš. 

Prozračno, zaštićeno, uz smjernice konzervatora

Autor po čijem se rješenju uređuje placa je Dinko Peračić, nagrađivani arhitekt koji je pojasnio kako bi placa  po mnogočemu trebala biti specifična. 

„Ona po svojoj prirodi mora imati visoki otvoreni zračni prostor radi provjetravanja, s druge strane, mora biti i zaštićena, a s treće strane konzervatori su uvjetovali da krov bude nizak kako bi se vidjeli svi elementi ljetnikovca“, pojasnio je arhitekt Peračić samo početne izazove samog projektiranja. Nakon brojnih konzultacija i studija, zaključeno je kako je najbolje rješenje krov koji se okreće, pa tako štiti u slučaju kiše, dok je ostatak vremena otvoren. 

Konstrukciju nosi čelik prekriven platnom kako bi se propuštalo svjetlo. 

„Konstrukcije će imati unutra svoje vlastito svjetlo pa će djelovati kao svjetleći jastuci koji daju ujednačeno svjetlo na cijeloj tržnici navečer, a koje se može regulirati“, pojasnio je i kazao kako će upravo po tim svjetlosnim tendama gruška placa biti prepoznatljiva. 

Osim pomičnog krova, i stolovi, odnosno banci će se moći micati, a njihova konfiguracija će biti izrađena na način da odgovora uvjetima prodaje voća, povrća i cvijeća u jutarnjim satima, uz mogućnost prenamjene u popodnevnim ili večernjim satima. 

„Ključno je da svaki dan tržnica radi kao zelena tržnica, da se ne događa da imamo prodaju koja bi tu došla umjesto voća i povrća. No, oprema je složena tako da se kroz popodne ili navečer neke druge stvari mogu prodavati. Tu onda može biti i neki sajam, degustacije i slično“, pojasnio je ranije arhitekt Dinko Peračić.

*Iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika