Gospar Ivo Batričević u ovom broju rubrike ''Priče o moru i brodovima'' odlučio je pisati o jednoj brodarskoj kompaniji za koju se veoma malo zna. S pogledom u prošlost, od 1900. godine pa sve do današnjih dana, dobro je poznato kako je ovdje bilo dosta malih i velikih brodarskih kompanija, ali o ovoj brodarskoj kompaniji se najmanje piše i najmanje zna.

„Prvo dalmatinsko trgovačko društvo s.o.j.“ osnovano je u Dubrovniku 24. kolovoza 1907. Odmah na početku potrebno je pojasniti značenje dijela imena naziva ''društvo s.o.j.'' što znači društvo s ograničenim jamstvom. Prvo dalmatinsko društvo s.o.j  osniva nekoliko dubrovačkih 'akcionera' te u glavnicu društva ulažu: Samuel Kaldor, Božo Banac, Ivo Račić, Mato Guska, Ivo Knego, Luko i Pasko Grbić, Pero Šutić, Pero Kolić, Ilija Kelez, Luko Jakobušić, Đuro Kovačević, Hrvatska vjeresijska banka, Dubrovačka trgovačka banka i dr. Upravni odbor činili su: Samuel Kaldor, Pasko Grbić, Pasko Kolić, i Đuro Sessa. Nakon 21. veljače 1939. prokura društva  povjerena je Vinku Ivančeviću.

Od trgovine građevinskog materijala do prerade ulja

Kompleks se nalazio u najdubljem dijelu gruškog zaljeva i zauzimao je dva hektara površine. Jezgra buduće tvornice je bila ljetnikovac Bassegli- Gozze. Na samom početku Prvo Dalmatinsko društvo s.o.j. bavilo se trgovinom građevinskog materijala među kojim su bili cement, drvo, pločice, šamot za peći, izolacijski materijal i krovno ljepilo. Društvo je s vremenom raslo te je počelo širiti svoju djelatnost kupovinom zemljišta te gradnjom skladišta i pogona koji su se pružali sjeverno od ljetnikovca Bassegli- Gozze. Društvo je imalo svojih pet parobroda.

Od 1925. godine društvo se počelo baviti preradom i rafiniranjem ulja, a 1928. grade 40 metara visok dimnjak od strane specijalizirane bečke tvrtke koji je postao simbol industrijskog Dubrovnika. Poslije Drugog svjetskog rata Prvo dalmatinsko društvo prelazi u državno vlasništvo i dobilo je novo ime ''Radeljević''. Bavili su se preradom i rafiniranjem ulja što je zbog zastarjelosti pogona s vremenom postalo neisplativo i ekološki neprihvatljivo za jedan turistički grad.

Nakon početka Domovinskog rata tvornica Radeljević skoro ništa nije radila te su pokušali u ulici S.S. Kranjčevića pored same tvornice otvoriti malu butigu s prehrambrenim proizvodima i nazvali su je ''Prvo dalmatinsko društvo''. Nedugo kasnije su je zatvorili zbog malog prometa i to je bio zadnji spomen imena nekadašnjeg društva. Nakon privatizacije tu dolaze i odlaze razna privatna društva kao što su Mediator, Konzum, pekare i više manjih poslovnih prostora. Danas su najveći dio oko zapuštenog ljetnikovca Bassegli- Gozze Sanitatov parking, pekara i neki manji poslovni prostori.

Škrti podaci u literaturi

A sada nešto više o brodarskoj kompaniji koja je imala pet parobroda  koji su na ciminjeri imali oznaku D.D., a između ta dva slova je bilo uglavljeno slovo T, a to je bio naziv „Dalmatinsko trgovačko društvo“. Zanimljivo je kako u Pomorskoj enciklopediji, pod slovom P uopće nema ni traga ovom društvu, a ni parobrodima. U Pomorskom leksikonu su samo navedeni škrti podatci kako je Prvo dalmatinsko trgovačko društvo osnovano 1907. te da su imali  od 1924. do 1941. dva mala parobroda  velike obalne i tri parobroda duge plovidbe.

Kako se veoma malo zna o toj Dubrovačkoj kompaniji autor Ivo Batričević je odlučio napisati o ovom društvu 'po svome' i ono što on zna. U prilogu je jedna lijepa fotografija parobroda „Četvrti“ slikana na Lapadskoj obali između bivšeg škvera Mata Krile i današnjeg hotela Lapad gdje je brod bio vezan u četverovez. Po provi je imao dva sidra u moru, desni dio krme je bio vezan na kamenu bitvu pored kuće dr. Antunice, a lijevi kod bivšeg pristaništa dubrovačkih barkariola. Danas nema, ni jedne, ni druge bitve jer je sve poklopila Marina Frapa. Druga fotografija je parobroda imena „Treći'', ali autoru nije poznata luka slikavanja.

Parobrod imena „Prvi dalmatinski“ izgrađen je 30. rujna 1875. godine pod imenom Devonshire za vlasnika Williama Milnesa iz Londona, imao je 678 BRT-a, bio je duljine 56,8 M, a širine 9,1 M, parni pogon od 90 Ks, brzina 9 čvorova. Promijenio je vlasnike i ime 1884, 1885, 1891, 1896, 1903, 1912, 1923 i 1924-te ga kupuje Prvo dalmatinsko trgovačko društvo s.o.j. i daje mu ime „Prvi dalmatinski“. U društvu plovi dvije godine te ga prodaju 1926., kada dobiva novo ime Aurora i još jednom mijenja vlasnika 1931., a sve plovidbe završava krajem 1933. u jednom talijanskom rezalištu.
 
Parobrod imena „Drugi dalmatinski“ izgrađen je u kolovozu 1889. pod imenom Norina za vlasnika J.T. Salvesen & Co, Leith, imao je 1096 BRT-a, duljina 68,3 M, širina10,1 M, parni pogon jačine 99 Ks. Mijenja vlasnike i imena 1912., 1924., i 1926. ga kupuje Prvo dalmatinsko društvo s.o.j. i daje mu ime „ Drugi dalmatinski“. U društvu plovi 11 godina te ga 1937. prodaju Parobrodarskom društvu Grgić s.o.j. iz Vranjica. Za vrijeme Drugog svjetskog rata rekviriran je pod zastavom Velike Britanije te sve svoje plovidbe završava u svibnju 1946. u rezalištu brodova Lisabon- Portugal.
 
Parobrod imena „Treći“ izgrađen je 1902. pod imenom Hindustan za vlasnika Hindustan Steam Shipping Co. Ltd.- J.W. Squance, Sunderland. Imao je 3756 BRT-a, duljina 109,9 M, širina 14,2 M., parni stroj trostruke ekspanzije. Mijenja vlasnike i imena 1912., 1918., 1920., 1922., 1925., a 1927. ga kupuje Prvo dalmatinsko trgovačko društvo s.o.j. i daje mu ime „Treći“. Nažalost parobrod Treći na putovanju iz Šibenika za Rotterdam s teretom boksita je 10. kolovoza 1933. potonuo 25 nautičkih milja sjeveroistočno od Brindizija u Italiji na poziciji 42 03 N i 17 34 E. Posadu od 25 članova i zapovjednika V. Vekarića su spasili te parobrodom Bosanka sigurno doveli u luku Gruž.
 
Parobrod imena „Svarog“ je izgrađen 1901. godine u brodogradilištu Stettin - Grabow pod imenom Diamant, vijao je Njemačku zastavu. Imo je 938 BRT-a, duljina 62,9 M, širina 9,0 M, pogon parni stroj. Mijenja vlasnike 1912., 1917., 1924., 1933., i 1934. ga kupuje Prvo Dalmatinsko trgovačko društvo s.o.j. i daje mu ime „Svarog“ ( Svarog je u slavenskoj mitologiji bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo sunca kod Slavena). Nakon godinu dana 1935. Prvo dalmatinsko društvo ga prodaje te parobrod ponovo mijenja vlasnike i imena 1938., 1940., 1950., a 18. rujna 1953. završava svoje plovidbe u rezalištu Vado u Italiji.
 
Parobrod imena „Četvrti“ je izgrađen 1884. godine pod imenom Hungaria za Hamburg America Line (Hapag) iz Hamburga. Imao je nosivost 3150. tona, duljine 88,6 M, širine 11,1 M, pogon parni stroj, brzina 8,5 čvorova. Mijenja vlasnike i imena 1910., 1919., 1921., a 1930. ga kupuje Prvo dalmatinsko društvo s.o.j i daje mu ime „Četvrti“. Godine 1941. biva torpediran kod Malin Heada u Irskoj te su ga odmah popravili i prodali Irish Shipping Co., a svoje plovidbe završava 19. siječnja 1948. u Dublinu.

Tako 1941. godine završava postojanje jedne male brodarske kompanije koja nije više mogla opstati zbog ratnih vihora, a i da su nekim slučajem i preživjeli rat slijedila bi im nacionalizacija koju je doživjelo Prvo dalmatinsko društvo s.o.j.

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom.