test

S NJEGA SE SKAKALO I BJEŽALO POLICIJI Brod 'Mošćenice' je bio plutajući disco klub, budio je Gružane i Lapađane

Autor: Ivo Batričević
Brod Mošćenice bio je plutajući disco koji je glasnom muzikom budio Lapađane i Gružane, a Igre su ga kupile za potrebe predstave. Ivo Batričević u rubrici 'Priče o moru i brodovima' Dubrovačkog dnevnika donosi zanimljivu priču o 'Mošćenicama'. 

Brod Mošćenice je izgrađen u Piranu 1950. godine kao drveni loger, bruto tonaže 190, duljine 32,66 M, širine 8,08 M. 

Nakon 20 godina plovidbe prevozeći sve vrste tereta po cijelom Jadranu, m/b Mošćenice je svoje plovidbe završio na vezu lučice Igrane kod Makarske. Tu su ga primijetili dubrovački poduzetnici Ivo Škarica i Murat Đurbuzović koji su imali naum pronaći brod koji bi služio za neku svrhu ugostiteljstva. Međutim, zbog veličine broda i skladišta odlučili su ga preurediti u stacionirani - plutajući disko klub. 

Mošćenice nisu imale svoj pogon te su novi vlasnici iznajmili školski brod Nautika u vlasništvu Srednje pomorske škole iz Dubrovnika i doteglili ga u Gruž. Brod su vezali u četverovez za trajno na lapadskoj obali između Kazbeka i hotela Lapad. Po provi su bacili dva teška sidra sa sidrenim lancem i to dosta daleko od broda jer je trebalo tu stati po jakoj buri i ostalim vremenskim nepogodama, a krmu su lancanama vezali za obalu. Odmah su pristupili radovima te je drvene radove izvodio brodograditelj Ivo Buratović. Napravljena je drvena skala za popet se na brod te se odmah sređivao sami ulaz iz kojega se ulazilo u brodsko skladište tj. u budući disko klub. 

Uredili disko

Napravljen je šank s crvenim barskim stolicama, separei sa stolovima, podij za ples i mjesto za disko đokeja. Na samoj obali pred krmom broda su doveli i ukopali priključak za struju i vodu. Dana 31. ožujka 1971. u Lučkoj kapetaniji Dubrovnik brod su upisali kao plutajući objekt oznake DB 2, namjene restoran / disko, s imenom NELSON. Ime je dobio po poznatom britanskom admiralu Nelsonu, ali je bilo zvučno i popularno ime za jedan disko klub početkom 70-tih godina. 

Na samom dolasku broda u Gruž njegovi bokovi su bili piturani u blago rozu boju, a nakon otvaranja diska brod je dobio bijeli trup, zatim tamno kafeni, kasnije crni, a uskoro i natpis bijelim slovima preko cijelog boka ''Discoteque Nelson''. Koliko se ja sjećam nikad nije radio kao neki restoran već samo u noćnim satima kao disko klub. 

U novinskom članku iz 1971. pod naslovom: „Ploveći disko klub“ kojega potpisuje novinar Ante Bautović piše: „Stari isluženi trabakul  dovitljivošću svojih vlasnika dobio je, pošto je decenijama prevozio uzduž jadranske obale svakojake terete, novu namjenu. Sad se u njegovom potpalublju svake večeri skupljaju mladići i djevojke i njišu u raznovrsnom plesnom ritmu. Disko- klub NELSON kako je rashodovano plovilo nazvano, usidren je uz lapadsku obalu,  i dok je to omiljen kutak lapadske i gruške omladine, trn je u oku stanarima okolnih kuća jer od visokonaponske glazbe ne mogu zaspati do kasno u noć“.        

Skakalo se s njega i bježalo policiji

Nelson je bio poznat  i po skokovima s broda lapadskih i gruških mladića koji su bili posebni gušti i takoreći su prešli u masovnost tako da je i policija morala dolaziti i tjerati ih. Moj prijatelj Božo Skaramuca iz Lapada mi je napisao ispod slike NELSONA: ''Da, skakali smo s Nelsona, a policija nas je nekoliko puta tjerala, pa bi zaplivali prema Gružu, oni u fiću prema Batali (jer se je tada vozilo obrnutim smjerom od današnjeg), a mi onda isplivamo iza Orsana!''

 Ponekad su Nelsona nakon ljetne sezone teglili uglavnom s brodom Nautika u gradski porat te imam više slika gdje je vezan uz rivu na velikom mulu.  Nakon  što je disko klub NELSON radio oko dvije ipo godine te se nešto s njime i zaradilo, ali pretpostavljam nedovoljno, brod je trebalo izvući u škver jer godinama nije bio izvučen, a trebalo je i detaljno srediti podvodni dio. Vlasnici su se odlučili na prodaju te su od početka 1973. godine novi vlasnik Dubrovačke ljetne igre koji mu daju novo ime SANTA MARIA.

Prilagodba za predstave

Odveden je u škver Mokošica koji je tada bio u vlasništvu Grebena iz Vela Luke i vidno su promijenili vanjsku vizuru broda prilagođenu za predstave. Santa Maria je brod glumac i na njemu su se izvodile predstave Miroslava Krleže naslova Kristofor Kolumbo u režiji Giorgiaja Para. Brod SANTA MARIA (izvor : Mojtv.hr) u predstavi putuje zajedno s gledateljima u nepoznato, dva sata  ploveći (u teglju jer nemaju motor) oko otoka Lokruma. U predstavi su glumili: Božidar Boban (Kolumbo), Mirko Vojković, Martin Bahmec, Zvonimir Lepetić, Ivo Kadić, Ratko Buljan, Drago Meštrović, Fabijan Šovagović i drugi. Brod je, osim glumaca, imao i minimum posade te i kapetana duge plovidbe Vlaha Regja koji je bio odgovoran za brod.

SANTA MARIA (izvor podataka je Marijan Žuvić) je zbog lošeg održavanja podvodnog dijela potonuo u Mokošici zadnjih dana 1973. Izvađen je odmah i popravljen već u siječnju 1974. Na kartolinama i na starim fotografijama iz 1974.-1977. sam viđao da ga za vrijeme plovidbe tegli mali vojni remorker koji je inače bio stacioniran u brodogradilištu Bijela - Crna Gora. SANTA MARIA nakon predstava je bila teglena i sidrena u Rijeci dubrovačkoj pred ljetnikovcem Sorkočević. 

Rastanak od Igara

U novinskom članku iz 1977. pod naslovom: “Rastanak Kolumba i Santa Marie“ koji potpisuje novinar Ante Bautović piše: „Tri sezone uspješno je navigao Božidar Boban na „Santa Mariji“, tumačeći glavni lik u predstavi Miroslava Krleže „Kristofor Kolumbo“. No,  teatarskoj „plovidbi“ festivalskog dramskog ansambla došao je iznenada kraj, jer „Kolumba“ više neće biti u programu Dubrovačkih ljetnih igara. A bez njega ni brod „Santa Maria“ nema nikakve svrhe pa će ga, kako smo obaviješteni, Dubrovačke ljetne igre prodati. Tko će biti kupac, još se ne zna, ali se za plovilo interesira više novih potencijalnih kupaca.“

U Dubrovniku je ostao sve do 1977. kad ga je kupio Josip Španjol iz Rijeke i oteglio u Mali Lošinj. Tamo je bio usidren u samoj luci kao brod restoran sve do 1977./78., a onda je otegljen  kod otočića Koludarca i tamo nasukan na plitko dno. Napušteni brod je 1994. godine zapaljen i izgorio je do vodene linije, a ostaci SANTA MARIE još su tamo, ali vjerojatno neki sitni željezni dijelovi jer ostalo su ipak uništili valovi, podvodni ronioci, te se i drveni brod sam od sebe raspao.                                        

Popularni Članci