Smisao lokalne politike trebao bi biti djelovanje za zajednicu u smjeru poboljšanja života stanovnika lokalne sredine. Ta udžbenička definicija naravno vrijedi samo prije izbora, no stvarnost je nešto drugačija. Aktiviranjem u politici pojedinac stječe brojne benefite poput radnog mjesta, prvog reda u kazalištu, odlaska liječniku preko veze i sličnih usluga koje ljude na tim pozicijama čine 'prvima u selu'. Nakon isteka mandata bivši vijećnici najčešće prestaju biti politički aktivni, odjednom nestaje velika briga za javno i lokalno dobro, a uz sve to izostaje i kritika prema aktualnoj vlasti pod izgovorom kako se više ne bave politikom. Oni koji ostaju u areni ili pak novi koji dođu zagrijani su i spremni za novi ciklus obrazaca političke kulture. 

Od posljednjih lokalnih izbora je prošlo godinu dana. U političkom smislu ne možemo reći da se dogodilo nešto posebno. Vladao je tada HDZ, vlada i danas, manje-više uz slične obrasce političkog ponašanja. No, to ne znači da se životi političara nisu promijenili. 

O izazovima koji su bili u njihovom mandatu te kako gledaju na političku scenu danas popričali smo s bivšim vijećnikom HDZ-a Perom Milkovićem i nekadašnjom vijećnicom SDP-a Tatjanom Šimac Bonačić. Po prvi put u vijećničkim klupama DDS-a sjedi Slavica Grkeš koja je prokomentirala koliko joj se život zbog političkog djelovanja promijenio unatrag godinu dana. S političkim analitičarom Perom Maldinijem razgovarali smo općenito o ulozi vijećnika, oporbe i kritike spram politike.

SMISAO GRADSKIH VIJEĆNIKA

Nekadašnji HDZ-ov gradski vijećnik Pero Milković smatra kako sadašnji saziv Gradskog vijeća dobro funkcionira.

- U ovih godinu dana bilo je oko 11 do 12  sjednica tako da dolazimo do zaključka da se svakoga mjeseca održavala po jedna sjednica što je pohvalno. Preko 300 točaka je prihvaćeno i usuglašeno kroz dnevni red što su dobre brojke. Također, dobro je da se susreti vijećnika prenose putem medija pa su i građani o svemu informirani – kazao je Milković te dodao kako se po tim podacima vidi kako vijećnici rade.

Milković je istaknuo kako mu je najzanimljivije bilo, dok je bio gradski vijećnik, to što ga građani na ulici prepoznaju.

- Često bi me zaustavili i pričali o svojim problemima s ciljem da im pomognem. Većinom su to bile stvari poput javne rasvjete, košnje trave, postavljanje klupa i slične komunalne stvari. Naravno iz pozicije vijećnika puno je lakše realizirati sve to -  komentirao je. Smisao gradskih vijećnika, dodao je Milković, je služenje građanima. Po njegovom mišljenju do toga se dolazi tako što vijećnici iznose argumente tijekom sjednice s ciljem rješavanja problema.

-Puno je lakše kada se razgovara na takav način jer se putem govornice izravno pomaže građanima. Ja sam uvijek svima bio dostupan. Ljudi su me najviše pitali za pomoć putem društvenih mreža. Ono što je realno i ostvarivo raspravili bismo na klubu vijećnika i onda se to komunicira tijekom sjednice Gradskog vijeća. Ljudi takav način rada prepoznaju i cijene – naveo je Milković. 

Za njega je poanta vijećničkog mandata služenje građanima Dubrovnika.

- Bila mi je čast biti vijećnik. To nosi prava, obveze i općenito odgovornost – istaknuo je.

Na kritike s kojima se susretao Milković gleda pozitivno.

- 'Na prvu' kritika možda zasmeta i ona ponekad zaboli, posebno ako je na osobnoj razni i nije opravdana. Ipak smo ljudi od krvi i mesa.. No, ako je ona opravdana, uvijek mi je bila smjernica. Na račun kritika čovjek se gradi da bude što bolji i odgovorniji kako bi u konačnici mogao pomoći drugima. Ne treba kritiku uzimati za zlo, ona je nešto zbog čega se treba zaustaviti i propitati svoj stav i djelovanje tako da je ne treba odbacivati. Višeumlje je smisao demokracije tako da su poželjni različiti stavovi i obrazloženja – smatra HDZ-ov Pero Milković koji ne odbacuje ponovni angažman u Gradskom vijeću.

- Ako narod odluči, ja ću ponovno biti vijećnik. Vijećnik kao javna osoba mora biti na raspolaganju 24 sata. To je stvar izbora jer možete prihvatiti tu poziciju ili ne. Birači nas biraju da zastupamo njihove interese, a za mene je to čast i obveza – zaključio je bivši gradski vijećnik Pero Milković.

NEPOTPISANA KOALICIJA I STRANAČKI ŽETONČIĆI

SDP-ova Tatjana Šimac Bonačić komentirala je sadašnji saziv Gradskog vijeća koji, zbog izmjena zakona, broji manje vijećnika nego prethodni. 

-Ovo Gradsko vijeće, sastavljeno od vijećnika s osam lista, je mješovito, ali dogovoreno društvo ili kako oni to vole reći kompromisno. Vladajuća stranka, koja je dobila sedam vijećničkih mandata, trebala je još ruku za većinu. Kod izglasavanja proračuna i raznih drugih prijedloga vidi se tko je koalicija. Bez obzira na to što neki koaliciju nisu potpisali, te što se priča vladajućih bazira na tome da idu projekt po projekt, tijekom rada Gradskog vijeća se iskristaliziralo tko je uz vladajuće, a tko je oporba. Nepotpisana koalicija koju su nazvali “otvoreni model Gradskog vijeća”, sigurno nije bezuvjetno podržavanje. Stranke ‘žetončići’ i pojedinci igraju i dogovaraju, ali ispod stola – komentirala je Šimac Bonačić koja smatra kako SDP-ovi vijećnici prednjače po pitanjima, prijedlozima, amandmanima i raspravama. Kritizirala je odnos žena i muškaraca u Vijeću.

- Šest žena i 15 muškaraca nije baš dobar omjer i pokazuje kako dubrovačku političku scenu vode muškarci – kazala je bivša SDP-ova vijećnica koja je u zadnjem sazivu bila u oporbi. Smatra kako je teorija o slaboj oporbi stvar dojma  i medijske prezentacije.

- Kada bi postojali jasni kriteriji,  ocjena bi bila objektivna i onda bi se mogla prihvatiti. Aktivnosti se mogu promatrati kroz broj rasprava, pitanja, amandmana, pressica, priopćenja, ali i kroz način nastupa. Više će pažnje privući 'fajt', što će možda kod nekih povećati dojam aktivnosti. Način nastupa ovisi o osobnosti vijećnika. Netko će s par osebujnih nastupa privući veću pažnju i steći će se dojam aktivnosti, dok će proći neprimijećeno netko tko argumentirano raspravlja i postavlja suvisla pitanja – navela je Šimac Bonačić. Dodala je kako su vladajući uvijek u prednosti s obzirom na zastupljenost u medijima što u konačnici stvara dojam. 

Mišljenja je da političari kritike trebaju „saslušati pa trijažirati“.

- One pristrane, koje se lako prepoznaju tijekom vremena, spremite u smeće. Naravno, ako su opravdane, treba ih uzeti za poboljšanje. Takve konstruktivne kritike treba uvažiti, jer nitko nije idealan niti nepogrešiv. Zlonamjerne sam obično prepoznavala, pa nisu kod mene osobno igrale ulogu – kazala je.

Tatjana Šimac Bonačić kaže kako je zadovoljna kada se osvrne na svoje djelovanje u lokalnoj politici.

- Prošlo je neko vrijeme, ali osnovni osjećaj je zadovoljstvo. Teme koje sam otvarala su one  gdje sam se osjećala ‘doma’, a to su društvene djelatnosti, predškolsko obrazovanje, škole, programi odgoja, socijalni programi, osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, mladi, starija populacija, ekologija, gospodarenja otpadom i slično. Izleta je bilo i u infrastrukturu, promet.. Davala sam i inicijative i prijedloge za uvrštavanje u dnevni red sjednica. Na moju inicijativu Grad Dubrovnik je potpisao Europsku povelju o ravnopravnosti spolova žena i muškaraca na lokalnoj razini – navela je  SDP-ova Tatjana Šimac Bonačić koja je dodala kako nema želju ponovno djelovati aktivno u politici, no redovito prati što se događa.

POLITIKA I PRIVATNI SEKTOR

Slavica Grkeš godinu dana djeluje u novom sazivu Gradskog vijeća u klupama DDS-a. Prisjetila se svog prvog dana.

- Kad sam ušla u vijećnicu, rekla sam da to nije mjesto za mene, poznavala sam tek 4-5 osoba, osjećala sam se kao da sam sletjela na Marsa. S druge strane, velika je to čast i zadnjih godinu dana konstantno se propitujem, važem, komuniciram s ljudima više nego ikad. Po prirodi sam ekstrovertirani introvert pa mi treba vremena i mira da procesuiram sve. Inače u životu i poslu imam slobodu donošenja bilo kakvih odluka jer se tiču samo moje egzistencije i dosta sam nestrpljiva, a ovdje je to sve totalno drugačije i morala sam se naučiti i pomiriti da ne funkcionira sve na način kakav sam navikla. Rekla bih kako je ovo za mene još jedan izlazak iz komfor zone – opisala je Grkeš.

U politiku se uključila, kako ističe, zbog želje da ljudima približi rad u privatnom sektoru. 

- Nikad me nije bilo strah politike jer sam davno shvatila da je bitan dio života svih nas. Da sam htjela pasivno promatrati, ostala bih na tribinama i nastavila dovikivati igračima. Cilj mi je približiti privatni sektor i izazove istog javnom sektoru koji postoji da pomogne ovom prvom, da se nadopunjuju. Također želim ukazivati na turizam jer neki ga znaju samo u teoriji i o njemu čuju jednom mjesečno iz brojeva izvučenih s eVisitora – kazala je DDS-ova vijećnica.

Ističe kako bi voljela da se izjednače brojke u Gradskom vijeću – šest vijećnika od 21 je zaposleno u privatnom sektoru, a samo je šest žena među njima. Grkeš dodaje kako nije imuna na kritike.

-Da sam zaposlena i da primam plaću iz neke državne blagajne vjerojatno me ne bi dirale. S obzirom na to da svaku kunu zaradim sama i da puno radim, smeta me kada netko komentira ljude oko mene, a s kojima u životu nije progovorio. Svatko ima pravo komentirati bilo koga tko je svjesno prihvatio biti u politici ili tko obavlja neku funkciju plaćenu javnim novcem. Na nama je kako ćemo tu kritiku primiti. Netko ne bi nikad ušao u politiku, a ja ne bih nikad radila negdje od 8 do 16 sati, a da ne smijem ništa reći - stav je Slavice Grkeš koja još uvijek nije sigurna hoće li se nastaviti baviti politikom nakon isteka ovog vijećničkog mandata.

- Htjela bih da se ljudi što više aktiviraju jer svi imamo pravo na to, ako se ne bavimo politikom - bavi se ona nama – zaključila je Grkeš.

SLAB INTERES ZA POLITIKU I 'MRŠAVA' OPORBA

Zašto se ljudi sve manje bave politikom komentirao je politolog prof. dr. sc. Pero Maldini.

- Razlozi opadanju interesa za politiku mogu biti dvojaki. S jedne strane, u stabilnim prilikama kada je stupanj izvjesnosti i predvidljivosti relativno visok, pravila političke igre jasno utvrđena, a socioekonomske prilike dobre, građani su razmjerno manje zainteresirani. To se obično odražava kroz relativno manju izlaznost na izborima, ali ne utječe na druge oblike političke participacije. S druge strane pak, slab interes za politiku može biti izraz apatije, osjećaja nemoći da se utječe na promjene i na djelovanje političkih aktera, osobito vlasti. To je često obilježje nedostatno razvijenih demokracija, ne nužno zbog dominantnog utjecaja političkih aktera na institucije i na društvo već i zbog dominantnih obrazaca političke kulture, obilježenih pasivnošću, autoritarnom sviješću i čekanju da netko drugi, poglavito država i vlast rješavaju probleme pojedinca i društva. Ta društva obilježavaju razmjerno slabo razvijene strukture civilnog društva i posljedično niska politička participacija, i to ne samo ona minimalna – izlazak na izbore, već ona najvažnija – aktivno djelovanje između izbornih ciklusa – pojasnio je Maldini.

SAMO NEKA JE KONSTRUKTIVNA KRITIKA

Vladajuća stranka u lokalnoj sredini je dominantna tako da se pozicija oporbe ponekad čini uzaludna. Posebice je to izraženo u slučaju malobrojnih i raspršenih stranaka koje kritiziraju svaka sa svoga gledišta. Mladini smatra kako bi se svaka oporba trebala zapitati zašto je u oporbi.

- Ono što je najčešći problem naše oporbe, neovisno o kojim je strankama i sredinama riječ, jest njihov uglavnom reaktivan, a ne proaktivan odnos prema vlasti, odnosno izostanak volje, kapaciteta i truda da ponude konzistentne i strukturirane prijedloge javnih politika i projekata konkurentnih vladajućima. Njihovo oporbeno djelovanje tako se najčešće iscrpljuje u paušalnim kritikama, pokušajima izazivanja kriza i često neprimjerenoj komunikaciji. To je obično dobra situacija za vlast jer nema pravog pritiska na nju, pa tako oporba dodatno učvršćuje poziciju vlasti, neovisno o tome koliko je ona dobra ili nije – navodi Maldini. 

 'Konstruktivna kritika' kovanica je koja se najčešće se spominje kada se želi stvoriti dojam o vlasti koja kao prihvaća sugestije od oporbe i dozvoljava drugačije mišljenje. Taj svojevrsni oksimoron postao je ustaljen pa ga i oni koji kritiziraju vole koristiti jer ih to štiti od toga da u lokalnoj sredini dobiju etiketu 'rušitelja' i onih koji njorgaju dok marljiva vlast radi za opće dobro. Politolog Maldini je komentirao vlada li politika nezamjeranja koja je kanalizirana kroz svojevrsni strah od kritike.

- Dovoljno dugo razvijamo demokraciju i živimo u slobodnom društvu da bismo već mogli biti neopterećeni autoritarnim refleksom straha od nezamjeranja. Nezamjeranje može biti sociopsihološka dispozicija autoritarne osobe, odnosno dio autoritarnog sociokulturnog naslijeđa, koji – ako je proširen – oblikuje podaničku kulturu u kojoj kritika nije dobrodošla. Međutim, izostanak kritike i nezamjeranje mogu biti i racionalan izbor pojedinca u situaciji koja omogućuje maksimiranje osobne dobiti ili zadovoljenje određenog interesa i odvija se kroz  traženje zaštite ili protekcije od izvora moći u zamjenu za pružanje (političke) potpore. Tu je, između ostalog, i ishodište klijentelizma i korupcije, kojih nije pošteđeno ni jedno društvo. Pitanje je, međutim, normativnog okvira koji to regulira, odnosno ne dopušta takve odnose u prostoru regulacije javnog interesa. Stoga je otvorena kritika u slobodnom javnopolitičkom prostoru ključna, ne samo za transparentno vođenje politike već i za zdrave društvene odnose općenito. Pritom treba razlikovati argumentiranu kritiku od objeda i uvreda, na žalost sve češćih u našem političkom prostoru, a koje devalviraju demokratsku raspravu. Djelovanje vlasti, barem u demokraciji, kao i prostor slobode bitno su određeni upravo sposobnošću i voljom građana da otvoreno i kritički raspravljaju o javnom interesu – zaključio je prof. dr. sc. Pero Maldini.

*Članak je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika