BEZ POZNAVANJA STATUTA JE NEMOGUĆE UPOZNATI DUBROVAČKI KOLEKTIVNI IDENTITET 

Gradonačelnik Mato Franković obratio se prisutnim sugrađanima.

„Impresivna je i divljenja vrijedna ova spoznaja o snazi i dugotrajnosti Dubrovačkog statuta iz 1272. godine. Sama činjenica da se ta zbirka pravnih normi primjenjivala od svog donošenja u 13. stoljeću sve do pada Dubrovačke Republike, dokaz je njegove kolosalnosti kao pravnog okvira tog vremena. To što je Statut je sastavljen, izglasa i stupio na snagu prije 750 godina, pokazuje nam stupanj uređenosti države i tadašnjeg društva, a uredbe koje su sadržane na njegovih stranicama dočaravaju koliko je dubrovačko društvo uistinu bilo napredno i civilizirano u vrijeme snažnog trgovačkog i pomorskog procvata. Poznato je kako Dubrovački statut nije najstariji takav dokument na ovim prostorima, ali je isto tako neoboriva činjenica da je kudikamo temeljitiji, razrađeniji i sveobuhvatniji od onih koji su mu prethodili. S mijenama koje su donosili desetljeća i stoljeća, i Statut se mijenjao, ali je upravo zato 500 godina opstao kao podloga svakog pravnog postupanja i reguliranja društvenih odnosa. U našim povijesnim vrelima postoje dokazi koji tu tvrdnju potkrepljuju. Detaljne i pažljivo sročene odredbe Statuta preslikavale su se na svaki segment života i odnosile su se na sve slojeve društva, od pučana do plemstva i obnašatelja vlasti,“ izjavio je Franković, naglasivši ponovno važnost i vrijednost Statuta.

„S rukom na Statutu, tadašnji dužnosnici prisezali su na časno i predano obnašanje dužnosti. Statutarne uredbe i propisi primjenjivali su se na kneževe, vijećnike, suce, trgovce, obrtnike, pomorce, graditelje, njima su bili strogo regulirani i obiteljski odnosi, komunalno uređenje, urbanistička pravila, svaki segment srednjovjekovne zajednice. Dubrovački statut potvrđuje da je i prije 750 godina pravna i društvena uređenost bila jedini jamac napretka i sigurnosti, i u tome nalazim njegovu najveću vrijednost. Bez upoznavanja s Dubrovačkim statutom, nemoguće je istinski poznavati dubrovački kolektivni identitet i pojmiti njegove značajke. Političari to znaju reći, a siguran sam i kako sam i sam to pokoji put istaknuo, kad bismo uzeli sve odredbe i norme koje su sadržane u njegovih osam glava, pa da ih uz nužne prilagodbe preslikamo u današnje vrijeme, ne bismo se izgubili. Dapače, čvrsto vjerujem kako bi nam i danas bio vrijedan putokaz u stvaranju boljeg i pravednijeg društva,“ izjavio je.

PONOSNI NA CIVILIZACIJSKE DOSEGE

Renata Margaretić Urlić iz Ministarstva kulture posebno je pozdravila kulturnjake i znanstvenike zahvaljujući čijoj se sinergiji čuva sve ono što je naslijeđeno te je čestitala gradonačelniku i njegovom timu što uz zanimljive događaje podižu svijest kako građana tako i turista o važnosti vrijednog naslijeđa, kao i Državnom arhivu koji su 'veliki, strastveni čuvari dragocjenog blaga kojeg čuvaju'. Tom je prilikom podsjetila i na povrat Papinskih dokumenata.

„Posebna mi je čast jer se večeras upravo u trenutku obilježavanja Dana državnosti u HNK u Zagrebu kojem prisustvuje ministrica kulture i medija, mi večeras okupljamo ovdje u Sponzi, na 750. obljetnici Statuta. Možda postoje slučajnosti u povijesti, možda i ne, ali činjenica je kako smo mi Dubrovčani iznimno ponosni na svoju tradiciju, i to ne samo na onu umjetničku i kulturnu nego i na ovu civilizacijskih dosega, prava, državotvornosti, svega onoga što nas je u tim trenucima dovelo do toga da imamo pravnu državu, Republiku koja je opstajala stoljećima i koja je tako mala uspjela odoljeti velikim silama, uvijek u teškom geopolitički i strateški nemirnom burnom trenutku,“ izjavila je.

BLAGO KOJE ČUVAMO, ALI I IZ KOJEGA I UČIMO 

Župan Nikola Dobroslavić je podsjetio kako Statut nije bio samo pravna zbirka odredbi i smjernica, nego i temeljni akt državnosti Republike.

„Statut je sadržavao, a to se iz njega vidi i danas, ne samo pravne norme za funkcioniranje Republike nego sve vrijednosti, tradicije i uzance kako tadašnjeg plemstva, tako i puka. Na području naše županije imamo i korčulanski statut iz 1214. godine te lastovski iz 1310., međutim oni su daleko od temeljitosti i sveobuhvatnosti Dubrovačkog statuta. I Statut grada pokazuje uronjenost ovoga prostora u zapadnu civilizaciju kojoj smo duhovno uvijek pripadali. Zapadnu civilizaciju kojoj neotuđivo pripada, od tada do danas, Dubrovnik sa svojim znanstvenicima i književnicima, kao i cijela ostala Hrvatska. To će tako uvijek i ostati. Imamo se pravo dičiti golemim blagom koje nam je ostavljeno u naslijeđe, kojega čuvamo, ali i učimo iz njega. U tom blagu, prednjači upravo ovaj Statut,“ izjavio je Dobroslavić.

ZBIRKA KOJA KRIJE SJEĆANJA NA DOGAĐAJE VEZANE UZ DUBROVNIK 

Nakon obraćanja uzvanika, uslijedio je i umjetnički program Kazališta Marina Držića, a potom i otvorenje izložbe Državnog arhiva u Dubrovniku posvećena Statutu koju prati predavanje akademkinje Nella Lonze „Dubrovački statut – vodič kroz pravni sustav i dubrovačku svakodnevicu 13. stoljeća“.

„Slavimo starinu, slavimo dugovječnost jer je Statut ostao na snazi preko 500 godina, što se danas čini nevjerojatnim. Bio je jako važan za kolektivni identitet Dubrovčana i Dubrovačke Republike. Bio je potpuno na razini najboljeg dostignuća prava Europe u to vrijeme, potpuno ravnopravno naš Dubrovački statut prati ono što se događa drugdje. Intencija izložbe je staviti naglasak na to, ali i staviti naglasak i na same rukopise. Izloženi su večeras, samo danas, najstariji primjerci,“ izjavila je Lonza. Tako se može vidjeti primjerak iz 15. stoljeća na kojemu je sveti Vlaho koji bdije nad zidinama, nad Gradom, ali i pravnim poretkom.

„Htjeli smo pokazati i kako je u tim rukopisima spremljeno puno sjećanja na događaje vezane uz dubrovačku prošlost, stare hrvatske riječi, kuge, potresi, pa čak i to da na marginama jednog rukopisa imamo naslikane kvačice ili znakove prsta koji pokazuju na neke važne stavke u tekstu,“ izjavila je Lonza.

O STATUTU 

Ove godine navršava se 750 godina od donošenja Dubrovačkog statuta koji je, u prisutnosti nositelja vlasti i uz odobravanje puka okupljenog na glas zvona, proglašen 29. svibnja 1272. Ova jedinstvena pravna zbirka time je postala i čitavih 500 godina (do pada Republike 1808.) ostala temelj pravnog poretka, snažan simbol dubrovačkog identiteta i državnosti, knjiga u koju se pohranjivalo kolektivno pamćenje dubrovačke zajednice.

Dubrovački statut iz 1272. godine spada u najstarije sačuvane statute u hrvatskim krajevima. Kako bi se ovaj značajan jubilej obilježio na dostojan način, na inicijativu Državnog arhiva u Dubrovniku, Gradsko je vijeće Grada Dubrovnika proglasilo 2022. godinu ''Godinom Dubrovačkog statuta''. Ona se obilježava nizom programa koji se odvijaju kroz cijelu godinu u suorganizaciji Grada Dubrovnika, Zavoda za povijesne znanosti HAZU, Državnog arhiva u Dubrovniku i Turističke zajednice Grada Dubrovnika te u partnerstvu s Dubrovačkim muzejima, Dubrovačkim knjižnicama, Kazalištem Marina Držića, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Folklornim ansamblom Linđo, Dubrovačkom baštinom,  Sveučilištem u Dubrovniku - Studijem “Povijest Jadrana i Mediterana” i Umjetničkom školom Luke Sorkočevića.

Svojim odredbama o funkcioniranju uprave i sudskim postupcima, o obitelji i nasljeđivanju, o zločinima i kaznama, o izazovima pomorstva i urbanom životu, idealan je vodič u rana stoljeća dubrovačke i europske pravne kulture i živopisan izvor o svakodnevici jednog srednjovjekovnog sredozemnog grada.

Uz sadržajnu, Statut je imao i snažnu identifikacijsku vrijednost. Primjerice, dubrovački plemići svake su godine u prosincu u Velikom vijeću prisezali polaganjem ruke na Statut, uz lagani naklon pred tom knjigom koja je simbolizirala državu i vrijednosti na kojima ona počiva.

Statut je sastavljen na latinskom, koji je u srednjem vijeku bio jezik prava, a tek je u novije vrijeme dobio svoje prijevode na hrvatski i engleski jezik.