Taj primjer neuređenog instituta priziva savjesti ispričala je Barbara Finderle, predsjednica Komore primalja, prisjetivši se iskustva jednog riječkog liječnika koji je odlazio na ispomoć u dubrovačku bolnicu, piše Večernji.hr.

Priziv savjesti u medicini uzima sve više maha i nejasna pravila o tome tko, pod kojim uvjetima i kada se može prizvati na savjest, a da to ne bude na štetu pacijenata, ostavljaju otvorenima brojne mogućnosti da baš pacijenti budu oštećeni.

Priziv savjesti u medicini je pravo medicinskog djelatnika da odbije pružiti medicinsku uslugu – legalni medicinski postupak, ako je u suprotnosti s njegovom savješću, odnosno motivirano je njegovim najčešće religijskim te drugim moralno-etičkim uvjerenjima. Poznato je da se javlja u ginekologiji, međutim, očito se na njega, osim ginekologa, pozivaju i anesteziolozi i drugi zdravstveni radnici.

Priziv savjesti uložilo je 13,5 posto primalja od oko 1700 koliko ih se u Hrvatskoj susreće sa zahvatima, govori anketa što ju je provela primaljska Komora. A čak svaka druga uložila bi ga da zna da zbog toga neće imati problema na poslu. Njihov strukovni Etički kodeks daje im to pravo, ako time ne uzrokuju trajne posljedice za zdravlje ili ne ugroze život pacijentice, no Zakon o primaljstvu ne spominje tu mogućnost, a već je pet puta odbijena inicijativa da se tim zakonom regulira ovo područje.

– Smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb ženi koja zatraži namjerni prekid trudnoće ili je začela postupkom potpomognute oplodnje? Smije li odbiti pružiti primaljsku skrb novorođenčetu koje je začeto u postupku potpomognute oplodnje? Ili odbiti skrb ženi koja odbija cijepiti dijete? Smije li odbiti provoditi edukaciju u cilju planiranja obitelji u dijelu koji se odnosi na kontracepciju? Smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb osobi koja je pohranila ili donirala svoje matične stanice ili to namjerava učiniti? – dvojbe su koje navodi pravnica Komore primalja Kristina Mikuličić za Večernji.hr.