Potresna ispovijest građevinara iz Dubrovnika: Upao sam u svijet heroina, kao da je u meni bila podvojena osobnost, ali na kraju sam se izliječio
U organizaciji Postaje prometne policije Dubrovnik, u amfiteatru Sveučilišta u Dubrovniku, održana je javna tribina na temu stradavanja mladih u prometu.
Na tribini su govorili Andrija Margeta iz Postaje prometne policije, klinički psiholog Josip Lopižić, liječnik iz OB Dubrovnik Matej Miloš, član MK 'Libertas Riders' Željko Mirović i bivši ovisnik, sudionik prometne nesreće Stjepan Jurinac čija je ispovijest izazvala veliku pozornost među učenicima srednjih škola s područja Dubrovnika koji su prisustvovali ovoj tribini.
Denis Pavela uvodno je kazao kako su u deset godina izgubljena 52 ljudska života, a 484 vozača koja su skrivili prometne nesreće bili su u dobi od 18 do 24 godine. Najmlađa žrtva koja je stradala u zadnjih deset godina je imala dvije godine, a najstarija 88 godina. Brzina je broj jedan, naveo je Pavela, kada se gledaju okolnosti zbog kojih je došlo do prometne nesreće. Istaknuo je kako je cilj nula stradalih u prometu na našem području.
Bivši ovisnik i sudionik prometne nesreće Stjepan Jurinac ispričao je svoju životnu priču i kako je došlo do toga da je ušao u svijet opijata.
'Bio sam kao podvojena ličnost'
"Danas živim novi život i imam novu priliku koju mnogi nisu mogli imati. Moja priča počinje iz obitelji i nažalost problem je bio alkoholizam, otac je imao taj problem i kad jedan član ima problem, to nije samo njegov, nego je problem cijele obitelji pa čak i susjeda. On je bio branitelj, na njega je jako utjecao rat, nama je radio strašne stvari... Ja nisam želio biti u takvoj atmosferi pa sam puno vremena provodio vani. Nažalost, kada ste na ulici dolazi do loših stvari. U početku kreće sve od pušenja i onda kada to jednom krene, sve ostalo samo po sebi dođe - alkohol, marihuana i ostale lake droge. Meni je to u početku bilo ispunjenje. Uz sve to imao sam i tragediju u obitelji, otac si je na strašan način oduzeo život i to me još više udaljilo od kuće. Ja sam tada bježao, ali u dubini duše sam znao da to nije život koji želim živjeti. Nadao sam se da ću pronaći neku djevojku s kojom ću nastaviti bolji život. I našao sam djevojku, koja mi je kasnije postala supruga, a i danas smo skupa, ali nažalost i nju sam uvukao u te stvari. Nisam mogao činiti bolje, kao da je u meni bila podvojena osobnost koja te non stop negdje baca. Kasnije sam se nadao da će biti bolje kada dobijem dijete, kada se zaposlim, kada dobijem auto, stan... Ali tad sam se još više razočarao, jer sam pošao u još veće zlo. Postao sam ovisnik o heroinu. Sve se srušilo u kratkom vremenu, postao sam osoba bez empatije, samo sam mislio na sebe i svoje potrebe. Jednom smo išli u automobilom do Vinkovaca kupiti novu dozu, u autu su bili supruga, dijete od devet mjeseci i ja i sletio sam u kanal, punom brzinom zabio se u betonsku cijev. Automobil je uništen, ali na svu sreću bili smo vezani i nismo ozbiljnije stradali. To je bila prva opomena da se vratim na pravi put, međutim išlo je sve dublje, počele su krađe, nasilje, vike... Bilo je strašno, ali želio sam promijeniti nešto. Dijete je raslo, imala je tri godine i rekao sam sam sebi da joj želim pružiti nešto bolje i ne želim da odrasta kao što sam ja odrastao. Tada sam otišao u komunu, trebala mi je stručna pomoć. Hvala Bogu tamo su bili ljudi koji su mi pomogli i nakon devet mjeseci sam izašao. U početku je bilo teško, odnosi su bili narušeni, živjeli smo u neimaštini, pet godina smo bili pod ovrhama, ali uspjeli smo. Preselili smo se u Dubrovnik i tu smo 15 godina, a dobili smo još dvoje djece", ispričao je u dahu svoj težak životni put Stjepan Jurinac koji se danas bavi s građevinom, a supruga ima obrt za čišćenje.
Poručio je mladima kako je svaki izazov prilika.
"Ne budite naivni, nemojte misliti da se neke stvari vas ne mogu obuzeti i kontrolirati. Droga je stvorena da vas uništi i zarobi, ne samo vas nego cijelu obitelj i prijatelje. Ona puno toga oduzima i sve to nije vrijedno", poručio je.
Teške nesreće i nepoznavanje granica
Doktor Matej Miloš iz OB Dubrovnik je ispričao s kojim se ozljedama suočavaju stradali u prometnim nesrećama.
"Svaki dan gledamo razne lomove i teške slučajeve. Sjećam se jedne nesreće koja je na kraju dobro završila. Taman sam počeo raditi u OB Dubrovnik, bio je običan ljetni dan, kada je stigla dojava o nesreći iz Župe dubrovačke. Stigla je mlada osoba, bio je sav krvave glave, doslovno neprepoznatljiv, ali disao je i komunicirao. Bio mi je poznat i pitao sam ga 'Jure, jesi li to ti?', a on je odgovorio da jest. To je bio moj prijatelj kojega sam dobro poznavao. Nevjerojatno kako je bio ozlijeđen da ga nisam mogao prepoznati. Na sreću to je bio lakši lom i oporavio se nakon nekoliko mjeseci", ispričao je doktor Miloš.
Poručio je kako medicina nije rješenje za nesreće nego je rješenje prevencija.
"Nije vrijedno nikakvog dokazivanja niti zabave, noćnog provoda. Dovoljna je jedna kriva odluka, krivi ulazak u automobil i na kraju može završiti ružno i tragično. Puno njih prođe s lakšim ozljedama, ali to nije šala mala", istaknuo je liječnik Matej Miloš.
Ljubitelj motocikla i glazbenik Željko Mirović otkrio je kako je nekoliko njegovih prijatelja iz kluba poginulo u prometnim nesrećama. Prisjetio se kako je on počeo voziti jako mlad motor, a u početku je imao dvije nesreće koje na svu sreću nisu imale tragične posljedice.
"Nisam predvidio mogućnosti i zato sam imao nesreću. Previše se pouzdamo i snagu motora, a još uz to ljudi često ne nose ispravno zaštitnu opremu. Mnogi mladi kupe skupa kacige, ali ih ne zavežu. Ja sam uvijek imao dobru svijest o opasnosti i nisam podlegao alkoholu i opijatima. Važno je prepoznati svoje granice i granice motora pa ne utrkivati se s prijateljima jer nije potrebno da nas vodi taština", poručio je Željko Mirović.