Logično, gradonačelnik ju je pitao je li ona zaista u oporbi, što je izazvalo i smijeh u vijećnici. 

No, misli li Lujić da je zaista u oporbi?

Naime, koliko god da su Lujić i njen stranački kolega Maro Kristić ustvari konstruktivni vijećnici, koji zaista sudjeluju u raspravama i prate dnevni tijek sjednice, ne može se reći niti da djeluju kao oporba u Gradskom vijeću. Jasno je to, uostalom, i iz niz primjera.

Jer, koliko god da predlažu amandmane i postavljaju pitanja gradonačelniku, Lujić i Kristić ustvari u nijednom smislu niti ne pokušavaju stati na rep vladajućima u gradskoj vijećnici te je na snazi ustvari tu svojevrsni "pakt o nenapadanju", isti onaj koji funkcionira i s DDS-om.

Naime, da je Most u oporbi, onda Lujić i Kristić ne bi sudjelovali na konzultacijama oko proračuna za 2018. godinu skupa s ostalim koalicijskim partnerima, kao što tako lako Maro Kristić ne bi bio zaposlen u Čistoći.

I sve navedeno je u redu. 

U državi koju je Krleža opisao "komadom kravlje balege", ništa neobično nisu niti zapošljavanja po stranačkom ključu, kao što nije niti neobično da Most ustvari služi kao osigurač vladajućima u gradskoj vijećnici, što se više doima kao usluga Mostu nego vladajućima.

Elem, onda bi to trebalo takvim imenom nazvati. Odnosno ne lamentirati o poziciji na mjestu oporbe, što onako romantično zvuči. Drugim riječima, kad si već tamo gdje je toplo, uz vlast, onda nije pošteno istovremeno koketirati sa sistemom slobodarstva, na opoziciji. 

Mogu to Lujić i Kristić nazvati djelovanjem po savjesti, ali u praksi je jasno o čemu se radi.

Nota bene, govori o tome i jutrošnje "muppetovsko" priopćenje za javnost Dolores Lujić i Mara Kristića, koji karikaturalno rečeno onako "pozdravljaju sve u studiju i režiji", odnosno zahvaljuju se vladajućima na prihvaćenim amandmanima.

Baš na sliku i priliku onima koji nastupaju kroz oporbu.