Prošla je već 31 godina, a sjećanja na 1. listopada 1991. godine na dubrovačkom području su još uvijek itekako živa.  Opći napad na dubrovačko područje započeo je u ranim jutarnjim satima, a događaje kojih se ovih dana prisjećamo u svom tekstu vjerno opisuje Varina Jurica Turk, ravnateljica Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik. 

Kako bi se uspostavila potpuna informativna blokada Dubrovnika, agresor je zrakoplovima raketirao repetitor na Srđu, zgradu Centra za obavješćivanje, a električno postrojenje u Komolcu je oštećeno, što je uzrokovalo prekid telefonskih i radijskih veza, a Grad je ostao bez vode i struje. Istodobno, agresor je bezobzirno razarao civilne objekte, a u požarima izazvanima njegovim topničkim djelovanjem gorjele su tisuće hektara šume. O težini ovih bezumnih napada svjedoči i činjenica da je samo u prvom tjednu listopada bilo 100 ranjenih i 27 poginulih dubrovačkih branitelja i građana, navodi Jurica Turk u svojim zapisima. 

DNEVNIK COB-A DUBROVNIK KAO TRAJNI DOKAZ O PATNJI GRADA

Avion koji gađa repetitor na Srđu. Zvuk uzbune. Detonacije. Strah. Sve to evocira sjećanja Grada na taj kobni 1. listopada. A Grad su ljudi, brojni svjedoci svirepog napada koji su za sobom ostavili brojne zapise, videozapise, dokumente i fotografije koji svjedoče napadu, koji je i povijesna činjenica, ali i ožiljak Grada.  

Jedan od tih zapisa je i Dnevnik Centra za obavješćivanje Dubrovnik 1991.-1992. koji je samo kap u moru bogatog fundusa kojeg posjeduje Muzej Domovinskog rata Dubrovnik. U dnevniku su vjerno opisana ratna događanja na dubrovačkom području te on sadrži sve informacije koje su u skladu s funkcijom COB-a Dubrovnik primane te dalje prosljeđivane akterima. Ekipa Dubrovačkog dnevnika zavirila je u ratni dnevnik COB-a te smo provjerili koje su poruke zaprimili 1. listopada. One itekako svjedoče o silini napada koji je krenuo na dubrovačko područje i samoj atmosferi koja je tada zavladala. 

'KOMOLAC TUKU, I TO DOBRO'

„Čuju se detonacije. Tuku se naši položaji na Debelom brijegu,“ prva je rečenica koja je zapisana u ratnom dnevniku COB-a za 1. listopada u 6:24 sati. Piše se o jakoj vatri koja je otvorena s Prevlake na Molunat i Đuriniće u Konavlima, a ubrzo i Župa dubrovačka javlja kako neprijateljska vojska tuče po Bosanci, Žarkovici i Brgatu. COB zaprima dojavu i kako padaju granate po Komolcu, oko mosta. Oko 7:00 sati pristiže poruka kako minobacači tuku po Konavoskim brdima, a kako se iz trebinjske šume puca 'kaćušama'. 

Oko 7:00 sati napisano je – danas nema škole. Po Konavoskim brdima je dotad palo 50-ak mina, a oko Komolca 30-ak, zapisano je u dnevniku. Najbolje to govori o silini napada koji su uslijedili na šire dubrovačko područje. „Komolac tuku, i to dobro,“ zapisano je u 7:18 sati. 

Uslijed silovitog napada, uslijedili su i požari, a prvi takav zapisan je u dnevniku COB-a u 7:10 sati. Radilo se o požaru ispred obiteljske kuće u Čibači. U ranim jutarnjim satima su prijavljeni i požari oko Cavtata i Uskopja. 

PUCALI PO ŠKOLI, CRKVI, AUTIMA, AUTOBUSU KOJI JE VOZIO DJECU…

A agresor nije štedio ni sakralne objekte, pa čak ni osnovne škole. Tako je u 8:35 sati u dnevniku zapisano: Osojnik - pucnjava s hercegovačke strane, pucano na crkvu i osnovnu školu, stalno se čuju detonacije, da se evakuira ljude? Nakon svega pet minuta nova poruka oko Osojnika – pogođena kuća i crkva, ima ranjenih. 

Zapisano je ubrzo i kako su djeca iz Cavtata krenula autobusom prema Dubrovniku, no zbog pucanja, autobus se okrenuo nazad kod DTS-a Čibača. „Ne zna se točno gdje je,“ nadopisano je. 

Uslijedile su tog krvavog jutra brojne poruke o napadima na različite lokacije tadašnje općine Dubrovnik. Kako bismo oslikali atmosferu i raspoloženje tog dana, ali i opisali silan i ničim izazvan napad agresora, prenijet ćemo jedan dio njih: 'Tuku po Grudi iz topova', 'Mokošica – snajperisti u Našem Domu', 'Gađa se Lokrum, dimi iz Portoča', 'Brod iza Lokruma puca po Župi', 'Dvije granate pale na Lokrum', 'Bombardirani Veliki žali', 'Dim oko Majkova', 'Brod ispod Ratca puca na sve aute koji prolaze', 'Izgleda da se priprema desant na Babin kuk', 'Čibača i Dubac – puca se s brodova', 'Brod puca po centrali u Platu', 'Avioni poviše Srđa i Brgata, puca se po Srđu, padaju bombe, upalilo se brdo'. To je tek dio poruka koje su tijekom jutra, dakle u svega nekoliko sati, zapisane u dnevniku COB-a Dubrovnik. Kad se te slike spoje u jedno, nastaje mozaik straha, agresije, vatre, dima, detonacija i zloslutne atmosfere koja će na dubrovačkom području vladati u danima koji slijede. 

'BROD PERAST JE IZGLEDA NAPADNUT, PLUTA…' 

U poslijepodnevnim satima u dnevniku COB-a Dubrovnik ostavljeni su brojni zapisi o napadima na dubrovačko područje s kopna, mora i zraka. Spominju se neprijateljski brodovi, avioni, pa i podmornica kod Lokruma. Nešto nakon 13:20 sekretar općinskog Sekretarijata za narodnu obranu i jedan od najzaslužnijih organizatora obrane Dubrovnika, pokojni Miljenko Bratoš daje znak za zračnu uzbunu. 

U ratnom dnevniku spominje se i pokojni Luka Korda koji je u 14:00 sati javio kako je krenuo pješadijski napad na Debeli brijeg, no tada je nadopisano kako takvo što nije potvrđeno. Stoji i kako je ratni direktor hidroelektrane javio kako je s broda pucano na postrojenje i kako je oštećen agregat. Piše se i o napadima na područje ispod Osojnika i Stare Mokošice, dubrovački aerodrom, Olipu te Brgat i Župu kasetnim bombama. U 14:50, prema zapisima, uslijedio je pješadijski napad na Osojnik. 

U zapisima u ratnom dnevniku za 1. listopada se spominje i legendarni brod 'Perast'. „Zaustavljen brod Perast, izgleda da je pucano na njega', zapisano je u 14:30 sati, a 25 minuta nakon – brod 'Perast' pluta i ne zna se treba li pomoć. Nadalje, u 16:30 stoji – topovnjača stoji u kanalu, puca prema Ratcu, taj brod je pratio 'Perast'. 

'NEMA POJAČANJA, HITNO NEŠTO PODUZMITE!' 

Siloviti napadi agresora na dubrovačko područje su nastavljeni, a njima svjedoči i ratni dnevnik. U poslijepodnevnim satima navode se strahoviti napadi s ratnih brodova. U 15:00 sati je Osojnik zatražio pomoć jer, kako je navedeno, 'strahovito napadaju s Ivanice'. 'Traži se hitno pojačanje, ima ih k'o mrava', 'Topovnjača tukla s 10-ak plotuna prema Platu, ne vidi se gdje pada od dima', 'Nema pojačanja za Osojnik, treba se hitno nešto poduzeti', 'Ima 100 ljudi za obranu od desanta, traži se oružje', 'Napad od Golubovog kamena prema Rožatu', 'U marini opet gore brodovi', 'Povukli se ljudi koje ste poslali na Osojnik, uništili su dva do tri kamiona, šaljite nove ljude', dio je dramatičnih poruka koje su zapisane tog popodneva. 

Nešto nakon 17:00 sati zapisano je kako odašiljači Pošte i na Srđu više ne mogu raditi. 

ŠIKIĆ TRAŽI TUĐMANOV BROJ 

Kako se spuštala noć, tako je COB Dubrovnik zaprimao dojave o svjetlosnim signalima. Od 21:00 do 5:00 sati uveden je policijski sat. Izvješćivano je i o požarima pa se tako spominje kritični požar iza INA-e koji je prošao magistralu, kao i požar između Pobrežja i Mokošice. 

U Prapratnom je, kako se navodi, primijećeno 150 do 200 četnika, spominje se kako se u Čibači čuje četnička pjesma, spominju se napadi u Komolcu, a kako je Osojnik napadnut s preko 100 granata. „Cijeli je u dimu i plamenu,“ opisuje se. 

Navedeno je kako je nešto nakon 22:00 sati brod Argosy uplovio u Gruž, a posebno dramatična poruka stiže iz Mandaljene u Župi. „Oko 150 žena i djece su u skloništu, neće izdržati nove napade, traže da se žena i djeca dovedu u Dubrovnik,“ zapisano je u 23:27 sati. Posljednja poruka, zapisana u 23:36 sati tog dana, govori o požaru u Kuparima te kako su ugroženi ljudi u skloništu. 

Oko 21:00 sati te večeri u dnevniku je zapisano kako je tadašnji predsjednik SO Dubrovnik Željko Šikić zatražio telefon predsjednika Franja Tuđmana i Glavnog stožera. Nadopisano je kako su 'zabranjene sve telefonske veze i ako nešto treba poslati, potrebno je da to bude što kraće'. 

MISLILI SU KAKO ĆE IM TREBATI DVA DO TRI DANA 

Citirani zapisi najbolje opisuju ratni pakao koji je uslijedio po Dubrovnik i po njegove građane, a rezultat je direktive za napad koji je tada klasificirana kao 'vojna tajna' i 'strogo povjerljivo'. Muzej Domovinskog rata Dubrovnik u posjedu je direktive, a Dubrovački dnevnik prenosi tekst koji je upućen načelniku generalštaba OS SFRJ Blagoju Adžiću, a kojeg potpisuje zapovjednik 2. operativne grupe general Jevrem Cokić.  

„Odlučio sam iz sadašnjih rejona većim dijelom snaga preći u napad glavnim snagama u pravcima: -Ljubinje – Zavala – Slano; s. Ljubovo – Ivanica – Čibača i Grab- Dubravka – Molunat, a pomoćnim snagama osigurati objekte i aerodrom Mostar i u dolini Neretve s ciljem: uz avio, artiljerijsku i brodsku podršku jednovremenim i energičnim djelovanjem razbiti snage na pravcima napada i izbiti na obalu, presjeći Jadransku magistralu na više mjesta na potezu Slano-Prevlaka, blokirati s kopna i mora Dubrovnik, aerodrom Čilipi i Prevlaku i onemogućiti manevar snaga neprijatelja, a zatim, osiguravajući se iz pravca Ploča, pristupiti uništenju i razoružavanju okruženih snaga neprijatelja i biti u mogućnosti za daljnju ofenzivu u Zapadnu Hercegovinu,“ navodi Cokić u direktivi. 

Nadalje se navodi kako se 'operacija' planira izvesti u dvije faze. Prva bi bila izbiti na morsku obalu i presjeći Jadransku magistralu te blokirati Dubrovnik, aerodrom u Čilipima te Prevlaku. Neprijatelj je predvidio kako će mu za to biti dovoljna  - dva dana. U drugoj su fazi planirali potpuno 'razbiti, prisiliti na predaju i razoružati' stanovnike dubrovačkog područja te dalje napredovati prema Zapadnoj Hercegovini. Za to su procijenili kako će mi trebati dva do tri dana. Nasreću, preračunali su se. Dubrovnik nikada nije pao.

Dubrovački dnevnik ovim putem od srca zahvaljuje djelatnicima Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik  Varini Jurica Turk i Mišu Đurašu koji su nam pomogli pri realizaciji ove teme.