test

POTRESNA ISPOVIJEST: Zadnja je napustila 'Auroru', koja je potonula na današnji dan

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: , Lucija Komaić
Na današnji dan, prije 21 godinu, u 16:43 sati, uz samu grušku obalu, dogodila se najveća pomorska tragedija u novijoj povijesti Dubrovnika i Hrvatske. Jadrolinijin trajekt "Ilirija“ upravo je uplovljavao na kraju svoga putovanja iz Rijeke.

Iz tadašnjeg okupiranog Cavtata, Atlasovom "Aurorom“ u Dubrovnik je putovalo 96 putnika i članova posade. U sudaru ova dva broda, smrtno je stradalo 10  putnika, od čega troje maloljetne djece. U pomoć unesrećenima priskočili su posada i putnici broda “Ilirija”, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, bolničko osoblje i mnogobrojni građani koji su se u tom trenutku našli u blizini mjesta događaja.

Obilježavanje  21. godišnjice

Na obilježavanju smo,  kao i svake godine, zatekli  Lucu Popović, preživjelu putnicu i  predstavnicu Crvenog križa te predstavnike Grada Dubrovnika, gradonačelnika Andra Vlahušića sa suradnicima.

Uz sjećanje na taj tužni dan, Luce Popović, u pratnji gradonačelnika Vlahušića, položila je vijenac bijelih ruža u more u Luci Gruž, u spomen na sve preminule tog kobnog 6. svibnja. Tri bijele ruže za troje poginule djece, dvije sestre Banović, Andreu (3) i Nikolinu (5)  te Romana Kralja (8). I tako već godinama.

'Vraćajući se Aurorom iz Cavtata pod zastavom Crvenog križa, dogodio se sudar.  Kako, zašto, tko je kriv?  I dan danas se  ne zna. Ljudi koji su gledali  sa strane, rekli su kako  je Aurora u pet minuta bila na dnu mora.  Ja ne znam.  Ukočila sam se, znam samo da smo kapetan i ja skočili zadnji s broda. Znam da sam vidjela jednu glavu bez kose, kako nestaje. I ja za njom, kao da me privlači.  Došli su neki momci s gumenjakom iz Orsana. Izvukli su me i spasili,' ispričala je Luce Popović za Dubrovački dnevnik.

Luce Popović: 'Svake godine mi je  ova obljetnica sve stresnija'

' Nakon toga su me odveli u bolnicu, nisam ni znala tko se utopio.  A  ja sam bila odgovorna za putnike.  Noćima nisam mogla spavati, sinovi su mi bili u vojsci,  budila sam se usred noći  i pitala se gdje su mi djeca? Žao mi svih ljudi, ali najteže mi je bilo zbog te djece koja su se utopila.  Kad sam saznala da su se utopile te dvije djevojčice,  ja nisam mogla živjeti, a ne spavati. Jer ja sam izborila da mi ih vojska pusti iz Cavtata  da ih dovedem u Grad. Njihova majka mi je rekla da mi to neće nikad zaboraviti, tu uslugu koju sam joj tada napravila. I onda su se one na kraju ovdje utopile. To me i dan danas progoni. Svake godine mi je ova obljetnica sve stresnija. Možda zato što sam i ja sve starija, ili što se vraćam u prošlost, ne znam,' ispričala je Luce Popović sa suzom u oku, dodavši kako i danas  ponekad pođe u Cavtat i djevojčicama odnese  cvijeće na grob. 'Grozno je  sve to skupa, što ću vam reći…'

Vlahušić:  'Nikad im ne možemo dovoljno reći hvala'

'Danas se sjećamo svih civilnih žrtava rata u Dubrovniku, ne samo onih koji su poginuli u potonuću broda Aurora.  Jer  Dubrovnik je  specifičan grad, u kojemu su podjednako ginuli i civili i vojnici. Nesreća Aurore pokazuje još jednu značajnu stvar,  na tom brodu su bili ljudi koji su Dubrovniku osiguravali opskrbu strujom, radnici Hidroelektrane.  To su bili  ljudi koji su živjeli na okupiranim dijelovima.  Oni koji su ostali na okupiranim područjima, u Cavtatu ili Mokošici, da nisu ostali, danas vjerojatno ni  Cavtat,  ni Mokošica ne bi  bili obnovljeni, jer  toliki je bio napad i agresija.  Dubrovnik pokazuje svoje snagu sjećajući se tih ljudi i njihovih obitelji i nikad im ne možemo dovoljno  reći hvala,' rekao je Andro Vlahušićza Dubrovački dnevnik.

Uzrok nesreće obavijen velom tajne

Sudar u Gružu ostao je posve obavijen velom tajne, jer se nikad nije utvrdilo kako se nesreća dogodila, premda su stotine ljudi pratile tijek kolizije. Iskazi svjedoka koji su tragediju vidjeli s obale, zatim iskazi putnika s Ilirije i preživjelih s Aurore, kao i svjedočenja članova posade obaju brodova, ne samo da nisu pomogli u rasvjetljavanju nesreće, nego su dodatno zakomplicirali okolnosti tragedije. Po tome je sudar usred luke jedinstven čak i u kronikama svjetskoga pomorstva. Zbog cijelih naraštaja mladih čitatelja koji o svemu tome nikad ništa nisu čuli, ali i starijih koji su zaboravili na Auroru i Iliriju, podsjećamo na te događaje. 

Strah od napada

Razlog brzog kretanja oba plovila ležao je u činjenici da su Dubrovnik, kao i njegova luka, bili pod opsadom obližnjih mjesta i ratnih brodova, pa je tako postojala opasnost da, po tko zna koji put, tzv. JNA napadne brodove u Gružu.


Pod okolnostima koje nikad nisu rasvijetljene,  kad su se brodovi nalazili stotinjak metara od obale, mnogo veći trajekt ""Ilirija“ čeličnim je pramcem udario u drvenu krmu "Aurore". Sraz je bio tako silovit da je "Aurora" potonula u samo dvije minute, a vrtlog koji je nastao povukao je u smrt mnoge putnike. Očajnička borba za spas odvijala se pred mnoštvom na obali, gdje su putnike s oba broda čekali rodbina i prijatelji.

Odgovorni nisu odgovarali

Početkom 1993. godine podignute su optužnice protiv dvojice kapetana. Na teret im se stavilo da su iz nehata, ne pridržavajući se pomorskih propisa, ugrozili javni brodski promet i izazvali nesreću u kojoj je živote izgubilo deset osoba.


Na brodu "Aurora“ nalazili su se i radnici "Hidroelektrane“ Plat, koji su po nalogu "generalštaba“ svakog dana odlazili na okupirani neprijateljski teritorij i pod oružanom pratnjom nadzirali rad. Naime, osim navedenih radnika nitko drugi nije znao upravljati elektranom, pa je upravo svjetski presedan da dvije vojske dogovorom iznalaze rješenje za nesmetani rad Hidroelektrane. Jedan radnik je izgubio život u potonuću broda „Aurora“.
 

Heroj za kojeg malo ljudi zna

Naša sugovornica s početka ovog teksta, Luce Popović, koja se na početku Domovinskog rata stavila na raspolaganje Crvenom križu tadašnje Općine Dubrovnik, odnosno predsjednici Stanki Kodelli, na "Aurori“ je tog dana bila predstavnik Crvenog Križa. "Aurora" je također plovila pod zastavom Crvenog križa. Kao jedina osoba koja je imala dozvolu ući u Cavtat, imala je obvezu, pored uobičajnih administrativnih radnji, od strane dubrovačkog SIS-a i gospodina Matulovića, prenositi povjerljive informacije koje su potom nekako dospijevale na Snježnicu, formaciji takozvanih gerilaca koji su bili prozvani "Brđani“.

Osim što je riskirala vlastiti život u spašavanju ljudskih života, svađanju sa pripadnicima tzv. JNA, u nastojanjima da zaštiti civile u cavtatskom području, iz Cavtata nije nikad odlazila dok nije povela i zadnjeg civila kojem je trebala pomoć. Tako je u svojim nastojanjima da pomogne unesrećenima, Luce Popović zadnja skočila sa broda, poslije kapetana za kojeg je uvriježeno da brod zadnji napušta u nesretnim okolnostima.

 

Dubrovački dnevnik  se s pijetetom prisjeća stradalih u nesreći:

Lucija Mandun
Mato Letunić
Luce Letunić
Senka Kralj
Romano Kralj (8)
Andrea Banović (3)
Nikolina Banović (5)
Jele Bogišić
Šima Grbešić
Nikola Bulum

Počivali u miru!

 

Nikša Klečak, Lucija Komaić/ Dubrovački dnevnik

Popularni Članci