Vjerojatno Pobrežje nitko ne bi ni spomenuo, osim pred izbore kada se svaka politička opcija trudi dodvoriti biračima brojnim projektima. No, ovaj put, prošlo je dosta od izbora, a maleno mjesto nadomak Dubrovnika često spominju u kontekstu velikih planova.

Gradu nasušno nedostaje stambenih jedinica za sve koji tu žive i rade, Dubrovnik se mora razvijati, pa je još davno odlučeno kako je to na Pobrežju. Ljudi koji su navikli živjeti u gradu i Mokošica im je daleko sigurno se pitaju zašto bi netko odlučio graditi kuću iznad Petrova sela i Knezova, no tamo je doista "raj na zemlji" zbog prirode, mira i blizine gradu.

Dubrovački gradonačelnik, Mato Franković, oduvijek je isticao kako je upravo Pobrežje mjesto gdje treba širiti Grad.

ZEMLJIŠTA ZA MLADE OBITELJI

- Protivio sam se ideji o Pobrežju kao novoj servisnoj zoni Grada. Jedan od prvih projekata koje smo pokrenuli je izgradnja ceste most - Pobrežje, a izgradnjom iste, za ovo područje kao i cijela Gornja sela stvorit će se preduvjeti za ideju o širenju grada - kazao je Franković dodavši kako na Pobrežju neće biti visoke stambene gradnje.

Pojasnio je kako je plan da se na navedenom području dodjeljuje zemljište mladim obiteljima, koje prethodno udovoljavaju uvjetima za dobivanje kredita, s namjenom gradnje obiteljske kuće. Nadalje, Franković pojašnjava kako bi Grad Dubrovnik dodijelio zemljište koje bi prethodno komunalno opremio - cestom, kanalizacijskom mrežom i vodovodnom mrežom te bi mlade obitelji koje se odluče tu graditi kuće za stanovanje oslobodili plaćanja naknada prilikom izdavanja građevinske dozvole. Stotinu tisuća kvadrata zemljišta je već otkupljeno za nešto više od 12 milijuna kuna, a na tom području planirana je navedena stambena zona i oko tisuću parkirališnih mjesta.

Kada su praktički svi planovi jasni i pravila definirana, još preostaje vrijeme za sprovesti ih u djelo. No, dok ne krene prva lopata u akciju odlučili smo posjetiti Pobrežje i porazgovarati s mještanima.

Ugodan i topao jesenji dan, rani poslijepodnevni sati, mir i tišina, a oko kuća nigdje nikoga. U malom urednom selu spokoj prekida tek glasni lavež psa na nepoznate ljude ispred jedne novoizgrađene kuće iz koje izlazi žena s djetetom u rukama. Nakon što smo objasnili kako smo došli iz Dubrovnika porazgovarati s mještanima što misle o najavljenoj gradnji u njihovom mjestu pozivana nas u kod sebe na kavu.

Dijana Ban, rođena Zagrepčanka, došla je na Pobrežje zbog ljubavi. Upoznala je supruga dok je radila u turističkoj agenciji Atlas kao vodič, a on je bio vozač autobusa. Na Pobrežju žive od 2011. godine kada su nadogradili njegovu obiteljsku kuću gdje su sada s dvoje male djece stvorili topli dom.

OD 'DOSADNOG' ZAGREBA DO ODUŠEVLJENJA POBREŽJEM

- Kada sam prvi put stigla bila sam oduševljena. Inače, dosadio mi je Zagreb zbog gužve i buke, a dolaskom ovdje otkrila sam raj na zemlji. I danas na Pobrežje tako gledam - govori Dijana te dodaje kako joj uopće ne smeta udaljenost od grada. Ističe kako joj do posla automobilom treba manje od pola sata što je prema njenom mišljenju sitnica, a uspoređuje Pobrežje s podsljemenskom zonom u Zagrebu.

- Živjela sam na Malešnici, a radila na Bukovcu i za vrijeme špice su mi trebala skoro dva sata vožnje. Kad mi netko kaže da živim u zabiti pomislim kako je to možda istina. No, moja zabit je tu - do grada i posla mi treba 15-ak minuta vožnje automobilom. Dubrovčani su malo razmaženi, kad treba sjesti u auto i negdje poći, odmah im je to problem jer su navikli da je sve blizu - komentira Dijana Ban koja se raduje najavljenoj cesti od dubrovačkog mosta koja će spojiti Pobrežje pa će se tako puno kraće putovati.

Na pitanje nedostaje li im što, kao naprimjer butiga koje nema prije Mokošice, Dijana odgovara kako imaju sve potrebno, jedino im problem stvara nestanak struje za vrijeme olujnih kiša.

- Kad zagrmi par puta, ostanemo bez struje, ali tako je i u gradu. Što se tiče drugih stvari, voljela bih da imamo kontejnere za razvrstavanje otpada. Istina je da nemamo trgovinu, ali navikla sam kupovati potrebne stvari prije nego dođem doma.

Sa susjedima je, govori ona, u korektnim odnosima.

- Nemamo pretjerano blizak odnos, ali kad je neki problem svi smo ujedinjeni. Neki dana susjedu jarac nije htio ući u pojatu i moj muž je išao pomoći. Bila je to borba i prava atrakcija za mene! - prepričava te dodaje kako je zapazila četiri mlade obitelji koje su se doselile na Pobrežje otkako je ona tu.

Prilično je suzdržana svezi planova o najavljenoj gradnji. Mišljenja je kako prevelika izgrađenost i naseljenost neće biti pozitivne, a dodaje kako je u neku ruku zabrinuta zbog narušavanja postojećeg mira.

ŠIRENJE GRADA - O TOM, POTOM

- Ma čujte, nismo mi ovdje zakupili mir do kraja života. Čovjek se navikne na sve pa tako ćemo i na to - naglasila je dodavši kako razumije da ljudi ipak trebaju negdje živjeti.

- Pobrežje je dobra ideja, a ako će se još uz to graditi i vrtići i škole, nitko sretniji od mene. To je zdrava buka za razliku od one koja se svodi na pijančevanje i 'gasiranje' automobilima - mišljenja je Dijana Ban, rođena Zagrepčanka koja u Pobrežju živi sedam godina s obitelji.

Nekoliko kuća niže, susrećemo umirovljenicu Mariju Đurović koja tu živi, govori nam, od 1975. godine gdje je na obiteljskoj zemlji izgradila kuću i zasnovala obitelj. Danas živi sa sinom, nevjestom i dvije unuke, svatko ima svoj dio, a njezin je dan ispunjen od jutra do mraka.

- Imam kokoši, koze, uvijek nešto radim oko kuće... Jedino mi je žao što nikad nisam vozila. Tko ovdje ima automobil, život mu je prelijep. Izoliranost od ostatka grada mi ne smeta, dapače, to je prednost - govori Marija Đurović te dodaje kako na doseljavanje na Pobrežje gleda "s jedne strane pozitivno". Pitamo je koja je to druga strana.

- A druga strana... To vam je trenutni mir koji imamo i nekako se bojimo da ćemo ga izgubiti. Ovdje je tako lijepo i ne čudi me što žele da se grad tu širi, ali o tom, potom. Raduje me ideja o prometnom priključku na most tako da ćemo biti još bliže gradu, ali nije ni sad strašno. Pa pogledajte kakve su udaljenosti i koliko se putuje u većim gradovima, nama je ovdje super - kazala je Marija Đurović, dok je i Pero Miletić iz Milakovog Dola u blizini Knezova opčinjen mirom ovog seoskog kraja nadomak grada.

'JEDNOGA DANA ĆE SE NEŠTO GRADITI'

- Ovdje je život dobar, imamo sve, samo nas struja zeza kad je nevrijeme. Promet je dobar, imam automobil tako da mi je sve blizu - komentirao je Miletić koji je na pitanje o gradnji još većeg broja kuća na Pobrežju izrazio jedan vid zabrinutosti.

- Bojim se da će nam biti gužva kao u gradu, a to mi nije previše drago. Lijepo nam je, vladaju tišina i mir, nema zagađenja, a kad se proširi naselje bit će svega toga. Ne znam kad će to sve biti, sumnjam da će biti brzo, neki kažu do 2020., ali daj Bože. Za sad se radujem cesti koja će spojiti most i Pobrežje i nadam se da će to biti što prije. Najgori su nam ovi kamioni koji prevoze građevinski otpad i sve uništiše - kazao je Pero Miletić koji na Pobrežju živi od 1996. godine s obitelji, a danas vrijem provodi u miru prirode i s najbližim, a bavi se s pčelama i uređuje zemlju.

Koliko su mještani Pobrežja optimistični po pitanju gradnje kuća i parkirnih mjesta možda je najbolje pojasnila umirovljenica Marija Đurović usporedivši nikad realiziranu, a godinama obećavanu gradnju ceste od mosta do Pobrežja sa stvaranjem stambene zone na području sela.

- Govore 20 i kusur godina da će se graditi taj mali cestovni priključak tako da ne vjerujem previše pričama o kućama i parkingu. Nešto će tu sigurno biti, jednoga dana, ne znamo točno kad - zaključila je Marija Đurović iz Pobrežja, mjesta na kojemu se planira širenje Dubrovnika.