Ima siromaha i u Gradu, a druga stvar je što se o tome nešto tiše priča pa je lakše govoriti o teškom stanju i problemima na nacionalnoj razini, a od bijede i lošeg života oko sebe skrenuti pogled. Tako za vrijeme Božića svatko tko se prošetao Stradunom je vidio dubrovački portret raskoši i nasmijanosti. Na drugoj strani, nekoliko kilometara od povijesne jezgre, tih dana slika uvjetovana nekom drugom zbiljom koja je u potpunosti različita od one gradske. U dubrovačkoj pučkoj kuhinji koju smo posjetili za vrijeme blagdana vladala je pak skromnija atmosfera.

Korisnici pučke kuhinje nisu obukli skupocjena odijela i šarene bunde, a njihovu djecu dok su kolendavala nije dočekao biskup ispred skoro pa zlatom optočene palače stajući tako uz bok onoj elitnoj tradiciji. Zašto se jedni goste biskupovim priklama, a drugi su u pučkoj kuhinji tema je za neke druge okvire. Ovaj put to ne bi bilo pošteno potencirati ponajviše zbog korisnika kojima vrijedni djelatnici kuhinje svaki dan dijele hranu čineći im život dostojanstvenim.

Konkretno, u Dubrovniku postoji oko 200 onih koji se uistinu mogu proglasiti siromašnim. Riječ je o korisnicima usluge dubrovačke pučke kuhinje, koja djeluje kroz restoran Zrinski, odnosno gradsko poduzeće Hotel Gruž. 

SVEČANIJI OBROK ZA BLAGDANE

- Nemojte ih samo slikavati, zaista nema smisla, rekao je za Dubrovački dnevnik direktor Hotela Gruž Vido Raić, koji dakle itekako zna koliko bi tako što teško moglo pasti korisnicima. No, posjetivši pučku kuhinju razgovarali smo s tamošnjim kuharicama. Govore s vrata kako se na Božić i Badnjak ovdje jede raskošnije nego inače.

Za Božić je na meniju bilo pečenje, dok je za Badnjak bio bakalar. Hranu već skoro 15 godina dijeli Džemila Čustović, djelatnica restorana Zrinski u čijoj kuhinji se priprema hrana koja se kasnije dijeli u pučkoj. Inače, svakoga dana Dubrovčani koji nemaju, ili imaju malo manje, u pučkoj kuhinji pojedu kuhani obrok, a mogu ga nositi i doma u posudama.

- Ne znamo kako bi neki korisnici preživjeli da nemaju topli obrok koji im skuhamo. Ne znam gdje bi drugo jeli... Ovdje im je lijepo i uredno. Nikad se ne žale dok dolaze po hranu, a nama je najvažnije da su zadovoljni, govori Džemila Čustović koja 30 godina radi u hotelu Gruž, a kasnije je prešla u restoran Zrinski.

Kroz njezin radni vijek u pučkoj kuhinji prošlo je mnogo ljudi, a za nju je najvažnije da su zadovoljni s hranom jer, kako dodaje, ponuda je doista raznovrsna.

- Ima tu različitih životnih sudbina i priča. Neki se srame što dolaze, neki se ne znaju ni potpisati, ali tako je kako je. Nama je najvažnije da im pružimo dobru uslugu jer u Dubrovniku itekako ima siromašnih ljudi kojima je pomoć potreba – kazala je Džemila Čustović.

Šefica kuhinje restorana, Marija Prkačin, pojasnila je kako su u ponudi dva jelovnika – dijetalni i redovni.

KVALITETNA PONUDA HRANE 

- Mi ljudima izlazimo u susret tako da imaju više izbora što će jesti. Svaki tjedan kreiramo jelovnik i već unaprijed mogu znati što ih očekuje. Mislim da su zadovoljni izborom, a ako im se taj dan baš ne dopada ponuda, onda im damo hranu iz restorana. Svaki dan na meniju je nešto mesno, petkom riba i juha od povrća, a dijeli se i voće i kolači – pojasnila je Marija Prkačin i dodala kako djelatnicima restorana Zrinski nije naporno spremati hranu za tako veliki broj ljudi jer se sve lako dogovore.

Pučka kuhinja radi svakoga dana, osim 31. prosinca i 1. siječnja, no šefica kuhinje Prkačin pojašnjava kako tada unaprijed korisnicima podijele sirovu hranu za te dane.

Direktor Hotela Gruž, Vido Raič, zadovoljan je radom djelatnika, a hranu u pučkoj u kuhinji smatra kvalitetnom.

- Centar za socijalnu skrb nam pošalje popis korisnika, Grad Dubrovnik financira njihovu prehranu, a mi radimo uslugu. Kuhanje ručka i dodaci poput voća i kolača mjesečno iznose oko 170 tisuća kuna. Za blagdane objed je bogatiji i vlada posebno ozračje. Treba dodati kako će ove godine Agroturizam Konavle darivati pučku kuhinju zelenom menestrom, zaključio je Raič, koji je već godinama na čelu ustanove koja se uistinu trudi da se nedaće onih koji su možda nekoć sanjali o blagostanju, ublaže te im životi poprime odjek ljudskosti i topline.