Ove konferencije za novinare ispred Opće bolnice Dubrovnik održavaju se još od sredine ožujka te pobuđuju veliki interes građana. Ovako i oni s problemima sa sluhom iste mogu odmah pratiti.

- Završila sam vanjsku trgovinu na dubrovačkom Sveučilištu i već sam se tijekom fakulteta e zainteresirala za znakovni jezik. Došla sam na ideju da ga učim. Od prijateljica sam saznala da ima Udruga za gluhe i nagluhe koja održava tečajeve. Najviše mi je pomoglo što je tu išlo i nekoliko gluhih osoba, poslije predavanja bi išli na kavu  te bih gledala njih, ništa nisam razumjela, ali malo pomalo je to došlo na svoje. Mislim, i dalje učim, u svakom jeziku se svaki dan uči. - rekla je Liban.

Poslije je pozvana od Dubrovačke televizije da prevodi vijesti za gluhe i nagluhe.

- Na televiziji bih prvo sjela, pogledala vijesti, sad nakon par godina to automatski prevodim. Čitala sam da se neki jezik zna kad se sanja na njemu. Meni se dogodi da upravo sanjam kako prevodim u glavi. Dogodi mi se da kad gledam vijesti u sebi prevodim. - naglasila je.

Pitali smo je koliko je teško prevoditi specijalizirani jezik, poput onog medicinskog koji se upotrebljava na ovim konferencijama za novinare.

- Gluhim i nagluhim osobama ne trebaju  teški izrazi i teške riječi, njima treba objasniti laički. Neke izraze "napišem" slovima, ili ih pokušam približiti laički o čemu se govori. - dodaje.

Kazala je i kako us povratne informacije gluhih i nagluhih osoba jako dobre i da su zadovoljni. Odgovorila nam je na pitanje je li je u zdravstvenom smislu strah sudjelovati na konferencijama za novinare.

- Malo mi je prvi dan bilo nezgodno kad smo bili unutar bolnice, ali sad je sve u redu. Nemam s tim nikakvih problema. - zaključila je prevoditeljica znakovnog jezika Ani Liban.