U propovijedi je biskup naglasio da je Božić mnogo više od povijesnog događaja, da je zapravo radosna vijest o Bogu koji ljubi čovjeka, koji želi njegovo spasenje, koji je postao čovjek u betlehemskom djetetu, te koji čovjeku poručuje da nije prepušten sebi samom i svojoj sudbini nego da je Bog uvijek i u svemu s njim, da Bog s njim računa, te nastavio: „Bog Otac nam je stvaranjem sve darovao. Da bi nas spasio, u svome jedinorođenom Sinu koji je postao jedan od nas, ona nam je darovao samoga sebe. I to je Božić! U Božiću je Bog ostao Bog, ali je istovremeno postao čovjek. I tim je zauvijek postao jedan od nas. Bog nam je postao rod! I mi smo zauvijek postali njegovi. I nitko nas – u cjelini kao što je to bilo na početku – više ne može rastaviti od Boga! I nitko više ne može Boga rastaviti od nas!“

Naglasio je i da je lako otajstvo Božića otkriti u „situacijama obilja, mira, blagoslova, radosti, zajedništva, sreće i sl.“, ali da je to otajstvo prisutno „i  u situacijama koje nam se uopće ne čine takvima i u kojima najradije ne bismo slavili Božić“, te je kazao: „Božić, osobito ako se svi mi uključimo, može biti Božić i onima koje božićuju u kontejnerima jer im kuće još nisu obnovljene, i onima koje sebi za ovaj Božić nisu uspjeli priuštiti niti ono najnužnije, a za Božić se pretpostavlja obilje, kao i onima koji se zbog različitih razloga osjećaju napušteni, zaboravljeni, onima koji su se dali zarobiti različitim ovisnostima, onima koji se odlutali, tko zna zašto, na rubove i Crkve i društva i imaju potrebu da ih Bog o ovom Božiću susretne i dotakne, da im kaže da ih voli zato što jesu, da ih on, makar ih je zamislio drugačijima i želi da budu drugačiji – on je model svima nama kakvi trebamo biti – svejedno ljubi. Božić s pravim božićnim sadržajem o Bogu koji je postao čovjek u siromaštvu betlehemske štale da bi nas obogatio svojim božanstvom ima smisla i kad su naši stolovi i trbusi prazni. I kad nemamo posla. I kad nam prijeti osobni bankrot. I kad se nalazimo u kontejneru. I kad tražimo hranu i skupljamo boce po kantama za smeće. I kad smo bolesni. I kad smo krivo optuženi. Pa i s pravom osuđeni. I ostavljeni. I napušteni. I rastavljeni. I ponovo vjenčani, Dapače, u svim tim situacijama nam Božić govori i puno više, jer smo mi manje zabavljeni okvirom, a više otvoreni sadržaju, otajstvu Božića i ljubavi kojom smo u Božiću ljubljeni.“ Na kraju propovijedi biskup je zaželio svima sretan i blagoslovljen Božić.

Euharistijsko slavlje pjesmom su animirali Katedralni madrigalisti pod ravnanjem prof. Margit Cetinić, a slavlju je prisustvovao i dubrovački paroh dr. Vladan Perišić.

Šime Zupčić / Dubrovačka biskupija